Tajna 3,3 milijuna DEM

Da je živ, i Jozo Martinović bio bi pod istragom za ratno profiterstvo

Foto: Petar Glebov/PIXSELL
Da je živ, i Jozo Martinović bio bi pod istragom za ratno profiterstvo
30.11.2014.
u 13:14
Da bi prikrio porijeklo novca, Gavrilović uplatio na inozemni račun, u dogovoru s Martinovićem
Pogledaj originalni članak

Zar je to moguće, jedan od stupova ratne Vlade, Jozo Martinović, da je živ, bio bi pod istragom zbog ratnog profiterstva!? I oni koji ga znaju smatraju gotovo nemogućim – ako je i učinio to što USKOK tvrdi u rješenju o provođenju istrage nad Georgom Gavrilovićem, još jednim poduzetnikom godine (1998.) – da je takvo što radio samoinicijativno. Jozo Martinović, nasljednik prvog ministra financija Marijana Hanžekovića, vodio je u godinu dana svoga mandata u vladi Franje Gregurića, od 4. kolovoza 1991., sve najvažnije i najdelikatnije financijske operacije za obranu Hrvatske te je na toj poziciji bio čovjek od najvećeg povjerenja dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška. Konačno, operacija preuzimanja pet tadašnjih poduzeća u sastavu holdinga Gavrilović bila je puno složenija i detalji njezine provedbe sugeriraju da je morala biti vođena pod kontrolom državnog vrha od studenoga 1991. do listopada 1992.

Prvo, sam ugovor iz današnje perspektive gotovo je nevjerojatan. Pet tvrtki u stečaju tada je imalo knjigovodstvenu vrijednost od 68 milijuna DEM, a austrijski državljanin Georg Gavrilović dobio ih je za 3,3 milijuna DEM. Ali ne zaboravimo, pod ratnim rizikom, tako da nije čudno da se na oglas o prodaji tvrtki, objavljen u Večernjem listu 28. rujna 1991. sedam dana nakon pada Petrinje, već petog dana s ponudom javio samo Gavrilović. I odluka o stečaju donesena je pod političkim okriljem, a kao ključne osobe spominju se tadašnji premijer Gregurić, predsjednik Sabora Žarko Domljan, šogor Đure Gavrilovića i od 1998. član Nadzornog odbora Gavrilovića, te Slavko Degoricija. Degoricija je prema svjedočenjima radnika Gavrilovića došao s idejom o stečaju kako bi se Gavrilović spasio od blokade i otimačine u organizaciji Bore Mikulića preko Beograda. Stečajni sudac bio je tada Zdravko Tukša, kasnije odvjetnik obitelji Gavrilović kod zahtjeva za povrat imovine, a stečajni upravitelj Slavo Boras. Stečajno vijeće je 11. studenog 1991. prihvatilo ponudu, potpisan je ugovor i zaključen stečaj. Već nakon 11 dana Gavrilović je u sudskom registru ishodio promjenu naziva tvrtke te se upisao kao osnivač i direktor. Iako tada još nije uplatio ugovoreni iznos, a dan mu je rok od 90 dana.

To je učinio u ožujku 1992., s tim da je dio novca kredit za koji je u zalog dao imovinu tvrtki koje je kupio! Da bi prikrio tu operaciju iskorištavanja novca za obranu zemlje, Gavrilović je, prema tvrdnjama USKOK-a, prodao poslovni prostor Gavrilovića u Tkalčićevoj 7 za pola milijuna DEM, ali taj novac kupac nije uplatio na račun tvrtke, već na jedan od “ratnih” državnih računa u inozemstvu jer se Gavrilović tako dogovorio s Martinovićem. Bilo je to u listopadu 1992. kad je i Margareta Gavrilović na taj državni račun uplatila 631.300 DEM. Dakle, ako je sve to i istina, Martinović je bio važan, ali ipak samo kotačić u operaciji Gavrilović.

Zasad će USKOK kao svjedoke, kako doznajemo, saslušati Degoriciju, Tukšu, Živka Juzbašića te Snježanu Šiprak, krunsku svjedokinju u aferi Dragulji na suđenju Vladimiru Zagorcu. Zagorca je svojedobno pod pokroviteljstvom Stjepana Mesića u Austriji “snubio” Saša Perković ne bi li ga pridobio da oda važne dijelove iz mozaika o ratnom profiterstvu. Nije isključeno da u nastavku bude svjedok, kao i Gregurić, Domljan, Šarinić... Gavrilović je u intervjuu za Nacional svjedočio da je kodiranim mobitelom koji je nosio u Republiku Srpsku ostvarena izravna komunikacija Šarinića s Radovanom Karadžićem. Tvrdio je tada da je 1995., kad je nakon vojne akcije Oluja ušao u posjed svojih tvrtki u Petrinji, hajku na njega digao direktor PBZ-a Martin Katičić, župan Đuro Brodarac i državni pravobranitelj Petar Šale koji je u svibnju 1996. tražio poništenje ugovora o kupoprodaji iz 1991. Gavrilović je tvrdio da je dr. Franjo Tuđman bio na njegovoj strani te da mu je od pomoći uz austrijske čelnike države bila i Doris Pack, s kojom ga je upoznao Domljan. No, sve je bilo uzalud do smjene vlasti koja je smijenila Šalu te povukla tužbu, u čemu je glavni bio Slavko Linić. Rezultat toga trebala je biti nagodba o petstotinjak nekretnina na koju je Gavrilović i pristao, ali nije sklopljena. Sada te nekretnine na arbitraži Gavrilović traži od Hrvatske jer u kupoprodajnom ugovoru, a ni kasnije, nije definirana imovina tvrtki koje je kupio.

>> Gavrilović: Ovo je nastavak hajke državnih institucija

>> Istina i 20-ak svjedoka bit će nam dovoljni za obranu

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 57

QQ
qqriqrac
13:42 30.11.2014.

Pise da je 2000.g. sdpova vlada odustala od tuzbe pokrenute 1996. g. jer je navodno sve bilo cisto.

GU
gustirna
13:52 30.11.2014.

da je ziv martinovic bi bio pod istragom ali da je zlocinac tito ziv zasigurno ne bi kod ovog jugokomunistickog pravosudja bio pod istragom sto je ukrao tvornicu gavrilovicu.......i sve ostale tvornice i zemljista po hrvatskoj......

GU
gustirna
13:55 30.11.2014.

inace je sve cisto kao suho zlato sto je racanov linic prodao svom jugokomunjari stroku hotel excelsior za miljun maraka dok je shereton nudio 32 miljuna maraka........oj hrvatska mati nemoj tugovati.......