Čudna logika suca Lozine: Dati novac carinicima nije mito!

Slavko Lozina, sudac Županijskog suda u Splitu u javnosti poznat po skandalima dodao je još jedan biser na nisku vlastitih pravosudnih ispada. Naime, u žalbenom postupku na Vrhovnom sudu je Lozinina presuda iz listopada prošle godine u kojoj zaključuje da špediter koji je cariniku u više navrata davao po 50 DEM jer mu je ovaj žurno carinio robu, nije počinio djelo davanja mita, niti je carinik koji je uzimao novac bio podmićen.

Sudac jednog od najvećih županijskih sudova u zemlji doslovno je u presudi napisao da davanje novca carinicima ne spada u kazneno djelo, već je to običaj na ovim prostorima! - Optuženik P.Š. (carinik u Carinarnici Split op.a.) pojasnio je na glavnoj raspravi da je točno da su oni i S.M. (također carinik) od Ž.Č. (vlasnik poduzeća Dalmacijašped) u nekoliko navrata dobili po 50 maraka za ažurnost ..... Davanje nagrade nekome za kvalitetno i ažurno obavljen posao nije kazneno djelo, to je uobičajeno na ovim prostorima da se osobama koje su izvršile određene usluge za naručioca isti nagrade simboličnom svotom novca ili nekim poklonom u znak zahvanosti i tretira se kao poklon, a ne kao kazneno djelo primanja ili davanja mita iz čl. 347 i 348 Kaznenog zakona - doslovno je u svojoj presudi naveo sudac Lozina.

Sudac je nastavio da se u konkrenom slučaju carinika koji su od špeditera uzimali po 50 njemačkih maraka (djelo je počinjeno koncem 1996. i početkom 1997. godine) i carinili mu robu vrlo promptno radi o najnormalnijem ponašanju.

- Logično je i razumljivo da se u konkretnom slučaju radilo o promptnom postupanju koje je bilo u interesu špeditera, da se roba što prije carini jer se radilo o voću i povrću. U konkretnim slučajevima špediter davanjem simbolične nagrade nije počinio kazneno djelo davanja mita, jer nije tražio od tih osoba da u okviru svoje nadležnosti obave neki posao koji nije u njihovoj nadležnosti ili ga nisu smjeli obaviti - obrazlaže Lozina svoje stavove po kojima ispada da se u Hrvatskoj ne bi trebalo ni uputiti k liječniku bez 100 eura u džepu (po njemu bi bio običaj nagraditi ako vas isti dan uzme na red kada ste mu stupili u čekaonicu, a i cifra bi bila primjerena ako carinici vrijede 50), ili bi bilo normalno porezniku koji vam je izračunao povrat poreza dati barem pet posto od vraćenog kao simboličnu nagradu.

No, u konkretnom slučaju nije problem samo Lozinin mentalni sklop koji je pretočen u presudu, nego i citiranje pravnih normi. Kazneno djelo primanja, kao i davanja mita, u stavku drugom sadrži i uzimanje novca za radnje koje službena ili odgovorna osoba ionako mora obaviti, ili da ne obavi one radnje koje ionako ne bi smjela.

O spornoj presudi u kojoj Lozina školski primjer podmićivanja tretira kao običaj koji ne treba kažnajvati razgovarali smo s glasnogovornikom Županijskog suda u Splitu, sucem Nevenom Cambijem. Glasnogovornik se ogradio time što ne smije komentirati nepravomoćne presude, te naveo kako treba pričekati što će o Lozininom pravorijeku reći Vrhovni sud. Camby, međutim, ističe da se u konkretnom slučaju radi o individualnom stavu Lozine, te da se na temelju njegove presude nikako ne može reći niti zaključivati da bi na isti način kazneno djelo primanja i davanja mita doživljavali na cijelom sudu.