– Objavljen je natječaj u Jutarnjem listu 16. ožujka i na njega se svatko mogao javiti. Ona se javila – objasnila je u ponedjeljak, na konferenciji za novinare u povodu osnivanja Medijskog sveučilišta u Koprivnici, gradonačelnica Vesna Želježnjak (SDP) način na koji je Ivana Bagarić-Peroš dobila posao tajnice te ustanove, zanijekavši da bi se radilo o "špagi".
Je li znala?
Riječ je o kćeri Marinka Bagarića (SDP), direktora gradskoga poduzeća Koprivnica-plin, i državne odvjetnice Irme Bagarić, a donedavno je radila u gradskome poduzeću Koprivnički poduzetnik.
Gradonačelnica V. Želježnjak rekla je istinu – natječaj je doista objavljen, u dnu 46. stranice, u sportskoj rubrici. Raspisala ga je grupacija EPH za "radno mjesto glavnog tajnika Medijskog sveučilišta, Split". Kao poželjna kvalifikacija naveden je završen pravni fakultet. I. Bagarić-Peroš je pravnica.
Zato se otvara logično pitanje – je li mlada koprivnička pravnica još u ožujku ove godine znala da će se za tri mjeseca sjedište EPH-ova Medijskog sveučilišta iz Splita premjestiti u Koprivnicu? S tom informacijom tada je raspolagalo samo najuže gradsko vodstvo.
A gdje je ured?
Jučer smo službenim putem pokušali doći do odgovora od novopečene tajnice novoustrojenog Medijskog sveučilišta, ali nismo uspjeli. Njezin službeni broj – ako takav uopće i postoji – nemaju ni u uredu gradonačelnice ni u Upravnome odjelu za društvene djelatnosti koji je izravno mjerodavan za školstvo.
Na zgradi tzv. veleučilišta postavljena je ploča novoustrojenog Medijskog sveučilišta, ali njegova tajnica, izgleda, uopće nema ured u Koprivnici.
Plan bivšega koprivničkog gradonačelnika Zvonimira Mršića (SDP) da se na prostoru bivše vojarne razvije sveučilište proteklih je godina imao gotovo konsenzualnu podršku javnosti, a samo osnivanje (zapravo kupnja dopusnice od EPH) dobilo je i podršku oporbenoga HDZ-a. Međutim, potpuna netransparentnost koja je pratila realizaciju toga plana, kao i ozbiljne sumnje u politički nepotizam pri zapošljavanju tajnice, uvelike nagrđuju ambiciozan projekt.
Koprivnički poduzetnik, Križevački poduzetnički centar... jesu li to stvarne firme koje nešto rade ili su to gradske firme za uhljebljavanje politički podobnih i njihove dječice na jaslama gradskog proračuna?