Da nije bilo detaljne TV slike, pomislili bismo da živimo u Krležinoj gnjevnoj domobranskoj prozi

U SJEĆANJE NA ANTU SORIĆA, Nedjelja, HRT 3, 20.40

Igor Zidić, Biserka Rauter Plančić, Miroslav Gašparović, Vladimir Pezo (pravnik, političar, leksikograf), Vesna Kusin, Zvonko Maković – svi su oni bili punoljetni kustosi, povjesničari umjetnosti i novinari koji su učili od Ante Sorića i o tome pričali u odličnoj autorskoj emisiji HRT-ove novinarke Line Kežić. Smrću Ante Sorića puno smo izgubili, on je jedini znao (i nitko prije ni poslije njega) od kulturnog događaja napraviti spektakl i prvorazredni društveni i politički događaj, on je u našu muzejsku djelatnost unio PR, marketing i sponzorstva, on je prvi počeo razmišljati kao menadžer. Prva njegova izložba u Klovićevim dvorima (koji su se tada zvali Muzejsko galerijski prostor) bila je, 1983. godine, „Riznica zagrebačke katedrale". Za ulaz se čekalo u redovima, što je dotad bilo neviđeno. Iduće godine otvorena je izložba „Drevna kineska kultura", koju je pogledalo pola milijuna ljudi s plaćenim ulaznicama.

1 vijenac

VIJESTI, Ponedjeljak, HRT 4, 11.00

Voditeljica Anita Bilić jako se uzmucala odmah u prvim svojim izgovorenim rečenicama, vjerojatno zgromljena velikim događajima u glavnom gradu Hrvatske i Bavarske. Događa se i najboljima. Danas gđi Bilić, sutra, u utorak, gđi Ružici Renić Andrijanić, voditeljici „Studija 4", koja se potpuno izgubila usred emisije, neposredno poslije trominutne izvanredne vijesti o domaćem političaru koji će na 30 dana u pritvor. Voditeljica Ružica svoje "eee-mmm" zaključila je dobrodušnim priznanjem da je zaboravila što je htjela pitati i da je sad malo dekoncentrirana. Za razliku od nje, jer nema vremena za dulja prenemaganja, voditeljica Bilić pravi se da se ništa nije dogodilo iako svi vide da joj je malo neugodno. Jesmo li mi, trebali bi se zapitati svi HRT-ovi stručnjaci, jedina javna TV na svijetu na kojoj voditelji vijesti mucaju? Odgovor u našem idućem broju.

1 kaktus

VIJESTI IZ KULTURE, Utorak, HRT 1, 23.56

Bit će premijera „Amadeusa" Petera Schaffera u „Gavelli" u petak, u režiji Dore Ruždjak Podolski, pretpremijerno prikazanog ovog ljeta u Budvi. Teatar „Gavella" sada je zanimljiv i po novom ravnatelju koji je najavio gradnju još jedne dvorane. Šteta je da ovaj „Amadeus" i mnoge druge hrvatske kazališne (dramske, operne, baletne) predstave neće biti snimani i istodobno prikazivani u kinima u Hrvatskoj, uz znatno jeftinije ulaznice od onih kazališnih. Kao vrhunski nadomjestak imat ćemo u kinu Europa 31. listopada i 1. studenog (o čemu „Vijesti iz kulture" još ne javljaju) dvije projekcije predstave „Frankenstein" u izvedbi engleskog Nacionalnog kazališta. Zagrebački posjetitelji „Frankensteina" bit će svjedoci velikog kulturnog događaja koji se prije koju godinu zbio u Engleskoj, kada je premijera, istodobno s kazalištem u Londonu, bila prikazivana u kinima diljem zemlje.

