Da Slovenija nije dala zeleno svjetlo nakon dogovora Pahor – Kosor, Hrvatska još ne bi bila u EU

Za političara Marjana Šareca do prije nekoliko mjeseci malo je tko čuo. Gradonačelnik slovenskog gradića Kamnika bio je poznatiji kao komičar koji je odlično glumio Tuđmana, Drnovšeka, Erjavca, Janšu...

No u slovenskoj predsjedničkoj utrci prije nekoliko mjeseci umalo je pomeo planove favoriziranom Borutu Pahoru, kojemu su trebala dva kruga da pobijedi politički anonimnog Šareca (Šarec je u drugom krugu osvojio 47 posto glasova). I tu nije kraj. Slovensko Delo nedavno je objavilo anketu kako je Lista Marjana Šarca (LMS) izbila na prvo mjesto u ispitivanjima slovenskog javnog mišljenja šest mjeseci prije parlamentarnih izbora.

Prema posljednjim anketama, vodite, i to nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora u Sloveniji. Možete li vi postati novi slovenski premijer?
Imamo tri različite ankete koje pokazuju različite rezultate. U jednoj smo na prvom mjestu, u drugoj smo na pet posto, a na trećoj smo na trećem mjestu. Moramo biti realni i realno gledati na ovu situaciju. Nisam siguran da je tako i mislim da trebamo pričekati još nekoliko mjeseci kada počne kampanja da bismo bili sigurni u svoj rezultat. Kako se ono kaže – zec trči po šumi pa neću praviti ražanj.

Je ova skromnost taktika ili ste stvarno skromni?
Ne bih to nazvao skromnošću, već bih rekao da sam realan. Toliko je tih faktora u igri, a i kad su ljudi u tim glasačkim paravanima, nitko ne zna kako će se tko odlučiti. Treba biti vrlo realan u prognozama i viđenju drugih i samoga sebe. U životu sam uvijek realno gledao na stvari i uvijek se pokazalo dobro. Nisam toliko umišljen da bih rekao da sam se kandidirao za premijera. Naš cilj je da sa što više glasova dođemo u parlament, a što će biti dalje, vidjet ćemo.

Dok ste bili u predsjedničkoj utrci, a izgubili ste tijesno u drugom krugu od Boruta Pahora, govorili ste da bi vaše prvo putovanje bilo u Zagreb. Zašto baš Zagreb?
Pa mi smo susjedi. I kad na takvu poziciju dođe novi čovjek, bio bi red da ide u Zagreb i predstavi se, da se izjasni o svojim stavovima i vidi kako razmišljaju u Zagrebu. To mi se čini normalnim. Treba vidjeti koje su nam točke različite, a koje zajedničke. Ne možeš praviti politiku bez diplomacije i bez razgovora. Sigurno bih radio drugačije od predsjednika jer sam i drugačiji čovjek, imam drugačije stavove. Čovjek sam nekog drugog vremena i drugačije bih činio neke svari.

Netko drugi bi rekao da je važnije ići u Bruxelles, a vi ipak u Zagreb jer ga smatrate bitnim za rješavanje možda najtežih sukoba između dvije prijateljske države?
Da, naravno. S Bruxellesom nemamo toliko akutnih problema kao što ih imamo trenutačno sa Zagrebom, s arbitražom. To je sada problem koji ćemo morati riješiti. Ne znam kada i na koji način će se završiti jer ja to nisam pokrenuo. Ta rješenja sada moraju ponuditi oni koji su to pokrenuli i koji su odgovorni za to. Mislim da se premalo davalo na diplomaciji jer diplomacija ne voli buku.

