Petrinja je nekoć imala na desetke lončarskih radionica. Prvi su se lončari doselili u Petrinju u 18. stoljeću, a lončarstvo u ovome gradu doživljava procvat sredinom 19. stoljeća, kada ih je u Petrinji bilo stotinjak. Njih čak 56 tada se smjestilo u sadašnju Gajevu ulicu, koja se nekoć zvala Lončarska ulica. Ona je bila najbliža Stancima, nalazištu vrlo kvalitetne gline koja se i danas koristi.
No s vremenom je došlo do toga da je lončarstvo u ovoj kolijevci hrvatske pučke lončarije umalo izumrlo.
Ostao je bio, kao posljednji petrinjski lončar, Matej Stanišić (83). Dugo je tražio nasljednika, već izgubio nadu, dok se jednom, oko 2010., sasvim slučajno u njegovoj radionici nije pojavio Valentino Valent (36).
– Dok sam studirao u Zagrebu, susreo sam se s ovom petrinjskom tradicijom kod Mateja Stanišića. Otišao sam k njemu, pokušao i pokazalo se da mi dobro ide. Matej mi je postao učitelj i mentor pa sada za lončarstvo u Petrinji imam velike planove – govori Valent.
Od tada pa do danas lončarstvom i keramikom u Petrinji se počelo baviti još nekoliko građana pa se sada može reći da će se tradicija u ovom gradu nastaviti, no prema svemu sudeći, podići će se i na još višu razinu, jer Valentino upravo razvija projekt gradnje Muzeja lončarstva u svome gradu.
– Ideja je tu već 5,6 godina, no prije tri godine s prijateljima sam krenuo u razradu projekta Muzeja lončarstva, tj. nekog prostora u kojem bi se održavale i radionice keramike, te smo osmislili prostor od oko 150 kvadrata, i kupio sam zemljište na atraktivnoj lokaciji. Taman smo u studenome dobili građevinsku dozvolu i betonirali temelje, kad je potres promijenio sve u Petrinji – objašnjava Valent, koji ističe da je sam objekt i prije potresa planiran kao montažna gradnja.
Trg lončarstva
No projekt Muzeja lončarstva ide dalje te je, u vrijeme dok se po Petrinji objekti ruše, on počeo graditi svoju viziju, ovaj put u sklopu projekta „Gradimo Petrinju – ne dam da život stane“.
– Naime, nekoliko dana nakon potresa javili su mi se ljudi, poduzetnici iz Rijeke, koji su predložili da oni sufinanciraju obnovu jednog obrta, jedne zanimljive priče. Ja sam im ispričao našu priču i odlučili su je poduprijeti. Njihovom donacijom betonirali smo ploču objekta, a nastavljamo dalje skupljati sredstva za budući Muzej lončarstva – napominje nam mladi i kreativni Petrinjac. Budući muzej bit će tako dio zamišljenog Trga petrinjskog lončarstva, a u sklopu kojeg će se naći i lončarske radionice.
Objekt njegove sadašnje lončarske radionice preživio je snagu potresa, no imao je štetu na opremi. No ne toliku da ne može nastaviti svoje aktivnosti, kojih je puno. Naime, kroz njegovu radionicu proteklih godina prošle su stotine učenika i odraslih, a nada se da će se to i nastaviti čim malo popuste ove protuepidemijske mjere.
– Mi smo i u sklopu tog muzeja zamislili “akademiju blata”, u kojoj bi bilo predstavljeno sve vezano za lončarstvo – od same gline s naših polja gline, gdje klinac uzme šaku gline s hrpe, nosi na lončarsko kolo, na kojem je modelira, stavlja na sušenje, zatim suhe predmete nosi na pečenje i dalje – kaže nam Valentino, čija je lončarska radionica proteklih godina bila i neizostavan dio petrinjske turističke ponude.
Bila je uključena u turističku kulturnu rutu “Priče s lončarskog ognjišta”, u sklopu koje se turisti upoznaju s poviješću lončarstva u Petrinji, obilaze spomenik Stjepana Radića, čiji je model autorica Mila Wood izradila u glini, te se obiđe i radionica Mateja Stanišića. U Valentovoj radionici uglavnom je onaj najzabavniji dio, svatko dobije priliku napraviti vrč, vazu, šalicu ili – petrinjsku stucku.
– To je naša posebna glinena posuda za pijenje vode ili mlijeka. Kako se nekoć puno radilo na polju, bila je dobra za zadržavanje željene temperature pića, a posebna je zato što je na ručki imala rupu, tzv. dudu, na koju su pila mala djeca – opisuje Valent najpoznatiji petrinjski komad grnčarije, čija divovska izvedba dočekuje svakog putnika u Petrinju iz pravca Siska ili Zagreba.
Glina najviše kvalitete
Nevolja s kraja godine iznjedrila je i „potresnu stucku“, poseban suvenir, kao podsjetnik na 29. prosinca 2020.
– Matej i ja osmislili smo potresnu stucku. Ona je napravljena ne samo zato da podsjeća na to što smo sve proživjeli tog 29. prosinca nego i kao oblik zahvale svima koji su nam pomogli u svemu onome što se dogodilo. A pomogli su nam uistinu mnogi u nevolji – kaže Valent.