1 vijenac

NOGOMET: LIVERPOOL – REAL, Srijeda, HRT 2, 20.40

Osobina svih HRT-ovih komentatora, pa i Marka Šapita (nije u stanju uživjeti se u događaj), večeras nam je ostavila puno prostora za nesmetano uživanje u činjenici da na punom stadionu igraju Ronaldo i ostali zabavljači s loptom. Događaj je bio toliko velik da ni našeg komentatora nije trebalo gasiti. Domaća publika ni ovaj put nije zamrla kad su Ronaldo i njegova momčad ugurali nekoliko puta loptu u mrežu, a Englezi nijednom. Uostalom, i na našim stadionima (Rijeka, Split) pjeva se i kad domaća momčad gubi. Ono što malo, ali jako malo kvari našu hrvatsku svečanost pred televizorima jest da smo na tribinama vidjeli nekoliko desetaka tisuća sretnih ljudi, a na igralištu skupe sportaše koji trče, gunđaju naši dušobrižnici. Sav taj prizor jako je skup. Pomnožimo li broj gledatelja s cijenom ulaznica i broj igrača s milijunima eura – namrštit ćemo se. Hoće li HRT i iduće godine moći platiti za prijenos?

1 vijenac

KNJIGA ILI ŽIVOT, Četvrtak, HRT 3, 11.27

Nova dnevna emisija „Knjiga ili život" odlična je, još samo da upamtimo njeno vrijeme emitiranja i gledanost je zajamčena. Kratka je (što obožavaju oni koji smatraju da je svako dulje obrazovanje nepotrebno), snimana na više mjesta, u scenariju nema ničeg suvišnog, čak je i kamera korisno poludjela i snimala glavnog junaka naopako. On je Lovro Škopljanac, profesor koji se bavi i simultanim prevođenjem, na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu predaje komparativnu povijest hrvatske književnosti, preveo je dvije knjige Virginije Woolf („Između činova", „Noć i dan") i objavio je svoju knjigu „Književnost kao prisjećanje". Ovom stručnjaku za stariju hrvatsku književnost (od 15. do 18. stoljeća) omiljena knjiga bila je i zbornik Nikše Ranjine (850 pjesama) o kojem nam je kazao da ga je prva generacija poslije Ranjine ismijavala – što znači da ga je i ozbiljno shvaćala.​

1 vijenac

DNEVNIK, Petak, Nova TV, 19.15

Karlovac je opet poplavljen. Dojmljivo javljanje odlične reporterke Paule Klaić Saulačić upoznaje nas s nevoljama u naselju Mala Švarča. Tamo opet teče voda po parketima, kroz dnevne boravke, neotplaćene kutne garniture i nove kuhinje, kupljene prije koji mjesec, poslije zadnje poplave. Jednako je u Radničkom naselju u Bjelovaru, u Glini, u Buševcu pokraj Velike Gorice. Svugdje se žrtve hrvatskih poplava žale na Hrvatske vode što nisu očistile odvodne jarke i kanale uz hrvatske ceste i kroz hrvatske šume i livade. Ovu hrvatsku tragediju u kojoj su novi jedino laminati i namještaj ljudi trpe već stoljećima, a da bi se taj jad produljio i u ovom našem vijeku, stječe se dojam, brinu se Hrvatske vode – i hrvatski političari. Da nema TV slike onih bistrih desetak centimetara vode koja natapa sve po kući, pomislili bismo da još uvijek živimo otprilike kao junaci Krležinih „Balada Petrice Kerempuha" i njegove gnjevne domobranske proze.

1 vijenac

DOKUMENTARNA REPORTAŽA, Subota, HRT 4, 10.50

Hrvatski zavod za javno zdravstvo sazvao je novinare, fotoreportere i TV kamere da snime i opišu najveću zdravstvenu pogibelj što prijeti Hrvatskoj – ebolu. Cilj je kraće pokazne vježbe, emitirane više puta proteklog tjedna, da nam pokaže da smo sigurni. Izgleda da jesmo. Osjećali smo se kao da gledamo one strane TV materijale u kojima stvarno oboljelog pacijenta dodiruju članovi medicinske ekipe za čiji život također strepimo. Vidjeli smo kako kompletno maskirana hrvatska ekipa vozi našeg mladog „pacijenta" do sobe, kako ga stavljaju na krevet, točno ispod boce za infuziju, kako primjerak njegove krvi, dvostruko oklopljen vrećicom i plastičnim kovčežićem, nose nekamo na pretragu. Neprekidno se čulo škljocanje aparata, emitirane su izjave odgovornih liječnica, a najveća je zasluga HZJZ-a da sve ni na trenutak nije postalo mockumentary (parodija prezentirana kao pravi dokumentarac).

2 vijenca