Jesu li Slovenija i Hrvatska upale u slijepu ulicu zbog granice: Slovenija ne odustaje od stroge primjene, a Hrvatsku, naravno, u tom priječi jednoglasna odluka Sabora kojom je Hrvatska izašla iz arbitraže?
Slovenija i Hrvatska već su davno upale u slijepu ulicu. Vrlo je teško rješavati neke probleme, recimo, kad imamo kuću koju smo sagradili prije 30 godina i ništa u nju nismo ulagali i sad se pokazalo da je sve staro. To je teško riješiti preko noći jer zahtijeva mnogo napora, novca, a to se dogodilo s našim odnosima. Više je čimbenika u tome. Mislim da bi bolje bilo da imamo izbore u isto vrijeme jer se u predizbornoj utrci mnogo toga kaže, a nakon izbora je drugo. Morate znati da oboje, kad govore o vanjskoj politici, to govore zapravo zbog unutarnje politike svoje zemlje. Vidim da premijer Plenković sada ima svojih prečih problema toliko da je i on u teškoj situaciji jer ima labavu većinu i naravno da mora postupati tako da prvo zadovolji svoje ljude. Mislim da bi bilo bolje i poštenije otvoreno ljudima reći – sud je odlučio to i moramo se pridržavati međunarodnih presuda. Ali, sporazum predviđa i naknadne dogovore. Mi ćemo se morati dogovoriti o granici na kopnu koja treba biti realna. Dvije će zemlje to jednom morati riješiti. Hrvatska ima još jedan veliki problem, a to su neriješene granice i s drugim državama, Crnom Gorom, Srbijom, BiH.

Slovenija inzistira i ne odustaje od odluke Arbitražnog suda. S druge strane, Hrvatska i premijer Plenković poštuje odluku Hrvatskog sabora o nepriznavanju arbitraže koja je kompromitirana. Bojite li se da bi moglo doći do nekih sukoba, možda čak i oružanih sada kada je Slovenija počela primjenjivati arbitražu?
Nadam se da neće doći ni do kakvih sukoba, a kamoli oružanih. Mi smo dvije zrele i prijateljske države. Siguran sam da će razum prevladati na obje strane i da će se spor oko granice riješiti dogovorom i mirnim putem. Što se tiče inzistiranja Slovenije na primjeni arbitraže, sud je tada odlučio da proces nije kompromitiran. Ako smo mi susjedi koji imamo problema s parcelama i to damo sudu, onda moramo poštovati njegovu odluku, a ne poslije debatirati. Jer, da smo bili sposobni to riješiti sami, sud nam ne bi trebao. To je poanta svega. Mislim da moramo primijeniti presudu i pokazati da poštujemo odluke međunarodnih sudova, jer mislim da obje države imaju problema na unutarnjem području da ne poštuju presude sudova kako god one bile nepovoljne. Ta je arbitraža bila i uvjet za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. To je još jedna poanta svega toga. Da Slovenija tada nije dala zeleno svjetlo Hrvatskoj nakon dogovora između tadašnjih premijera Jadranke Kosor i Boruta Pahora da će priznati arbitražu, možda Hrvatska još ne bi ušla u EU.

Što mislite o tome kako Slovenija provodi arbitražnu odluku u Piranskom zaljevu – ima li smisla što inspektori zapisuju hrvatske ribare i prijete kaznama kad je jasno da se arbitražna odluka ne može provesti samoinicijativno, već samo u dogovoru obiju država?
Slovenija se odlučila poštovati međunarodno pravo i tako provodi jurisdikciju. Pravo se poštuje ili ne, druge nema.

Zašto je Slovenija započela provedbu arbitraže samo na moru, a nije krenula od kopna, gdje bi bilo lakše započeti ovaj proces?
Na to pitanje ne mogu odgovoriti. To je pitanje za našu vladu.

Ministrica vanjskih poslova Republike Hrvatske Marija Pejčinović Burić izjavila je da je arbitražna odluka dala rješenja koja su uglavnom u skladu sa stajalištima Hrvatske. Vidite li u toj izjavi pomak s hrvatske strane?
Kad-tad Hrvatska će morati prihvatiti presudu i djelovati u skladu s njome. Osobno mi se čini da se Hrvatska prenaglila s izlaskom iz procesa i sada se treba nekako izvući iz nezgodne situacije.

