Prof. Miroslav Tuđman objašnjava zašto nije provedena lustracija ranih devedesetih, govori o slučaju Perković i o SDS/SDB/Udbi koja je "počinila više ubojstava u inozemstvu no KGB".
Arhivi pod embargom
Paradoksalno je da vladajuća, lijeva garnitura optužuje HDZ što se nije obračunao s Perkovićem. Zaboravlja se da je Franjo Tuđman jedini i precizno 1990. objavio program za suverenu RH. Ljevica je cijeli taj program dočekala na nož, uz optužbe o ustaštvu. Prvi predsjednik upotrijebio je istu ideju pomirbe na kojoj je stvaran i EU ("opraštanje"). Pomirba nije značila izjednačavanje ideologija, nego zajedništvo svih opcija oko programa stvaranja države Hrvatske. F. Tuđman tada poziva sve oficire JNA, diplomate porijeklom iz Hrvatske da se uključe u program. Isti je poziv upućen i svim pripadnicima Službe državne sigurnosti. Dakle, Perković nije bio iznimka. U tim okolnostima ići na lustraciju, ili otvarati pitanje ubojstava hrvatskih emigranata, značilo bi i pokretanje građanskog rata, otvaranje i vanjske i unutrašnje bojišnice. Perković je 1992. smijenjen, a bio je u MORH-u i bavio se nabavom oružja, ne državnom sigurnosti. Istodobno se ukida Ured za zaštitu ustavnog poretka (gdje su djelovali Z. Mustač, J. Manolić i J. Boljkovac), osniva se HIS, išlo se na stvaranje sustava sigurnosti s novim ljudima koji ne bi imali veze s komunističkim službama.
Koja je bila reakcija "sustava" na to?
Ta da su organizirali rušenje predsjednika RH! Garnitura ljudi s "udbaškim" pedigreom, međutim ne uspijeva putem udara Manolića i Mesića. No, ta ekipa dolazi na vlast opet 2000. i što prvo rade – vraćaju ime Trgu žrtava fašizma, odmah raspuštaju HIS, provode čistke u policiji i otvaraju arhive Ureda predsjednika i obavještajnih službi kako bi denuncirali i optužili hrvatsku politiku da je planirala Oluju kao udruženi zločin. Nakon ukidanja obavještajne akademije, u sigurnosni sustav vraćaju niz ljudi iz bivšeg i reaktiviraju ih na ključne pozicije.
Time ulaze opet ljudi opterećeni radom za komunistički sustav?
1990-ih je Partija (SDP) predala arhiv u Hrvatski državni arhiv, kao i dokumentaciju Savjeta za zaštitu ustavnog poretka. One mogu dati odgovore na aktualna pitanja, a cijeli se sustav može rekonstruirati. Problem je što se Partija pobrinula da povjesničari, istražitelji toj građi, zbog embarga, ne mogu pristupiti desecima godina.
Nije bio moj savjetnik
Što je Perković radio s vama u HIS-u?
Perković nije, kako se ističe, bio moj savjetnik. On je bio angažiran na rekonstrukciji službi, radio za potrebe obavještajne akademije. Smatram da je vrlo korektno odrađivao te poslove, a postoji li njegova odgovornost iz bivšeg sustava, nisam se time bavio i ne znam. Mogu čak i prihvatiti da se u tom "Perkovićevu zakonu" ne radi o pojedincu, dakle Perkoviću, nego je to pokušaj zabrane otvaranja prevrednovanja sigurnosnog sustava, time i ljudi koji su bili njegov dio. Mesić će i sada, a i Josipović, u to ime reagirati i govoriti o "pokušajima revizije povijesti".
U vašem HDZ-u kažu da je to tek skrivanje iza antifašizma?
Iza antifašizma u nas ostaje skriven i komunizam i komunistički zločini. Ključ svih ovih problema počiva u tomu da se SDP i još radikalniji HNS nikada nisu odredili prema takvoj svojoj prošlosti. Milanović će sada reći kako ga ta prošlost uopće ne zanima, a istodobno će optužiti HDZ i reći da mora "ispravljati nered". Pogledajte što se događa kada ta garnitura dolazi na vlast 2011. Prvi je korak – otkazivanje pokroviteljstva nad Bleiburgom, zatim ukidaju samostalnost Ureda za istraživanje komunističkih zločina. Na moje zastupničko pitanje, ministar policije Ranko Ostojić odgovara – nema komunističkih, samo ratnih zločina. Dakle, istraživanje komunističkih zločina je zaustavljeno. Sjetite se kako su reagirali na uhićenje Boljkovca. Osnova jest – nepristajanje na povijesnu osudu komunističkog režima, zločina i kršenja ljudskih prava. To jest nedopustivo za Uniju, koja je jednako osudila nacizam, fašizam i komunizam.
Uvijek se u obranu uključuje i odvjetnik Nobilo?
Nobilo je uvijek tu kada treba braniti ljude iz tog sustava. Kao što je, koncem osamdesetih, bio tužitelj i pokrenuo postupak protiv F. Tuđmana zbog kršenja zabrane javnog nastupa. Strah tog društva jest tzv. revizija povijesti, koja u njihovoj terminologiji znači otkrivanje faktografije i činjenica o njima samima iz tog vremena, a što nastoje zadržati u bunkeru.