Čuvao svjetskog diktatora, a sada se bori na prvoj crti u Ukrajini: 'Samo poraz Rusije može srušiti tiranina moje zemlje'

Prije četiri godine Vjačeslav Hranovski gledao je kako Aleksander Lukašenko, bjeloruski diktator koji je na vlasti tri desetljeća, silazi iz helikoptera i prilazi sigurnosnim snagama koje su ga štitile od goleme mase bijesnih prosvjednika u središnjem Minsku. "Dečki, vi ste sjajni", povikao je Lukašenko na Hranovskog i ostatak policijskog kordona. "Tamo sam bio, štiteći čovjeka koji je oteo zemlju", rekao je Hranovski, prisjećajući se tih događaja. "To je bio trenutak kada sam shvatio da ne želim više biti dio toga."

Spoznaja da je dio represivne mašinerije diktatorskog režima usmjerila je Hranovskog na put koji ga je na kraju doveo do onoga gdje je danas: na bojišta u Ukrajini. Sada vjeruje da je borba protiv Rusije najbolji način borbe protiv Lukašenka, vođe kojem je nekada služio. "Lukašenko je moj neprijatelj sada", rekao je u intervjuu za Observer, provedenom putem videopoziva iz Harkiva, gdje je smještena jedinica Bjelorusa za koju se bori. "Jedini razlog zašto je još uvijek na vlasti je Rusija, a jedini način da ga pobijedimo je borba protiv Putina."

Iako bjeloruska vojska nije bila raspoređena u Ukrajini, Lukašenko je u veljači 2022. dopustio trupama Vladimira Putina da uđu u zemlju kroz Bjelorusiju, čime je postala suagresor u ratu. Od tada se integracija između Moskve i Minska ubrzala, a Bjelorusija je sada, u praksi, ruska marioneta. S druge strane bojišnice, puk Kastus Kalinovski, sastavljen od stotina Bjelorusa, bori se na strani Ukrajine. Njihovi članovi dolaze iz raznih sektora, od bivših IT stručnjaka do policajaca poput Hranovskoga. 

Hranovski je ušao u policiju sa 18 godina, odmah nakon završetka srednje škole. "Za mnoge mladiće kojima politika nije važna, a žele stabilan život, pridruživanje policiji je dobra opcija", rekao je. Do 2020. godine, kada su izbili prosvjedi nakon namještenih predsjedničkih izbora, imao je 21 godinu i, kako sam priznaje, uglavnom se fokusirao na "djevojke, zabave i dobar provod".

VEZANI ČLANCI:

Lukašenkov režim uvelike se oslanja na sigurnosne snage, čiji članovi primaju stabilnu plaću i poučavaju se da poštuju i Lukašenka i Rusiju – Bjelorusijinog "velikog brata". Hranovski se dobro slagao sa svojim kolegama, dijeleći svakodnevne terete policijskog posla – rješavanje sitnih sporova u susjedstvu i održavanje reda. No, sada kad se osvrne na dane u policiji, ciničan je prema mnogim ljudima s kojima je služio. "Nisu posebno pametni i ne analiziraju kritički informacije. Većina njih nema načela. U stvari, to je gotovo uvjet za rad u ovom sustavu."

Kada su prosvjedi započeli u kolovozu 2020., Hranovski je vidio svoje kolege kako muče i ismijavaju prosvjednike kako bi podržali režim. Potaknuti optužbama za izbornu prevaru, prosvjedi su na ulice diljem zemlje doveli stotine tisuća Bjelorusa. Samo u prvim danima mnogi su bili pritvoreni, mučeni i stavljeni u prenatrpane ćelije. Pritvorenici su izlazili iz privremenih pritvorskih centara prekriveni modricama od zlostavljanja koje su pretrpjeli. "Morao sam prije privoditi ljude, ali uvijek sam to radio bez nasilja. Tijekom mog službovanja često je bilo prostora za izbjegavanje brutalnosti", tvrdio je Hranovski. "Ali u tom trenutku… vidio sam apsolutno životinjsku reakciju na mirne prosvjede. Nekada sam mislio da kao policija činimo nešto dobro. Taj trenutak je dokazao da sam bio u krivu."

