Reformu lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj nemoguće je u potpunosti i kvalitetno provesti prije 2025. godine, i to ako se započne odmah! Upozorio je na to koncem prosinca prošle godine predsjednik Instituta za javnu upravu, predstojnik Katedre za upravnu znanost, prof. dr. Ivan Koprić. Prvi korak je, kaže dr. Koprić, osnivanje pet regija koje bi u početku mogle biti okvir za međužupanijsko usklađivanje razvoja i regionalnih javnih politika. Nastavlja da bi novi sustav jedinica lokalne samouprave sposobnih preuzeti značajan dio javnih poslova i odgovornosti valjalo pripremiti za lokalne izbore 2017., odnosno godinu dana prije njih. Za to bi se morao provesti projekt teritorijalne organizacije, koji bi obuhvatio snimanje stanja na terenu, prikupljanje i analizu podataka, odredio bi se broj, naziv i granice novih jedinica, te konzultiranje s građanima. Paralelno bi se dio poslova županija trebao preraspodijeliti novoformiranim regijama. Pravi regionalni izbori prvi puta bi se mogli održati 2021. godine, ali bi županije prestale postojati s prijelaznim rokom za prijenos poslova na druge razine do kraja 2025. godine.
Uspješne reforme teritorijalne organizacije provele su mnoge zemlje, naročito one koje su danas među najrazvijenijima u Europi i svijetu, kaže dr. Koprić i navodi skandinavske zemlje, Njemačku, Veliku Britaniju, Francusku, te ističe da je regije uvela i Italija. Izostanak kvalitetnih reformi karakterističan je za europski jug, a tu spominje Španjolsku i Portugal, te postsocijalističke zemlje poput Mađarske, Slovačke, Češke, Slovenije.
Dr. Koprić upozorava da se plan decentralizacije mora oblikovati u fazama tako da se tijek faza uskladi s izbornim mandatima na lokalnoj razini. “Također, reforma mora početi u povoljnom trenutku. S obzirom na djelomično poklapanje mandata na lokalnom i državnom nivou, državna vlast koja želi provesti reformu mora to učiniti u prvoj godini mandata, ili odmah nakon lokalnih izbora, jer u protivnom riskira da joj padne popularnost i izgubi izbore, državne ili lokalne. To praktično znači da mora započeti mandat na državnoj razini s već pripremljenim projektom reorganizacije”, kaže dr. Koprić. Istoga je mišljenja i prof. Zdravko Petak s Fakulteta političkih znanosti koji je zaključio da je vlada Zorana Milanovića do lipnja 2012. godine trebala krenuti u regionalizaciju, ali je propustila priliku.
Građani oportunisti
Prošlogodišnja namjera da se regije uvedu u Ustav je propala, a po mišljenju Vedrana Đulabića s Pravnog fakulteta u Zagrebu i bolje s obzirom na to kako su se planirale uvrstiti u Ustav. Jedino što je Đulabić pohvalio je termin regije, te nanizao ključna pitanja na koja nije bilo odgovora.
Hrvatsku nužno regionalizirati, kaže Đulabić. Dvadeset županija plus Grad Zagreb je neodrživo i potrebno je, kaže, oblikovati pet regionalnih jedinica i to tako da jedna obuhvaća Slavoniju i Baranju, druga Središnju i sjeverozapadnu Hrvatsku, treća Primorje s Istrom i dijelom Like, četvrta Dalmaciju, a peta bi bila šire područje Grada Zagreba koje bi obuhvaćalo i zagrebački prsten. Paralelno s racionalizacijom županijskog ustroja potrebno je ojačati samoupravni kapacitet županija i transformirati ih u snažne samoupravne regije. Sljedeći korak je poboljšanje koordinativne uloge županija u obavljanju javnih službi na svojem području: zdravstvenih, kulturnih i obrazovnih. Nadalje, treba napustiti praksu da se u gospodarskom razvoju oslanja na centralnu državu, te bi regije trebale biti ključne u strateškom planiranju razvoja.
Za sada nema nikakvog pomaka u kvaliteti lokalne samouprave, a podatak po kojemu više od polovice lokalnih jedinica nije u stanju vlastitim prihodima pokriti čak ni polovicu svojih rashoda, tek je jedan od razloga. Dr. Koprić polazi od podataka po kojima je svaki osmi punoljetni čovjek u Hrvatskoj član neke političke stranke, što je 12 posto ukupnog stanovništva – najviše u cijeloj Europi. Građani se učlanjuju u stranke iz oportunizma jer donose određene beneficije i tom logikom, izlaže dr. Koprić, postoji i interes za lokalna tijela vlasti gdje je korist od politike i najveća. Brojke svjedoče da je više od 8000 vijećnika u lokalnim predstavničkim tijelima, broj načelnika, gradonačelnika, župana i njihovih zamjenika je veći od 1200, vijećnika mjesne samouprave ima između 45.000 i 50.000, lokalnih službenika i namještenika je više od 15.000, a zaposlenih kod javnih ustanova i drugih proračunskih korisnika lokalne jedinice je više od 25.000 čemu treba još dodati oko 40.000 zaposlenih u komunalnim poduzećima.
Neven Šantić za izostanak regionalizacije krivi nacionalne političke elite koje se, kaže, boje gubitka moći u donošenju ključnih odluka i raspodjeli sredstava, a pod ruku s tim ide prostor za korupciju i klijentelizam. – Na ruku im ide ukorijenjena centralistička tradicija s fetišiziranjem države i kod samih građana, jer osim u Istri i djelomično u Slavoniji nije zabilježen jači otpor građana centralizaciji – napisao je Šantić u jednom od brojeva Političkih analiza.
