Je li moguće da se vukovi ne boje ljudi i da napadaju stoku naočigled ljudi?
Zapravo to može biti slučaj jako rijetko. Vukovi uglavnom napadaju tamo gdje nema pastira i gdje nema nadzora nad stadima. Činjenica jest da su u posljednja dva dana bila četiri napada i da je stradalo 15-ak ovaca i jarića. Vukovi ipak napadaju uglavnom tamo gdje nema nadzora pastira, gdje nema pastirskih pasa i propisane ograde za torove.
Ipak, ljudi se pitaju tko bi trebao biti zaštićen, oni ili vukovi. Jesu li s pravom ogorčeni i prestrašeni?
Vuk je zaštićen i kazna za njegov odstrel je 44.000 kuna. Sada na zadarskom području boravi pet čopora vukova, i to svakako nije ugodno saznanje.
Dobiju li vlasnici stada koje vukovi napadnu odštetu?
Koliko znam, naknada se isplaćuje. U Lišanima Ostrovičkim, gdje je vuk zaklao ukupno sedam ovaca, mora se isplatiti 700 kuna po zaklanoj ovci. Za zaklanu kozu se, primjerice, dobije 1000 kuna. Ipak, treba naglasiti da bi bolji nadzor nad stadima vjerojatno značio i manji broj zaklanih grla, a time bi se u podosta slučajeva smanjila i ogorčenost zbog čekanje na isplatu naknade.
>>Vukopas: Križanci vuka i psa siju strah u dalmatinskom zaleđu
>>Farmeri s ovcama ispred Eiffelovog tornja prosvjedovali zbog napada vukova
Vukovi jesu i trebaju biti zaštićeni, oni su dio ovih prostora vjerojatno i više nego mi. No, ne može država reći: zabranjeno ih je ubijati (pa čak i kad čine štetu) i ništa ne učiniti kako bi zaštitila ljude kojima ti vukovi rade štetu. Isplata novčane nadoknade nije rješenje, a tvrdnja "trebate bolje paziti svoje stado" je podcjenjivačka i birokratska. Ako se zna da su vukovi na području Zadarskog zaleđa, onda treba ponaosob otići od sela do sela i upozoriti vlasnike, podučiti ih što da rade, dati im i financijsku pomoć kako bi ogradili stada i sl. Ili učiniti nešto slično - ovako se ograđivati dovodi samo do toga da će seljaci po noći potući vukove i ujutro se čuditi što se dogodilo.