Za nedavne konferencije o borbi protiv pedofilije održane u Vatikanu kao “gosti” pojavile su se i žrtve zlostavljanja u Americi. Jedan od njih globalnoj je publici otprije poznat. Bio je to Phil Saviano čije je svjedočenje bilo jedan od temelja za priče koje su svojedobno objavljivale dnevne novine Boston Globe, a bile su dijelom njihova istraživačkog tima “Spotlight”. Istoimeni film zaslužio je nagradu Oscar, a o njegovu sadržaju govorilo se još dugo nakon prikazivanja. Sam Saviano također se pojavio u Vatikanu te je za televiziju N1 prepričao ono što je prošao kao 12-godišnji dječak sa svećenikom svoje župe u Massachusettsu.
– Živio sam u Massachusettsu, raznosio sam novine i župni dvor je bio jedno od mjesta na koje sam nosio novine. Dolazim iz katoličke obitelji. Kad sam prvi put upoznao tog svećenika, znao se spustiti na razinu djece. Puno se šalio, izvodio trikove s kartama i obraćao pozornost na mene i mog prijatelja ministranta. Bio sam vrlo sretan jer se tako ugodan čovjek zanima za mene. Nisam znao da ulazim u potencijalno katastrofalnu situaciju. Upoznao je moju obitelj i prijatelje. Prvi znak da će doći do problema bio je kad nam je pokazivao trikove s kartama na kojima su bile pornografske slike – bilo je njegovo svjedočenje, čiji nastavak vjerojatno možete i sami zamisliti. No, ovo nije priča o tome kako je izgledalo to ili neko drugo zlostavljanje. Jer drugi nedavno prikazani film, dokumentarac, o zlostavljanju postao najvažnija tema u Americi. U HBO-ovu filmu “Napuštajući Neverland” prvi su put dvojica muškaraca, James Jimmy Safechuck i Wade Robson, iznijeli svoju priču o odnosu s jednim od najvećih zabavljača svih vremena, Michaelom Jacksonom.
Vjerovali su im
Ponovno je to svjedočenje o zlostavljanju s kojim su se dvojica dječaka, tada dobi od deset i sedam godina, suočili u odnosu s glazbenom legendom. Prikazivanje dvodijelnog dokumentarca izazvalo je različite reakcije, od toga da je bilo radiopostaja koje su naprosto prestale puštati Jacksonove pjesme pa do još čvršćeg uvjerenja onih koji ni tada nisu povjerovali kako je idol milijuna imao svoju tamnu stranu. U jednoj i u drugoj priči postoje velike sličnosti, ali i razlike. U oba slučaja zlostavljač je za uspostavu kontrole iskoristio svoju poziciju moći. Kod svećenika je to, jasno, manifestirano kroz njegov položaj predstavnika višeg bića u koje se ne smije sumnjati, kod pjevača njegov status idola milijuna, pri čemu je bio privilegij doći u njegovu blizinu.
Autoritet je toliki da u svjedočenjima i u jednom i u drugom slučaju žrtve nemaju snage javno prokazati svoje zlostavljače. Primjerice, Saviano, koji je odgajan kao vjernik u katoličkoj obitelji, smatrao je kako je za ono što mu se događa sam kriv. Bezgranično povjerenje Jimmy i Wade imali su i u Michaela Jacksona, koji ih je uspio uvjeriti kako bi objelodanjivanje njihova odnosa praktično značilo kraj njihovih života kakve poznaju i vjerojatno zatvor, za njega sigurno, možda i za njih. Vjerovali su mu. Katalizator prelaska iz prisnijeg prijateljskog odnosa u nešto drugo i nedopušteno bila je pornografija.
