Okupljanjem čelnika i liječnika bolnice kao i preživjelih ranjenika danas je u vukovarskoj bolnici obilježena 22. obljetnica humanitarnog konvoja kojim su 19. studenoga 1991. godine iz tada već opkoljenoga grada izvučena na slobodni teritorij Hrvatske 104 ranjenika.
Prema zamislima međunarodne humanitarne organizacije Liječnici bez granica i Ministarstva zdravstva ovaj konvoj trebao je biti prvi u nizu konvoja kojima bi se iz vukovarske bolnice izvlačili najteži ranjenici. Međutim, kako je prilikom puta konvoj naletio na protutenkovsku minu, od koje su dvije medicinske sestre poginule, ovo je bio posljednji takav konvoj.
– Imao sam tu sreću da sam kao teški ranjenik bio u tom konvoju i tako vjerojatno ostao živ. Da nisam izašao tada sigurno bih mjesec dana kasnije završio na Ovčari, rekao je Anđelko Rora, predsjednik Udruge ranjenika i djelatnika ratne bolnice 1991 godine.
Prisjećajući se današnjeg dana prije 22 godine rekao je da ranjenici nisu bili sigurni hoće li ili ne biti spašeni te da je tijekom cijelog putovanja trajala velika neizvjesnost i strah.
– Put od 15 minuta pretvorio se u putovanje od 15 sati. Sve to vrijeme bilo smo bez hrane, vode i nagurani u kamione. Vodili su nas okolnim putevima, pod jedan kamion su postavili minu, a htjeli su nas ostaviti i u Srbiji. Sjećam se da je u kamionu vlada tišina jer nismo znali gdje smo. Na kraju smo doveženi u Mikanovce. Ljudi su nam nudili hranu, kavu, sok ali nitko nije htio ništa uzeti. Tek kada su rekli da su i oni Hrvati i da smo došli u Hrvatsku opustili smo se. Tada smo i zapjevali, a mnogi i počeli plakati, rekao je Rora.
Konvoj ulijevao nadu
Toga dana prisjetio se i Andrija Hebrang, počasni predsjednik Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990.-1991, koji je i vodio akciju, rekao je da je ovo ipak bila uspješna akcija jer su spašena ljudska 104 života.
– Da nije bilo toga konvoja svi bi oni mjesec dana kasnije završili na Ovčari. Isto tako kroz sve to shvatili smo i da smo ostali sami i da je sve na nama, tvrdi Hebrang.
Ratna ravnateljica vukovarske bolnice Vesna Bosanac i danas se živo sjeća svih detalja oko organizacije konvoja ističući da je on bio nada i ranjenicima ali i civilima smještenim u podrume bolnice.
– Taj konvoj je svima ulijevao nadu. Poslije smo opet bili prepušteni sami sebi. Do organizacije konvoja trebalo je doći 11 listopada ali je isti zaustavljen pri čemu su izuzeti svi lijekovi i sanitetski materijal koji je bio namijenjen bolnici, kaže Bosanac. O ulozi vukovarske bolnice govori i to da je te 1991 godine kroz nju prošlo 3200 ranjenika i izvedeno više od 2500 operacija.