U Imunološki zavod i danas stižu upiti za njihove proizvode sa svih strana svijeta iako su proizvodne dozvole izgubili prije četiri godine. Bez njih je jedina biotehnološka tvrtka u Hrvatskoj ostala zbog tereta višegodišnjeg lošeg upravljanja koje ih nije pripremilo za ulazak u EU i uvjete koje tada moraju ispunjavati. Dr. Bojan Benko bio je čelni čovjek Zavoda samo šest mjeseci prije no što je dao ostavku. Učinio je to zbog nemogućnosti činjenja ikakvog iskoraka i poteza, a koje bi znao povući nakon 30 godina provedenih u Imunološkom kao kemičar na preradi plazme i kao čelnik Zavoda u trogodišnjem razdoblju do 2000. godine.
Pogrešne odluke
– Primjerice, ulaganjem u viruse došlo bi se ne do kraja proizvodnje, ali do jednog stupnja koji se da plasirati na međunarodno tržište. Htjeli smo nešto i s ljudskom plazmom napraviti jer tu će nastati veliki problem. Na skladištu je 35.000 litara plazme i toliko ima i skladišnih kapaciteta. A stizat će još! Imunološki nije napravljen kao logistička firma za skladištenje plazme! Dio skladišta je unajmljen i plaća se relativno skup najam. Dakle, trebalo bi prvo izgraditi rashladne komore da bi se riješio problem skladištenja plazme, koja ima i rok trajanja! Tri godine. Ne kažem da Ministarstvo zdravstva ne želi nešto napraviti, ali skala vremena na kojoj ti ljudi razmišljaju deset je puta prespora! Ako sada imaš problem, za dva mjeseca bit će veći, za pet mjeseci bit će nerješiv – iznosi Benko.
Poslovanje, koje ima i komercijalnu i tehničku stranu, nastavlja, znatno je otežano time što je registrirano kao ustanova. Previše je papirologije koja traje i čini štetu. Računi za struju, vodu... dolaze na Imunološki zavod d. d., a troši ustanova Imunološki zavod. – Pa sam ja, kao direktor u d. d. i ravnatelj u ustanovi, te račune refakturirao ustanovi i pritom se dvaput plaćao porez! To su konstrukcije za poslovanje koje su napravili ljudi bez iskustva. Nikog ne želim uvrijediti, za 2013. godinu imam sumnji da se radilo u lošoj namjeri, a za ostatak nemam, ali vidi se nesnalaženje. U svemu se dogode pogrešne odluke, preko kojih stručnjak ne može prijeći, opisuje razloge svoje ostavke. Koje su to pogrešne odluke, pitali smo.
– Recimo, dogovorili smo preradu zaostale plazme. Tri smo mjeseca čekali dozvole austrijskih agencija i kad smo ih napokon dobili, Ministarstvo nam odobri samo malu, simboličnu količinu, što je tehnički potpuno neprovedivo. Rekao sam – to se ne smije tako raditi i s tim se ne slažem. Općenito je ekstremno teško dogovarati, predlaže se, ali ništa se ne događa mjesec-dva. A nemaš luksuz da ti prolaze mjeseci – ponavlja.
Imunološki se uništava kontroliranim kaosom. Danas on ima neadekvatnu kadrovsku strukturu, otvoreno kaže dojučerašnji ravnatelj i direktor, jer mnogi stručnjaci i oni koji su to mogli postati više nisu u Zavodu. A takvi se poslovi ne uče nigdje drugdje, s fakulteta se dođe tek s predznanjem potrebnim za ovakav posao. – I ako se nađe novac da se izgradi novi Imunološki, a može se jer novca na svijetu ima jako puno, treba imati odgovarajuću kadrovsku strukturu koja dobro zna tehnologije u biotehnološkoj proizvodnji. To oni koji o Imunološkom odlučuju ne znaju, nažalost – kaže Benko. Za proizvodnju virusnih cjepiva nedostaje cijeli dio pogona, treba sagraditi novu proizvodnju. No može li se obnoviti proizvodnja cjepiva po kojima je Imunološki svjetski poznat?
– Napravi li se pravilna strategija povratka na tržište, može se, ali strategiju trebaju raditi stručnjaci, a ne političari. Imunološki ima adute i moguće je napraviti neka cjepiva koja su bolja od onog što se danas koristi kao cjepivo protiv ospica, rubele i parotitisa – kaže Benko. Podsjeća da se legendarni matični soj virusa Edmonston-Zagreb, koji je napravio zagrebački Zavod, i to na ljudskim stanicama, a ne na prepeličjim jajima, i danas smatra najboljim sojem za proizvodnju cjepiva protiv ospica na svijetu. Soj protiv parotitisa Zagreb, međutim, više se ne smatra toliko pouzdanim i treba ga poboljšati. Na tome je radila skupina ljudi, no 2013. njihov je rad prekinut, a odjel za istraživanje i razvoj pripojen je Sveučilištu pa tako Imunološki kao biotehnološka tvrtka danas nema ljude koji bi se bavili istraživanjem. Treći soj dobiven je od američkog instituta Vistar, za cjepivo protiv rubele.
Tržište Indije i Kine
No dvije trećine posla IZ-a činila je prerada ljudske plazme. Imunološki zavod bio je jedina institucija koja je prerađivala plazmu u RH i danas se traži način kako riješiti problem prerade plazme, koja se već četiri godine samo skladišti. Jedan je dio prerađen u jednoj inozemnoj tvrtki, da bi prerađeni proizvodi bili i vraćeni na hrvatsko tržište. To je dosta važno jer utjecaji kojima su ljudi na nekom području izloženi specifični su i utječu na lepezu imunoglobulina, antitijela koja imamo u cirkulaciji. Zato i Svjetska zdravstvena organizacija sugerira da bi svaka zemlja trebala koristiti krv i krvnu plazmu sa svog područja. Osim toga, Hrvatska ima još uvijek relativno nisku pojavnost krvnih zaraznih bolesti pa je i zato važno zadržati samodostatnost kad je riječ o preradi plazme. – Proizvodnja plazme u Hrvatskoj nikad neće biti velika i nitko se na njoj neće obogatiti, ali može uredno servisirati potrebe hrvatskog zdravstva – kaže naš sugovornik.
Ministar zdravstva u više je navrata rekao da se što prije treba obnoviti prerada krvnih derivata, no da je proizvodnja cjepiva upitna zbog izgubljenog vremena i tržišta. – Ne sviđaju mi se takve izjave jer nisu stručno argumentirane. To je na razini politike. Da imam nekoliko milijuna doza cjepiva, prodao bih ih u mjesec dana. Potražnja i interes postoje, prvenstveno u Indiji i Kini – otkriva dr. Benko, ustvrdivši da se u nekoliko mjeseci na čelu IZ-a uvjerio da ne bi bio problem sklopiti neki oblik suradnje na tržištu, bilo za prodaju gotovog cjepiva, što bi svi najviše voljeli, ili za nešto drugo.
Zaista je tužno gledati kako ponos naše zemlje neslavno završava. Svi se kunu u Boga,nedjeljom su na misi, kazu da vole voditi ovaj grad,no ono.sto bi trebalo biti čast svima,odlazi polako i tiho...