Dok Saviano svjedoči kako je njemu i njegovim prijateljima svećenik pokazivao karte s pornografskim slikama, logično je razmišljanje dječaka bilo da, ako im to pokazuje svećenik, dakle predstavnik višeg bića koji im propovijeda vjeru, onda je sve u redu. Slično je, prema svjedočenju dvojice danas sredovječnih muškaraca, bilo i s Jacksonom. Gledanje pornografije u njegovoj sobi rezultiralo je podukom o masturbiranju, što je poslije preraslo u seksualne odnose, dakle u pedofiliju. Ne treba posebno podvlačiti kako sve žrtve poslije prolaze kroz bolno suočavanje kao i suočavanje samih sa sobom iako, realno, nemaju nikakve krivnje. Razlika je između slučajeva Phila Saviana i dvojice dječaka koji su svoj obračun sa slavnim pjevačem završili javnim prikazom svojih odnosa u pristupu.
U Savianovu slučaju za odnos sa zlostavljačem ne vidimo da je bilo nekakve nagrade, samo upozorenje kako je sve njihova tajna. U Jacksonovu slučaju nagrada je bila najveća moguća – pristup svijetu najpopularnijeg pjevača svojeg doba i materijalne beneficije. U “Napuštajući Neverland” čuli smo priče o privilegijima koje je donosilo davanje povjerenja velikoj zvijezdi. Gledanje filmova prije nego što su se pojavili u kinima, obilazak filmskih setova i druženje s najvećim svjetskim zvijezdama, nastupi na Jacksonovim koncertima. Ali onda i obećanja kako će ostvariti veliku karijeru samo ako roditelji dopuste da veći dio svojeg vremena provode s njim umjesto s roditeljima.
Žrtva osjeća sram
– Europske i hrvatske statistike pokazuju da je seksualno zlostavljano svako peto dijete, no mnoga od njih šute o zlostavljanju. Ponekad do razotkrivanja (od trenutka zlostavljanja do povjeravanja) prođe i više desetljeća, a u prosjeku je to od 10 do 16 godina. Žrtve često osjećaju sram, krivnju i strah da im se neće vjerovati, da će se njih okriviti, da će biti krive za razaranje obitelji i kaznu koju će dobiti počinitelj. Ovi su strahovi osobito izraženi kad je seksualni zlostavljač osoba bliska djetetu, osoba od autoriteta poput trenera, svećenika, nastavnika, slavne osobe i slično. Zabluda je da su seksualni zlostavljači nepoznate osobe, naime, to su najčešće djetetu bliske osobe.
Za dijete je najrazornije kad je riječ o roditeljskoj figuri (trećina slučajeva) jer osoba koja bi trebala biti izvor ljubavi, podrške i sigurnosti istovremeno je osoba koja djetetu nanosi bol. Zlostavljana djeca gotovo uvijek vole osobu koja ih zlostavlja i imaju je potrebu zaštititi, opravdati njezino povjerenje te se nadaju da će se ona promijeniti. Ona gotovo uvijek krive sebe za zlostavljanje, a zlostavljač ih raznim metodama nastoji pridobiti na šutnju i suradnju. Također je zabluda da seksualno zlostavljanje djece često uključuje puno nasilja. Zlostavljači nastoje ostvariti blizak odnos s djetetom, često mu kupuju darove, izjavljuju ljubav te zlostavljanje prikazuju kao njihov poseban odnos – kaže prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander. I kod Saviana i kod dvojice dječaka iz priče o Michaelu Jacksonu zlostavljač je održavao dobre odnose i s obiteljima svojih žrtava.
Koje godinama nisu znale da su u svoje okrilje primile nekoga tko se tek predstavlja kao prijatelj, a zapravo ima sasvim drugačije, puno zlokobnije namjere. U “Napuštajući Neverland” vidimo dvojicu talentiranih dječaka koji su, poput svojeg idola i kasnijeg zlostavljača, naginjali showbusinessu. Pogotovo je interesantna scena u kojoj se mali Jimmy i zaboravi na pozornici na koju ga je Jackson doveo za jednog svojeg nastupa pa nastavlja plesati premda ostali odlaze sa scene. Kako se uz dvojicu muškaraca u dokumentarcu pojavljuju i njihove obitelji, vidimo da nikome nije bila mrska pomisao kako bi poznanstvo i druženje moglo omogućiti karijeru u showbusinessu. Treba li obitelji za to kriviti? Vjerojatno ne, pogotovo ne u najranijoj fazi.
