Da su točni, SMS-ovi bi ugrozili nacionalnu sigurnost

Kada je HHO jučer objavio da je od Ivice Todorića zaprimio dokumentaciju koja teško kompromitira ljude iz samog vrha Vlade, na trenutak se činilo kako nam se pred očima odvija pravi špijunski triler. Ekipa Ivana Zvonimira Čička tvrdi, naime, kako među ostalom dokumentacijom ima i SMS-ove koje su razmjenjivali ljudi iz samog vrha Vlade, što bi značilo da je neki Todorićev 'igrač' uspio probiti komunikacijske kanale kojima mogu kolati za državu vrlo osjetljive informacije.

Tko je toliko moćan da može upasti u prepisku između premijera i njegovih ministara i možemo li se uopće pouzdati u sustav nacionalne sigurnosti, nizala su se pitanja. No, kako je dan odmicao, neki od tih SMS-ova došli su nam pod ruku, a dio ih otkriva, najblaže rečeno, loš paraobavještajni uradak. Ima tu, doduše, i nekih momenata koji izgledaju prilično autentično – neke specifične izraze i pozdrave i sami smo imali prilike čuti iz usta nekih od navodnih autora spornih SMS-ova.

Drugi pak izazivaju jezu, primjerice oni s navodnim prijetnjama potpredsjednice Vlade menadžerima Agrokora. No, neke poruke toliko su nevjerojatne i neprobavljive da je u njihovu autentičnost jednostavno nemoguće povjerovati. Primjerice, ona u kojoj se potredsjednica Vlade Martina Dalić s nekim dogovara kako će od Agrokora napraviti slučaj kako bi maknuli fokus s INA-e.

Od Agrokora, ali doista, nitko nije morao umjetno stvarati slučaj. Takvi dijelovi čitavu konstrukciju čine malo vjerojatnom. Dapače, ako su to doista SMS-ovi koje HHO smatra dokazima, onda konačno padaju u vodu priče da je Čičak radio za jugoslavenske tajne službe, jer bi iole iskusan obavještajac ovakav materijal u najmanju ruku uzeo s rezervom. U svakom slučaju, na potezu je DORH. Oni moraju što prije reći zaslužuje li materijal koji su dobili pravosudnu akciju. Ako zaslužuje, trebaju je pokrenuti, a ako ne, jasno i argumentirano otkloniti svaku bojazan da netko "sa strane" može dovesti u pitanje ključne procese u državi.