Desetak bivših zaposlenika Mundusa sinoć je na neobičan način proslavilo 120. rođendan svoga posrnulog kolektiva upalivši svijeće pod osmrtnicom Mundusa. Simbolički su izrazili svoje negodovanje nad nezasluženom smrću ovog negdašnjeg drvoprerađivačkoga giganta. Potporu su im pružili i članovi Hrvatskih laburista, Stranke rada na čelu sa županijskim predsjednikom Sinišom Miličićem. Miličić je kao dugogodišnji sindikalist dobro upoznat sa svim pretvorbenim anomalijama koje su doveli Mundus do uništenja, a da nije doživio svoj 120. rođendan.
- Nekada poznata tvornica namještaja koncem 1991. godine zapošljavala je preko 1300 radnika i takva je predstavljala okosnicu privređivanja i zapošljavanja u županiji. Nažalost, samo 430 radnika preživjelo je sve pretvorbene ekshibicije bivših uprava. Sredinom prošle godine pokrenut je stečaj, a preostali zaposlenici su završili na burzi. Iza Mundusa ostala je slava stoljetnih proizvodnih uspjeha, ali i gorčina posljednje generacije zaposlenika koji su ostali uskraćeni svojih elementarnih prava – tvrdi predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata Siniša Miličić, koji je u prigodnom govoru ponovio javno dostupne podatke o velikoj pljački koja je ostala nekažnjena.
>> Bivša \"stoličarna\" ne radi 15, a neprekidno je blokirana 14 godina!
- Završni čin tragedije Mundusa započeo je 1992. godine kada je formalno provedena privatizacija tako što su Josip Koščak, Ambrozije Krišto, Josip Ivanuša i Rudolf Levanić zaključili s Fondom ugovore, prema kojima svaki na ime dokapitalizacije ulaže 900 tisuća maraka. Dioničari su uzeli kredite inozemnog partnera. O kreditima tijekom revizije nisu dobiveni podaci. Društvo nije ostvarilo ciljeve propisane odredbama Zakona o privatizaciji. Poslovanje Mundusa krenulo je nizbrdo pa su vlasnici dioničarskog društva osnovali devet povezanih društava radi izbjegavanja plaćanja obaveza. Sva su društva bila bez značajnije imovine, poslovala su negativno i završila u stečaju 2011. godine. Najgore su prošli radnici koji nisu dobili otpremninu po godinama staža jer su prelazili iz jednog povezanog društva u drugo, a da nisu napuštali isti radni stol. Nisu ni dobili plaću za otkazni rok, a njihova plaća nikada nije bila viša od minimalca, dok su bivši direktori dobili i plaće i 50 posto svih prijavljenih potraživanja u stečaju – zaključuje Miličić ovu tužnu priču.
Marina Dubravac je za 25 godina rada u Mundusu promijenila čak sedam poslodavaca, a da nije napustila tvornicu. Uprava ju je selila iz jednoga društva u drugo tako da su joj prilikom isplate otpremnina priznate samo 11 zadnjih godina staža.
>> U Varaždinu prosvjedovalo 400-tinjak ljudi
- Možemo sa sigurnošću reći da Mundus d.d. zajedno s devet povezanih društava duguje preko 300.000.000 kuna! Ova zastrašujuća brojka dobivena je zbrajanjem svih dugovanja firme i potraživanja vjerovnika, a proistekla je iz dugogodišnjeg neplaćanja doprinosa i poreza, a što se tiče radnika oni su i ovdje izvukli deblji kraj. Radnicima su isplaćene naknade plaća i polovina otpremnine iz Agencije za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca i to tri minimalne plaće i pola otpremnine. Jedna plaća na koju imaju pravo na ime otkaznog roka nakon otvaranja stečaja nije im isplaćena zbog nedostatka sredstava - tvrdi Miličić i najavljuje nove akcije koje će skrenuti pozornost na ovu sramotnu epizodu privrednoga kriminala koji je bio sustavno planiran i proveden do kraja.
Budući da pretvorbeni kriminal ne podliježe zastari, možda je krajnje vrijeme da pravosudni organi pokrenu temeljitiju istragu o svim malverzacijama u Mundusu koje su tako bolno pogodile tisuće obitelji varaždinskoga kraja.
predlažem svakomjesečne prosvjede ispred državnog odvjetništva i varaždinskog suda dok se odgovorni ne privedu i ne odgovore gdje su nestali novci od te tvrtke.