No, fanovi se pokojnog pjevača ipak pitaju kako to da su majke dopuštale dugotrajne ostanke dječaka u Jacksonovim rezidencijama, a da im ništa nije bilo sumnjivo. Odgovor koji se nudi nameće se sam po sebi. Uobičajeno je da zlostavljač uspostavlja povjerenje s obitelji do te mjere da ona nema razloga sumnjati u taj odnos jer je on topao i iznimno prijateljski.
– Kad se zlostavljač poveže s djetetom te zadobije povjerenje njegove obitelji, djetetu se puno teže povjeriti o zlostavljanju jer ima potrebu zaštititi zlostavljača i strah da mu se neće vjerovati znatno je veći. Osobe koje seksualno zlostavljaju djecu, koje imaju pedofilske sklonosti, imaju četiri zajedničke karakteristike. To su ujedno osobe koje nalaze emocionalno zadovoljstvo u odnosima s djecom – oni vole dječje igre, aktivnosti, poznaju interese djece i lako zadobiju njegovo povjerenje. Druga njihova odlika u tome da imaju fiziološku reakciju (erekciju) u kontaktu s djecom ili u fantazijama koje uključuju djecu.
Još je jedna zabluda da osoba seksualno zlostavlja djecu zbog zloupotrebe alkohola i droga. Psihoaktivne supstancije smanjuju inhibicije te ih seksualni zlostavljači djece često koriste kako bi prevladali eventualne moralne otpore koje osjećaju spram svojih pobuda, ali alkohol i droga nisu uzroci seksualnog zlostavljanja. I konačno, oni ne mogu drugačije potpuno zadovoljiti svoje seksualne nagone, primjerice, u odnosu s osobom svoje dobi, iako je znatan broj njih u braku i imaju svoju djecu – objašnjava dr. Buljan Flander.
Pretijesna spavaća soba
Na kraju vidimo kako se ti odnosi urušavaju nakon što postane jasno da nema više mjesta za dvojicu u Jacksonovoj spavaćoj sobi. S druge strane, pjevač se pokazao kao prejaki magnet za emocije u kojem čak i otac Wadea Robsona postaje viškom, obolijeva te na kraju počini samoubojstvo. Danas Robsonova obitelj to povezuje s odnosom Wadea i Michaela Jacksona. Još je jedna velika razlika između dva slučaja. Iako će biti gorljivih branitelja i Jacksona i svećenika iz Savianove priče koji će uporište tražiti u nedostatku čvrstih dokaza, razotkrivanje u slučaju poznate osobe, pogotovo ako se ta osoba zove Michael Jackson vuče žrtve prema tankoj liniji nakon koje oni sami mogu postati negativci za dobar dio javnosti jer dolaze pod njezino povećalo, pogotovo ako se, kao dječaci iz dokumentarca “Napuštajući Neverland”, odluče i na traženje novčane kompenzacije.
Javnost će lakše podnijeti ako se takvo što traži od institucije kao što je Crkva, znatno teže ako se takav zahtjev ispostavlja upraviteljima ostavštine već poodavno mrtvog pjevača. Koji još ima toliki broj fanova na kojem mu zavide i mnoge žive kolege. Kao dokumentarac “Napuštajući Neverland” nije vrhunski jer nema druge strane, ne doznajemo ništa o okidačima koji su uzrokovali takve sklonosti kod jedne od najslavnijih osoba u povijesti. Sve što doznajemo jest da dva muškarca iz filma nisu jedini koje je Jackson navodno zlostavljao, da je bilo još slučajeva koji su završavali na sudu, no pjevačeva smrt onemogućila je da američko pravosuđe utvrdi pravu istinu o prirodi tih odnosa. Za neke je takvo što i dalje nemoguće, za one druge gotovo je sigurno da se to dogodilo. Sredine ovdje teško da može biti.
>>Darko Pavičić o pedofiliji u Crkvi
Bilo bi zanimljivo vidit rezultate, ko ima vise seksualnih predatora- kalifat ili vatikan? Balkan ili afrika niže od sahare?