Vlada je donijela novu Strategiju upravljanja javnim dugom kojom je potvrđeno da je jedan od glavnih ciljeva administracije Andreja Plenkovića smanjivati ovisnost o kreditorima, što je jedino moguće smanjivanjem udjela javnog duga u BDP-u.
Projekcije Strategije kažu da će do 2019. udjel javnog duga u ekonomskim aktivnostima biti smanjen 11,5 posto, na oko 75 posto u odnosu na ono što je ostavila Vlada Zorana Milanovića.
Visina javnog duga trebala bi se do 2019. povećati nominalno za samo šest milijardi kuna u odnosu na kraj 2015., na ukupno 295 milijardi kuna, ali plan smanjenja udjela duga u BDP-u počiva na rastu gospodarstva.
BDP bi se do 2019. po planu Vlade trebao povećati na čak 391,5 milijardi kuna. Strategijom se tako planira ukupan rast gospodarstva od 14 posto u odnosu na početak mandata, odnosno BDP veći za gotovo 50 milijardi kuna nego na kraju 2016.
I dok ministar financija Zdravko Marić planira čvrsto držati uzde pa povećati ukupni dug za samo 4 milijarde kuna u cijelom mandatu, Milanovićeva je administracija nabildala javni dug za 72 milijarde kuna u samo četiri godine.
Takav katastrofalni pristup javnim financijama doveo je aktualnog ministra Marića u škripac već ove godine kada mora refinancirati više od 61 milijardi kuna, a otplatiti oko 55 milijardi kuna.
U taj su iznos ubrojene sve obveze od otplate “trezoraca”, odnosno kratkoročnih papira koji se izdaju na rok od tri mjeseca do godine dana i refinanciraju onako kako dospijevaju tijekom godine pa do dugoročnih obveznica i kredita koji dolaze na naplatu, ali izazov predstavlja činjenica da sve do 2027. godine nema lagodne godine u kojoj će ministar financija moći opušteno stolovati i pripremati proračun.
Posljedica je to nesposobnosti Vlada iz razdoblja krize da se suoče s potrebom štednje i stiskanja remena pa je jedan od izazova Plenkovićevoj Vladi kako svesti troškove u okvire prihoda. Svaki potres u domaćoj ili europskoj ekonomiji mogao bi javne financije vratiti u zonu nestabilnosti.
Da bi se uspješno vodila politika upravljanja javnim dugom kako je u Strategiji zapisana, bit će nužno pojačati upravu za javni dug, pod njom voditi i ritam otplate i refinanciranja kredita tvrtki i institucija čiji se dugovi bilježe u statistici javnog duga poput cestarskih tvrtki te pokušati produljiti ročnost obveznica na barem 15 godina, a možda i na dulji period kako to rade i ostale europske zemlje, smatra stručnjak za javne financije dr.sc.Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta Zagreb.
– Trebalo bi provjeriti postoji li dovoljan potencijal za izdavanje narodne obveznice. Trenutačno se zanavlja oko 20 posto javnog duga godišnje, ali bi zbog povoljnih uvjeta na tržištu trebalo bi pokušati i povećati taj udio te bi bilo dobro pokušati produljiti ročnost obveznica na više od 15 godina – kaže Lovrinčević.
Ipak prvi test povjerenja kreditora bit će ocjena kreditnog rejtinga koja se očekuje u ožujku. Do tada će ministar Marić već izdati dvije obveznice: jednu na domaćem, a drugu na inozemnom tržištu, a iz ocjena koje su iz bonitetnih kuća stigle može se naslutiti da bi Hrvatska u idućoj polovici godine mogla imati povoljniji kreditni rejting.
To bi bila velika pomoć u stabilizaciji javnih financija jer bi se osigurale još niže kamate koje su se približile očekivanom rastu BDP-a. Tako bi se u 2017., godini koju obilježavaju najveće otplate u povijesti Hrvatske, troškovi za kamate mogli izjednačiti s rastom BDP-a, odnosno Hrvatska bi prvu godinu nakon krize došla na pozitivnu nulu.
>> Konačno dobra vijest: Javni dug u rujnu 289 milijardi kuna, pao na 85% BDP-a
Prije bih povjerovao da će nam dugovi rasti 12 puta beže nego li oporavak gospodarstva u tom omjeru. Ja ovom Pinokiu ne vjerujem kao ni cijeloj bulumenti na vlasti. Nisam vjerovao ni onima prije kao ni onima u Tuđmanovo vrijeme s pljačkaškom pretvorbom i posvemašnjom pljačkom koja traje sve ovo vrijeme. Lijeve ili desne bitange su sve iste i jedino tu nema razlike niti bilo kakvog napretka s takvima na vlasti.