Da ste vi premijer, što biste vi učinili da to riješite na najbolji mogući način za razliku od Cerara, biste li učinili isto što i on ili biste učinili nešto drugačije? A evidentno je da Slovenija tom arbitražom nije dobila što je željela.
Trebamo znati da je Cerar, kad je bio referendum o arbitražnom sporazumu kod nas, bio protiv, i sad je u nezgodnoj situaciji jer mora rješavati nešto što su drugi prouzročili. Sada je suočen s odlukom suda koju mora implementirati, ako smo pošteni i priznajemo ovaj sud. Moram biti iskren i reći da je u ovom trenutku teško biti pametan kad se nađeš u ovakvoj situaciji. Iako se često ne slažem s našom politikom, jer svatko vuče na svoje, ali Cerar je ovdje zaista u nezgodnoj situaciji. Ne znam kako bih ja postupio. Kada si predstavite matematički račun, vidim da je bilo puno grešaka od samog početka i sada nikako da dođemo do pravog rezultata. Ja bih prije postupio drugačije i više bih podupirao diplomaciju. Obje su zemlje uništile diplomaciju, svi nešto tvitaju, glasni su i u predizbornoj kampanji. To vam je kao kada muž dođe pijan kući i žena ga hoće u tom trenutku preobratiti. To nema smisla. Pusti ga da prespava i onda ćete te stvari riješiti.

Zašto se Sloveniji toliko žuri u rješavanju granice s Hrvatskom? Nije li bolje, ako to rješavanje ne ide, ostaviti za neka druga vremena i neke hrabrije lidere?
Slažem se s tim i mislim da ovi ljudi koji su u politici od nastanka država ne mogu naći novo rješenje jer su jedni druge kompromitirali. Mislim da bi to riješili novi ljudi s novim pogledima, da se ova granica predugo rješava. Ne bih rekao da se Slovenija žuri, samo ispunjava presudu suda. Treba se pitati što se prije događalo i zašto se nije rješavalo. Mislim da to ide unatrag, sve do 1991. godinu kada su bili dogovori da se zaustave tenkovi i odu iz vojarne pa se to nije dogodilo. Mislim da su to neke stare zamjerke. Sukobe uvijek pravi politika nikada obični ljudi. Mislim da je ova politika došla do svog plafona i treba nove ljude u politiku, a to bi bilo moguće kad bi obje države imale snažne vlade, da su premijeri suvereni i da diplomacija odradi svoje.

Pratili ste vjerojatno Cerarov nedavni dolazak u Zagreb. Je li on bio unaprijed osuđen na neuspjeh, pogotovo stoga što su mu koalicijski partneri, poput Erjavca, poručivali da ništa ne potpisuje i da se pazi Hrvata koji stalno varaju?
Ja, kao premijer, ne bih dopustio da me neki ministar ovako podučava, barem ne javno. To je bilo malo smiješno i služilo je opet unutarnjoj politici. U ovoj situaciji ja ne bih išao u Zagreb jer već je bio jedan neuspješan susret u Sloveniji. Opet smo došli do točke gdje vidimo da diplomacija nije odradila svoje. Ako diplomacija u pozadini ne pripremi susret i diplomati ne kažu da smo sada na jednoj razini kada možemo početi razgovarati, sve je besmisleno. Premijeri su vrhovni lideri koji moraju imati sve pripremljeno. Sve smo mi to zaboravili. Nisam sklon tome da se politika vodi preko Twittera. Iako sam nov i relativno mlad, više težim nekoj klasičnoj politici i mislim da to trebamo, da politika smiri svoje, da diplomacija proradi. Ne da jedan sastanak završi i neko tvitne i svi već znaju što se događalo na sastanku. Nije sve zrelo odmah za javnost.

Zašto Slovenija ima radikalne ministre vanjskih poslova – prvo je bio Rupel, a sad Erjavec?
Ne bih rekao da su toliko radikalni. Mislim da je danas takvo vrijeme da, ako nisi jako glasan, nitko te ne čuje. U instant-vremenu smo kada trebamo brzo zadovoljiti neke potrebe. Sada se gleda tko će ispasti veći heroj i galamdžija na obje strane. Ni Vesna Pusić nije bila baš smirena u nekim situacijama, Mate Granić, Gordan Jandroković, a i Miro Kovač, svi su u nekim situacijama bili radikalni. Naravno, svatko se bori za svoju državu i to sam uvijek cijenio, to treba naglasiti.

Cijenite li rad ministra Erjavca koji ima neke radikalne stavove, ne samo glede Hrvatske već i općenito?
Karl Erjavec, po mom mišljenju, nije loš ministar gospodarske diplomacije. Mnogi mu priznaju da je puno napravio za gospodarstvo, a to je prvi zadatak ministra vanjske politike i to radi dobro. A ovi radikalni stavovi koji spominjete meni se ne čine toliko radikalnima, već više kao razočaranje, jer treba samo reći poštujemo li sud ili ne poštujemo.

