Da je Zoran Milanović u lipnju 2012. prihvatio inicijativu Ive Josipovića za konsenzusom oko bitnih nacionalnih pitanja i potvrdan odgovor Tomislava Karamarka, možda bi politička slika Hrvatske sada bila drukčija, a sigurno je da bi narod bolje živio, jer bismo već izašli iz recesije. Karamarko je tada predložio da nastavak gradnje Pelješkog mosta "bude prvi strateški cilj oko kojega će HDZ, vlada Kukuriku koalicije i sve ostale relevantne snage u državi postići konsenzus".
No, tada su se premijer i njegovi miljenici, poput ministra Siniše Hajdaša Dončića, još natjecali tko će to bolje ismijati. Apsurda sam se sjetio jer sam čuo premijerova miljenika Hajdaša-Pajdaša kako sada, najavljujući gradnju mosta, kliče da je to "majka svih bitaka". Time potvrđuje da je ponašanje vlade prije dvije i pol godine bila "majka svih gluposti". Pokušajmo zamisliti što bi bilo da je Milanović tada prihvatio pruženu ruku Karamarka? Održali bi sastanak, popili tu kavu, koju do danas popili nisu. Dogovorili bi da će zajednički brže lobirati u Bruxellesu za financiranje projekta koji će omogućiti neprekinutu vezu unutar EU i na minimum svesti onaj tragikomični granični režim u području Neuma. A nakon toga, stvorila bi se dobra klima za razvoj i bolji život u RH.
Tada se još relativno ozbiljno u poslovnim krugovima govorilo o mogućnosti stvaranja nekakve velike koalicije koja bi, smatralo se, jedina mogla pogurati reforme. Karamarko se još bavio učvršćivanjem uništenog HDZ-a, pa mi je u intervjuu čak kazao da želi Milanoviću da uspije zbog svih nas, pa makar "kukurikavci" dobili novi mandat. Istodobno, on tada daje Milanoviću i drugu ruku – predlaže mu hitnu rekonstrukciju Vlade. U prijevodu je to značilo - spremnost, ne na veliku koaliciju, no na, de facto, istu stvar – političko primirje u interesu nacije.
Milanović je trebao, umjesto političke, oformiti stručnu vladu, uz ulazak i nekolicine nestranačkih stručnjaka i HDZ bi proglasio primirje, sve do parlamentarnih izbora. No, arogancija i nekompetentnost je tada spriječila razum i Milanović je nastavio ne radeći u stvari ništa. Na političkom planu u RH počinje rat dviju političkih opcija, HDZ kreće u formiranje koalicije i magnetski privlači stranke desnog, na kraju i lijevog političkog centra.
Ta opcija pobjeđuje u međuvremenu četiri puta na izborima, a preostaju joj oni najvažniji – parlamentarni. Premda je nakon pobjede Kolinde Grabar-Kitarović već izvjesno da će HDZ-ova koalicija uspjeti preuzeti vlast, Milanović opet bira ratno stanje, umjesto da požuri s održavanjem izbora i skrati muke svima. Uvjeren da će ipak osvojiti drugi mandat, kopa rovove i kreće u rat, bez obzira na cijenu. Opet pokazuje izostanak empatije prema svom narodu, jer u kampanju kreće ratnički; ili mi, ili oni, ili dobro, ili loše, ili svjetlo, ili tama. Pledira, dakle, na potpunu podvojenost. Uh, koliko je to daleko do onoga mogućeg konsenzusa iz 2012.
Da je to tada Milanović napravio, možda bi sada bio u situaciji da realno računa na drugi mandat, možda bi Josipović osvojio drugi mandat, a jedini koji bi, realno, konsenzusom izgubio, bio bi Karamarkov HDZ. Milanovićeva vlast samo je pokazala da nema tu sposobnost predviđanja. I sada krivo bira – rat do istrebljenja "vašeg ili našeg". Umjesto uljuđenog političkog suparništva, priprema prljavi rat. Stoga će, izgledno je, i doživjeti da onaj Pelješki most s početka priče završi neka druga vlada. Uz, nažalost, izgubljene četiri godine.
>>Prijevremeni izbori sve izgledniji? Šef šuti, SDP se priprema
>>Kolinda Grabar Kitarović u ponedjeljak piše Karamarku da izlazi iz HDZ-a
kao da je njemu bitan napredak hrvatske..njemu je jedino bitno ostanak na vlast i promocija "regijon" politike koju je nametnula velika britanija preko partnera milanovića i josipovića..u ove tri godine su pokazali da ih hravatska ne zanima osima kad treba uzeti dobre novce u njoj..potporu imaju od nacionalne manjine koja ima rezervne stranke u sdp.u hns.u i ids.u tako da uvijek hrvastku drže pod kontrolom...naravno oformili su i svoje "nevladine organizacije " koje za njih rade na terenu..to da imaju medije i pravosuđe još od 45 do danas ne treba uopće ojašnjavati...