Dana 16. kolovoza 2020. Minsk je svjedočio najvećem prosvjedu do tada, kada je više od 200.000 građana izašlo na ulice kako bi izrazilo svoje protivljenje diktaturi. "Bilo je nevjerojatno – stajao sam u policijskom kordonu, gledajući to more ljudi, misleći da će nas pregaziti i da ćemo ispustiti štitove. Ali su se okrenuli", tužno je rekao Hranovski. "To je bio trenutak kada sam shvatio da je revolucija propala i da će stvari postati još gore."

Iste godine u rujnu dao je otkaz u policiji. Dopustili su mu da napusti službu, no vlasti su nemilosrdno progonile sve bivše kolege koje su se usudile izazvati režim. Tijekom sljedećih mjeseci Hranovski je dobio informaciju od svojih kontakata unutar sustava da se protiv njega priprema kazneni postupak. Spakirao je svoje dokumente i stvari te odlučio pobjeći u Harkiv, jer je imao prijatelja koji je tamo živio. Tada, prije pune ruske invazije, još je bilo moguće prijeći granicu u Ukrajinu autobusom.

VEZANI ČLANCI:

S vremenom se pridružio ukrajinskoj vojsci, spreman boriti se protiv Rusije. Ono što nije očekivao jest da će 2022. Bjelorusija postati suagresor u sukobu, a mnogi njegovi bivši kolege i dalje će stajati uz režim. U rujnu te godine pridružio se pukovniji Kastus Kalinovski, nakon što su njihovi vojnici podijelili svoju viziju borbe ne samo za Ukrajinu već i za Bjelorusiju slobodnu od diktature. U pukovniji se nadaju da će "osloboditi Bjerusiju oslobađanjem Ukrajine", vjerujući da će pobjeda Ukrajine u ratu izazvati kolaps Putinova režima i, posljedično, Lukašenkoove diktature u Bjelorusiji.

Od kada se pridružio, Hranovski se borio u desecima bojišnih bitaka, preživio opsadu Bahmuta i izgubio četiri bliska prijatelja na bojnom polju. Lukašenkova vlada nedavno je proglasila pukovniju Kastus Kalinovski terorističkom organizacijom i počela pritvarati rodbinu onih koji služe u Ukrajini. U Bjelorusiji se Hranovski suočava s višestrukim kaznenim optužbama, uključujući djelovanje plaćenika, sudjelovanje u ekstremističkoj organizaciji i veleizdaju.

Većina njegovih bivših kolega smatra ga izdajnikom. Hranovski smatra da je to zato što se u policiji ne dopušta neovisno razmišljanje, već samo slijepa poslušnost naredbama. "Svi su usredotočeni na svoje dobrobit. U Bjelorusiji prosječni policajac zarađuje oko 900 bjeloruskih rubalja [210 funti] mjesečno – taman dovoljno da unajmi jednosobni stan u Minsku i kupi hranu. Nije iznenađujuće da bi se mnogi frustrirani, malodušni ljudi okrenuli jedni protiv drugih za mali bonus", rekao je.

Pokušao je održati kontakt s nekoliko "razumnih" bivših prijatelja, ali na kraju je komunikacija izblijedila, rekao je. Sada njihova zajednička prošlost u Bjelorusiji više nije važna, a rekao je da mu ne smeta što bi na drugoj strani bojišta mogli biti bivši suborci. "Gledao sam kako mi ukrajinski brat biva rastrgan pred očima na samom početku invazije. Zašto bih se trebao brinuti za one koji podržavaju ubojice?"

FOTO Rusiju 25 godina vodi ovaj čovjek: Zovu ga diktatorom i ratnim zločincem, a privatni život krije kao zmija noge