Regionalizacija je proces koji se potiče i u Europskoj uniji. Tako Europska komisija preporučuje pojedinim državama reforme u državnoj upravi kako bi ona postala učinkovitija, a to čini na osnovu Bijele knjige o europskom upravljanju (White Paper on European Governance) usvojene 2001. godine. U njoj se naznačuje kako bi uprava, od lokalne do državne, trebala djelovati u korist građana, kako bi im bila na usluzi. Često se događa, posebno u nekim mediteranskim zemljama (Italija, Hrvatska...), da te uprave postaju preprekom za učinkovito djelovanje, pa ih Europska komisija upozorava da reformama olakšaju život građaninu. Čini se kako su građani zato da bi postojale uprave, umjesto da bude obrnuto.
Neke lokalne uprave treba ukinuti, prebaciti nadležnosti na druge itd., a prije svega potrebno je ubrzati njihov rad kako bi se smanjila mogućnost stvaranja korupcije. Jer, ako za istu stvar treba na više mjesta zatražiti dozvolu, onda se taj put želi skratiti podmićivanjem osobe koja dozvolu treba potpisati. Kada bi se bolje proučile razne Bijele knjige Europske unije, onda bi se unaprijed znalo što treba činiti i ne bi trebala čekati upozorenja Bruxellesa. Bruxelles ništa posebnoga ne zapovijeda, već samo upozorava kako bi se trebalo provesti ono što se usvojilo.
Problem u čije rješavanje Hrvatska još nije zakoračila upravo rješava talijanska vlada Mattea Renzija. U reformi lokalne uprave predlaže ukidanje pokrajina (kotara ili okruga) kojih ima 120, a kojih je bilo samo 59 kada je 1861. nastajala ujedinjena Italija. Broj pokrajina, koje su kao lokalna administracija uvedene i u Ustav, rastao je godinama kako bi se neke političare uhljebilo, a onda su one postale preprekama mnogih inicijativa. Zašto se, na primjer, pita se Renzijeva vlada, autobus pokrajinskog poduzeća zaustavlja na granici pokrajine. Svaka ima svoje prijevozno poduzeće, koje poskupljuje njihov rad, a njihove gubitke pokrivaju porezni obveznici. Samo zato da bi se moglo odlučivati tko će biti na čelu nekog lokalnog poduzeća sve se zatvara unutar granica pokrajine ili kotara. Prijevoznici na europskoj razini mogu međusobno konkurirati, ali oni na lokalnoj ne. Evo to je primjer zbog kojih su potrebne reforme lokalnih uprava.
Talijani ukidaju Senat
Prijedlog Renzijeve vlade, koji je već prošao neke određena glasovanja u parlamentu, predviđa ukidanje 120 pokrajina i osnivanje 10 velikih gradova, metropola. To je reorganizacija na terenu, ali ona će imati i konkretne učinke u upravljanju nad sadašnjim komunalnim poduzećima, koja će morati biti učinkovita. Reformom pokrajina trebalo bi se uštedjeti godišnje nekoliko milijardi eura. Već sada se uštedjelo nekoliko milijuna eura, jer pokrajinska vijeća kojima je isticao mandat nisu više birana, ukinuta su.
Već je 8. kolovoza 2014. prošao u Senatu prijedlog u njegovu ukidanju kao ravnopravnom domu parlamenta, onom koji treba izglasovati iste zakone kao i zastupnički dom. Sada Senat ima 315 senatora, a po novome bi trebao imati samo sto i oni ne bi bili birani i ne bi imali senatorske plaće. Njih će birati regije i općine, a ostat će na svojim plaćama. Nova ušteda od nekoliko milijardi eura.
Posebni povjerenik Renzijeve vlade za provedbu ušteda, Carlo Cottarelli, utvrdio je kako postoji više od 30.000 nepotrebnih državnih, regionalnih i gradskih poduzeća-društava.
Reforme koje će dovesti do smanjenja troškova lokalnih samouprava potrebno je provesti ne zato što to traži Bruxelles, već zato što ih državni proračuni više ne mogu financijski podnositi. I, što je najvažnije, samouprave moraju biti na usluzi, a ne kočiti razvitak i ulaganja. Strani ulagači ne žele doći u Hrvatsku kada vide kako im dobivanje dozvola trebaju dati činovnici od mjesne zajednice do ministarstva. Takva dozvola stiže nakon nekoliko godina, izaziva eventualnu korupciju i zaustavlja ulaganja.
O potrebi reformi Hrvatskoj također stižu signali iz Europske unije, no i u samoj Hrvatskoj postoji niz pokazatelja koji govore da je regionalizacija nužna. Tako je Institut za javne financije lani objavio podatak da u 2010.
i 2011. godini jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nisu uspjele naplatiti čak 8,6 milijardi kuna svojih potraživanja. Analizirali su razloge zbog kojih su podaci poražavajući i zaključili da je decentralizacija prihoda nemoguća dok lokalna tijela vlasti doista ne profunkcioniraju i postanu učinkovita.
>> Josipović: Hrvatsku vidim kao više decentraliziranu državu
>> Župani, načelnici i gradonačelnici žele određivati i poreze
>> Hrvatskoj potreban sustav županija, ali i decentralizacija
HA, HA, HA!!! Preko noći se mogu ukinuti i države, a kamoli nekakve općine i županije. Laže ko političar.