Agrokor je spašen, poručuju iz Vlade uz mantru da se to dogodilo na “win-win” način, i za vjerovnike i za dobavljače. No, je li optimalan i za građane i gospodarstvo Hrvatske? Goran Jeras, upravitelj Zadruge za etično financiranje koja je, u sklopu neformalne vladine radne skupine za spašavanje Agrokora, predlagala alternativu lex Agrokoru, poručuje da – nije.
Ključan financijski sektor
– Cilj nam je bio sustav u kojem bi vlasništvo, od proizvodnje do prodaje krajnjem kupcu, bilo u rukama proizvođača. Tako bi im ostao mnogo veći udio u krajnjoj cijeni proizvoda, a zadruge koje bi to vodile zauzimale bi sve veći udio poljoprivrednog sektora države – kaže Jeras, navodeći primjere Japana i Južne Koreje gdje zadruge čine 90% poljoprivrednog sektora, Norveške s 80%, Finske sa 76%, Francuske s 40%... Retorički pita zašto je to svim tim državama uspješno, a kod nas se smatra previše rizičnim? Da su rješenja ZEF-a prihvaćena danas bi, tvrdi, Agrokor bio u rukama građana i poduzeća, spreman za plasman domaćih roba, produžena ruka razvoja lokalne poljoprivrede. Zadržao bi prehrambenu suverenost i sigurnost dugoročnog razvoja. Ideja “hrvatskog New Deala” očito je bila ispred vremena ili interesa.
– Upravo to je pravi dugoročni gospodarski interes koji je nemoguće ostvariti predviđenim nacrtom nagodbe. U njoj je vlasništvo prepušteno gotovo potpuno financijskom sektoru koji razmišlja kratkoročno i sastoji se od ruskih banaka, lešinarskih fondova i raznih špekulanata – upozorava Jeras procjenjujući štete od potraživanja koja će se zbog lexa vjerojatno otpisati na 1,27 mlrd. kn.
Napustili radnu skupinu
– Kad su nas iz Vlade pozvali da pomognemo u evaluaciji i donošenju rješenja za Agrokor, znajući razmjere mogućih šteta za domaće gospodarstvo dođe li do kraha, smatrali smo da bi neetično bilo odbiti. Nismo imali iluzija da se neće uplesti financijske i ostale interesne skupine, što se u konačnici i dogodilo. No, nadali smo se da će do mjerodavnih ipak doprijeti naše ideje o dugoročno najmanje štetnim rješenjima za gospodarstvo. Nisu! Zapravo, možda i jesu, no druge su ideje bile lukrativnije za jače igrače koji su kreirali rješenja – otvoreno je rekao upravitelj ZEF-a. Kao zadruga koja četiri godine radi na osnivanju etične banke imali su, ističe, i odgovornost prema članovima od kojih su najbrojniji upravo iz poljoprivrednog sektora, ali i proizvođači u maloprodaji čiji je prirodni kanal za plasman nacionalni maloprodajni lanac.
– Radnu smo skupinu vidjeli i kao šansu da prezentiramo model održive ekonomije kakav će nuditi i etična banka kad se osnuje, kao financijska podrška razvoju lokalne poljoprivrede i malog poduzetništva te poticanju izvoza – objašnjava motive uključenja u radnu skupinu u kojoj ZEF, čiji je drugi predstavnik bio Zoran Besak, jedini nije naplatio ni kune. Vidjevši u kojem smjeru ide proces, ugovor koji im je ponuđen za konzultantske usluge od Texo Managementa kao Vladina “eksponenta” nisu potpisali te su napustili radnu skupinu, u kojoj su ostali i masno se naplatili Texo s Antom Ramljakom i Tomislavom Matićem, InterCapital s Matkom Maravićem i Tonćijem Korunićem, Altera Corporate Finance s Branimirom Briceljem te odvjetničko društvo Šavorić i partneri.
Da se slusalo Le-Freaka svi bi bili milioneri. Cak i Taksiste.