Prije dvadeset godina, oprostila sam se od svojih ovaca i spustila sam se s planine u Zagreb. I kuda će otić" tražit" posao nekulturna, polupismena, zamazana dotepenka, neodgojena čuvarica ovaca, nego u ZET?! Dao mi je ZET posao kondukterice, krasnu uniformu, a u opancima sam morala hodat" do prve plaće kad sam si kupila prve cipele u životu. I bila sam presretna, privatni život tako i tako nisam imala, pa mi je bila izuzetna radost raditi i po 220 sati mjesečno, za lijepu plaću za koju su samo očajni Zagrepčani htjeli raditi. Radije su, za više novca, između gableca i odlaska doma s posla, šetali Ilicom. Jer, tvrdili su, da ih nitko ne može tako malo platiti, kako m raditi. A menisu najdraža bila jutra, kad sam ustajala u 2.15 da bih stigla na službeni autobus u 3.05.
U međuvremenu me ZET školovao, pa sam počela voziti tramvaj, a time se i broj radosti povećao. Vozite, svi su pametniji i bolje znaju raditi vaš posao od vas, vrijeđaju vas kad ne krenu na vrijeme, pa kasne na posao, vrijeđaju vas i kad ih ne čekate jer trče nekim hoću-neću korakom itd. A vi u svemu tome uživate, jer vam tuđa ljutnja i uvrede daju smisao životu. I tako iz dana u dan, sjedite, vozite tramvaj, lijepo vam je i još vam daju plaću!
A sad za ozbiljno.
Kad sam prije 20 godina počela raditi u ZET-u, bila sam uvjerena da me netko grdo kaznio za sva švercanja u srednjoj školi. Kao curu iz Zagreba sažaljevali su me poznanici i prijatelji, jer je raditi u ZET-u u to vrijeme bila velika sramota (jer tamo rade onakvi s početka priče). Ali, na moju sreću i sreću svih zetovaca, vremena su se promijenila. Sindikati su uspjeli natjerati poslodavca da ispoštuje kolektivni ugovor i dok je, na žalost, velik broj radnika u Hrvatskoj ostajao bez posla, zetovcima je napokon "svanulo".
Draga gospođo F. M. i svi vaši istomišljenici čije izjave sa žalošću čitam!, što mi to poručujete? Da sam bahata gulikoža i da se moram pokrit" škrniclom po glavi, zato jer ne suosjećam s više od 50 posto radnika koji rade za manje od 2000 kuna mjesečno, nego se "uspoređujem s političarima" koji imaju tri i više puta veću plaću? Predbacujete li mi to što želim pristojno živjeti od svog rada, a ne želim biti podjednako siromašna kao većina radnika u Hrvatskoj? Zar je vaš cilj, biti zaposlena kod proindonezijski orijentiranog poslodavca, koji vam ne priznaje nikakva radnička prava, osim da radite samo za njegov profit? Zar vas moja želja da živim bolje sputava u ostvarivanju vaših, radničkih prava? Zar je radnik, koji prima redovito plaću, božićnicu, regres, dar za dijete, kriv za to što živite loše i što vam budućnost izgleda bez perspektive? Zar ne mislite da ste svoje nezadovoljstvo uputili na krivu adresu i da svojim stavom tjerate vodu na mlin političarima, za koje kažete da ih ne dira naša bahatost i vaša bijeda?
A što se ispolitiziranosti štrajka tiče, u Hrvatskoj se nije dogodio štrajk a da ga netko od političara nije želio iskoristiti. Jer, tko si ne bi poželio zastupničku mirovinu?! Vi ne bi?
K. P.