D. Marinac: Nekad miljenik, a danas žrtva nevidljivih političkih ruku?

Do jučer – ugled, utjecaj i pripadajuće počasti, a onda preko noći – meta teških sumnji i društvenih osuda. Takva je otprilike trenutačna pozicija Darka Marinca, jednog iz plejade top-menadžera hrvatskih državnih kompanija koji su stasali u Tuđmanovo vrijeme, a karijeru uspješno nastavili i nakon što je na vlast došla Račanova koalicija. Ako im je politika 90-ih sve dala, ova današnja sve im može oduzeti.

U mnoštvu poražavajućih detalja oko Marinčeva kredita splitskome SMS-u, taj je vjerojatno najporazniji. Politika je ostala svemoguća. Zbog toga je mnogima i danas privlačna. A zbog toga je i dalje silno opasna. Reklo bi se – idealna meka za avanturiste i hazardere.

Marinac nije bio ništa od toga kad je kao zagrebački đak (rođen 1950.) regularno stekao diplomu kemijskoga inženjera i zaposlio se u privredi. U ranim 90-ima, u ratnom okruženju i s Tuđmanovim HDZ-om na vlasti, kad se poduzetnička kreativnost uglavnom iscrpljivala u pretvorbi, Marinac se zadržavao u sferi izvršitelja.

Simpatičan u društvenim kontaktima, nimalo isključiv i reklo bi se s naglašenom socijalnom inteligencijom, lako si je, međutim, otvarao put prema političkim autoritetima. Biti članom uprave Plive, one prijašnje, nije bila mala stvar, a doći na čelo Podravke – to je već bio pravi zgoditak. Marincu ne samo da je sve to pošlo za rukom, nego se u upravi Podravke uspio održati punih osam godina. Pa čak i kad je smijenjen, mediji su mu na neki način i dalje držali štangu. Prevladavajući je dojam bio da je njegova smjena inducirana iz političkih motiva, a ne zato što je bio – loš menadžer.

Marinčev je vrhunac možda bila 2001. godina, kad ga je Međunarodna agencija za razvoj (IMDA) proglasila menadžerom godine. U politički kompliciranoj Koprivnici, u kojoj kao da traje vječna borba između SDP-a, HDZ-a i HSS-a, činilo se da je za opstanak na čelu Podravke bilo najvažnije balansirati u njihovim čarkama. Menadžer koji se ne bi obazirao na takvo političko okruženje, koji ne bi bio spreman na ovaj ili onaj kadrovski ustupak i financijski potez, teško da bi opstao.

Za Marinca se danas smatra da je poprilično promašio razvojnu strategiju, da se zalijetao s novim akvizicijama, a da pritom nije bio ni najmanje sitničav s kojekakvim izdacima. Ako ga je to u jednom trenutku držalo na čelu trusne kompanije, na koju interesni lobiji vrebaju sa svih strana, u drugom trenutku to će mu i presuditi.

Tko je dao 65 milijuna kuna splitskom SMS-u, tvrtki u vlasništvu Srđana Mladinića? Zasad samo Darko Marinac, što ga je momentalno zbacilo s mjesta predsjednika Nadzornog odbora, pri čemu se još ne vidi dokle će u konačnici biti šutnut, iako je jasno da je mnogo vidljivih i nevidljivih moćnika u tom trenutku moralo biti u blizini.