Kaže nam i da nije slučajno Petrinja bila grad s najviše lončara. Naime, smatra se da je ovdašnja glina izuzetne kvalitete, njome se nekoć opskrbljivala Akademija i Škola primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a priča kaže da se, kada su je slali na analizu u Firenzu, od tamo vratila uz napomenu da je lažna.
– Rekli su da to nije prirodna glina, da je nemoguće imati takvu ravnotežu potrebnih sastojaka. Ali, eto, moguće je – kaže Valent i dodaje da potres nije prekinuo i druge projekte vezane za lončarstvo u ovome gradu.
Ponajprije se misli na „Otvoreni keramički atelje“, koji se sufinancira iz Europskog socijalnog fonda i koji, uz Valentovu pomoć, provodi udruga Građanski aktivizam (GRAK), zajedno s Udrugom osoba s invaliditetom SMŽ. Od 2017. oni lončarstvu uče teško zapošljive osobe, uključujući i osobe s teškim invaliditetom, te ih je do sada više desetaka steklo osnovne vještine modeliranja, ukrašavanja i pečenja gline. U sklopu tog projekta dali smo izraditi prvo lončarsko kolo prilagođeno osobama koje se kreću u invalidskim kolicima, što je dovelo do toga da je mladi Petrinjac Silvio Radošević, invalid u kolicima, zavolio ovaj hobi te se počeo njime i ozbiljno baviti.
– Kada je Valentino Valent došao u udrugu i donio svoje lončarsko kolo da nam pokaže kako se radi na njemu, poželio sam raditi s glinom. Nažalost, tada nisam mogao raditi na tom kolu jer sam u invalidskim kolicima. No kada mi je Valentino donio posebno kolo, prilagođeno mojim potrebama, znao sam da je lončarstvo moja budućnost – rekao je Silvio.
Poziv carinika
Udruga osoba s invaliditetom SMŽ unajmila je prostor na gradskoj tržnici, na kojoj se i danas odvija ova glinena priča.
– Danas tu okupljamo sve Petrinjce koji se žele okušati u keramici i lončarstvu, na tim tečajevima stječu neka osnovna znanja o keramici. No zbog COVID-a malo slabije sve to ide, ali sada smo na online tečajevima, šaljem im zadatke da doma vježbaju. Imamo više od 150 korisnika tog otvorenog ateljea i jako smo zadovoljni onim što to zapravo predstavlja za grad, a nadam se da će još netko od polaznika, poput Silvija, ozbiljno „zagristi“ za lončarstvo i keramiku – kaže Valent, koji i dalje svakodnevno ima pune ruke blata, tj. posla. Naime, izrađuje popularne amfore.
– Dosad sam izradio 5000 amfora za naše vinare. Oni u nju uliju dobro vino, potope je u more i do godine dana i onda je turistima prodaju i za 2000 kuna, od kojih neki i sami izrone svoju amforu. Turisti popiju vino, a moja im amfora ostaje kao suvenir – objašnjava Valentino i dodaje kako je o tim njegovim amforama televizijske priloge snimala i kineska televizija. Vina iz amfore nedavno su dobila dvije svjetske zlatne medalje na sajmu u New Yorku za dizajn, a najbolji kompliment za svoje amfore dobio je od – carinika.
– Prodao sam amfore Slovencu za njegovo vino i taj dan predvečer evo poziva iz Zagreba. I javim se, čovjek se predstavi da je carinik s 30-godišnjim iskustvom u sprečavanju krijumčarenja kulturnim i arheološkim dobrima i čestita mi na kvaliteti mojih amfora. Nije vjerovao da su to nove amfore sve dok ih nije stavio na rendgen – ponosno kaže Valent, koji ističe da je, da biste postali dobar lončar, potrebno nešto talenta i puno vježbe.
– Da biste svladali centriranje za običnu posudu, potrebno je nekoliko mjeseci, nije to tako obično i jednostavno. Ručke sam usavršavao dvije godine, a koristi mi pri tome i YouTube, na kojem kolege lončari objavljuju svoje trikove – napominje mladi Petrinjac, koji je na lončarskom kolu izradio i amforu od 150 centimetara, za pokojnog Olivera Dragojevića, a za splitski hotel radio je tradicijsko rimsko posuđe u kojem je hrana posluživana za Dioklecijanove noći. Ima on, kao što rekosmo, puno ideja, ali najveći je Muzej lončarstva.
– Dakle, to će biti specijalizirani prostor koji će imati i muzejske prostorije, imat će i prostor za degustaciju proizvoda lokalnih OPG-ova, prostor opremljen sa šest lončarskih kola i svim pratećim sadržajima. Nama je u radionicu dolazilo 70 učenika odjednom i trebali bi imati barem 5,6 umivaonika da operu ruke nakon što rade s glinom. Sada ćemo sve to imati. Time ćemo zatvoriti priču o tome da je Petrinja lončarski grad, ostat će Petrinja lončarski grad i svatko tko dođe moći će se u to uvjeriti – najavljuje Valentino Valent.
VIDEO Veliko otvaranje od 1. srpnja: Za osobe s COVID potvrdama ukida se niz ograničenja, na terasama se smiju posluživati samo oni koji sjede