S kime biste mogli u Sloveniji koalirati nakon izbora? Cerarom?
To je vrlo hipotetsko pitanje. Kad gledam Cerara i njegovu vladu ili stranku, nije problem u tome da oni nemaju dobre ideje i programe, već da ideje i programe treba realizirati, i to je problem. Bit ćeš heroj kad realiziraš sve projekte koje si obećao u kampanji. Ako uđemo u koaliciju, s Cerarom ili bilo kim drugim, nećemo previše obećavati.

Gdje ste vi i vaša stranka – jeste li vi ljevica ljevije od Pahorovih socijaldemokrata?
Teško je reći što je u Sloveniji ljevica, a što desnica. Kod nas je sve izmiješano. Svaka stranka je tijekom povijesti mijenjala smjer. Što se mene osobno tiče, moji su svjetonazorski pogledi malo lijevo od sredine, ma što to bilo, i da, ljevije od Pahora. Zauzimam se za javno školstvo, javno zdravstvo, slobodu izražavanja, ravnopravnost, nikakve zabrane, svaka osoba ima pravo raditi što želi dok je to u granicama zakona. Isto tako, redovito posjećujem crkvu i idem na misu, što bi po našim kriterijima onda bio desni. Po mom mišljenju, vjera je osobna stvar i ne bi trebala imati veze s političkim opredjeljenjem. Ja sam štovatelj narodnooslobodilačke borbe koju su vodili komunisti i partizani za vrijeme Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije. Ali isto tako osuđujem svaki zločin koji su počinili komunisti nakon Drugog svjetskog rata. Podupirem svaku borbu potlačenog naroda kao i borbu protiv okupatora. To su moji stavovi, a sad neka me svrstavaju tko kamo želi, lijevo ili desno.

Jeste li onda i protiv žilet-žice koju je slovenska vlada postavila na granici s Hrvatskom?
Apsolutno sam protiv te žilet-žice. Što se mene tiče, ja bih je odmah skinuo. Zašto još nije skinuta, pitajte slovensku vladu. EU bi trebao pojačati svoje vanjske granice, u zoni Schengena, npr. u Grčkoj, a ne stavljati žilet-žice unutar ujedinjene Europe. Nažalost, Slovenija je bila primorana postaviti žilet-žicu jer nije bilo pošteno od hrvatske strane koja nije poštovala dogovor, već je puštala izbjeglice na različitim mjestima.

Odlazite li često u Hrvatsku, imate li tamo prijatelje?
Svake godine u Hrvatsku dolazim na ljetovanje u Seline. Nemam vikendicu, ali našli smo apartman koji nam odgovara i tamo odlazimo već pet godina. Bas uživam u svemu, miru, tišini, ljepoti mora i hrani. Nisu mi tuđi ni hrvatski specijaliteti.

U Sloveniji ste ostali zapamćeni kao komičar i savršen imitator bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana? Zašto baš Tuđmana?
Od malih sam nogu pratio sve političke događaje. Kao djetetu ostao mi je u pamćenju 14. kongres Saveza komunista Jugoslavije u Beogradu kada su ga napustili Slovenci i Hrvati. Tuđman mi je bio zanimljiv lik, imao je specifičan govor, a nije bio negdje između, bio je hladan ili vruć. Svakako je imao neku karizmu. Prije deset godina na jednoj našoj TV bio je gost Ćiro Blažević. Ja sam tada iz offa razgovarao s Ćirom kao da s njim razgovara pokojni Tuđman, a Blažević je ostao zaprepašten. Nije mogao vjerovati da to nije glas Franje Tuđmana. Kada me Ćiro vidio, rekao mi je da, osim što govorim kao Tuđman, i nalikujem na njega. Osim Tuđmana, jedino sam još uspio savršeno imitirati bivšeg slovenskog predsjednika Janeza Drnovšeka. Skinuo sam i Erjavca i Janšu te Turka.

Kakav ste bili kao glumac?
Ne bih rekao da sam bio dobar, ali nisam bio ni loš. Nisam se puno bavio glumom i odmah sam radio na televiziji i vodio jedan glazbeni program.

Ako ne uspijete pobijediti na parlamentarnim izborima, hoćete se vratiti glumi?
Možda se jednom vratim glumi, nikad se ne zna.