Ako je August Šenoa, pišući svoje remek-djelo “Zlatarovo zlato”, barem djelomično koristio autentični povijesni izvor, čini se da prvom gazdi šestinske kurije Stjepku Gregorijancu ni idiličan pogled na Zagreb ni pusto bogatstvo za života nije donijelo sreće, već teški jad. Je li pohlepni feudalac koji svoje posjede stječe otimanjem, pa u naletu bijesa pljačka Zagrepčane, pali im kuće, ubija vlastitu ženu, puca u sina, siluje sluškinju pa skonča u uzaludnom kajanju, bacio kletvu na dvorac u kojem će pet stoljeća kasnije stolovati najimućniji čovjek na Balkanu? Je li oteto zauvijek i prokleto i što se roji u mislima novovjekog gospodara Medvedgrada Ivice Todorića dok s nepoznate londonske adrese osluškuje vijesti iz domovine? A te su vijesti za njega iznimno obeshrabrujuće.
Posrnulom vlasniku imperija, čije je poslovno carstvo hranilo 60.000 ljudi, od gubitka koncerna vjerojatno teže pada još samo rasulo njegova obiteljskog gnijezda: muški članovi obitelji noće u pritvorskim ćelijama i smjenjuju se pred istražiteljima, žene plaču i strepe, a pred ogradom njegova dojučerašnjeg doma kampiraju novinarske ekipe, uzurpirajući mu posjed, uznemirujući mu unučad i kućne ljubimce. A još ne tako davno, Gazda – kako su ga prozvali mediji – kroz staklenu stijenu salona iza koje puca prekrasan pogled na Šestine snatrio je o spokojnoj starosti kada je život, taj prevrtljivac često prepun iznenađenja, ispisao novo poglavlje ove sage o usponu, moći i vrtoglavom padu na hrvatski način.
Sve je počelo 1999.
A sve je otpočelo 1999. upravo ondje, na obroncima Medvednice, kada je Todorić, jedan od junaka tajkunske privatizacije kojom je hrvatska politička elita stvarala nove bogataše, bacio oko na to velebno zdanje u kojem su, nakon Gregorijanca, stolovali Zrinski, Turoviczi, Mikulići, Ćikulini, plemići Sermage i naposljetku Kulmeri po kojima je rezidencija, koje se prostire na imanju od 55.000 četvornih metara, i dobila ime.
Novom vlasniku trebalo je četiri godine da pribavi sve dozvole i okonča sudski spor oko zemljišta s Barbarom Kulmer, nasljednicom grofa Ferdinanda Kulmera, koja je tražila povrat imanja. Nije to bila jedina nevolja za Todorića. Dosadni gradski birokrati izluđivali su ga papirologijom pa su Kulmerovi dvori u prvo vrijeme registrirani kao hotel kako bi se zadovoljila forma, a vlasnik Agrokora mogao izigrati ograničenja gradnje u zelenoj zoni. Kada se po njegovoj mjeri izmijenio Gradski urbanistički plan (GUP), Kulmerovi dvori naposljetku su postali rezidencija obitelji Todorić. Na rekonstrukciji koja je počela 2003. angažirao je uglednog zagrebačkog arhitekta Branka Kincla, projekt uređenja dvorca okončan je tri godine kasnije, a u obnovu je uloženo 2,7 milijuna eura.
Naposljetku, brojna Todorićeva obitelj nastanila se u dvorcu. Središnju stambenu palaču koja se prostire na 2000 kvadrata i na tri etaže Todorić je namijenio supruzi Vesni i sebi, a u istoj je zgradi živio i njegov vremešni otac Ante. Prizor koji ga je dočekivao kada otvori masivna vrata na glavnom ulazu u kuću bilo je dvostrano zavojito stubište koje vodi na gornje katove – nešto slično smrtnici su vidjeli samo na špici serije “Dinastija”.
Svi su živjeli zasebno
Posljednju etažu, u potkrovlju koje se prostire uzduž cijele površine kuće, domaćin je zamislio kao mjesto druženja i slavlja većeg broja gostiju kojima je na raspolaganju i nekoliko kupaonica. S obzirom na to da taj prostor nije predviđen za pripremanje obroka, potkrovlje je povezano s kuhinjom u prizemlju iz koje se liftom dostavljaju hrana i piće. Kuhinja i blagovaonica spoj su tradicionalnog i suvremenog pa su u starinske elemente ugrađeni najmoderniji kućanski aparati. Todorićeva djeca su pak smještena u neposrednoj blizini.
U većoj zgradi koja se nalazi s lijeve strane živjela su dvojica braće: stariji Ante sa suprugom Martinom i djecom te mlađi Ivan s djevojkom Milicom Mihajlović, kada boravi u Zagrebu. Rezidenciju s desne strane namijenio je pak kćeri Ivi te njezinu suprugu Hrvoju Balentu i njihovoj djeci. Premda gledano sa strane ili iz zraka djeluju samostalno, rezidencije su povezane hodnicima koji, ispod središnjeg objekta u kojem živi pater familias, iz podzemne garaže vode do obiju kuća u kojima stanuju djeca, dok se iz garaže u kuću Ivice Todorića dolazi dizalom. Sve tri kuće spaja i golema zelena površina gdje su se do jučer susretala sva Todorićeva djeca i unuci, a mjesto za druženja bio je i vinski podrum sa šankom i lovačkim trofejima.
Smješten je u podzemnom dijelu središnje rezidencije, a prilikom arheoloških istraživanja tu su pronađene cigle s originalnim Kulmerovim žigom, koje su zatim ukomponirane u zid vinoteke. U blizini je i bazen iz kojeg, zbog strmog terena, puca pogled na Šestine, tu su i saune i sadržaji za rekreaciju, skladišta, servisne prostorije, smještaj za osoblje te parking-zona do koje se stiže podzemnim tunelom. Svi članovi obitelji, koji žive zasebno, na raspolaganju su imali svoje osoblje: vlastite domare, kuharice i dadilje. Prilikom zapošljavanja posluga je potpisala ugovor o tajnosti koji podrazumijeva diskreciju o svemu što su vidjeli i čuli tijekom obavljanja zadaća, a to se odnosi na obitelj i na brojne, mahom ugledne goste. Njih je u pravilu dočekivao domar pa potom dopratio do salona gdje bi već spremno čekao netko od članova obitelji. U medijima je ranije zabilježeno kako posluga nije imala problema s članovima obitelji i obrnuto. Dobro upućeni izvori tvrde kako su Todorići bili prisni i pristojni prema djelatnicima u svome domu, na što im je posluga uzvraćala dugogodišnjom vjernošću. Je li uistinu bilo tako, pokazat će vrijeme: povijest je prepuna primjera posrnuća moćnika koja su dojučerašnji suradnici, putem intervjua i preko noći sklepanih biografija, znali masno naplatiti.
Dizajnerska odjeća
Možda hrvatska javnost nikada ne bi dobila priliku zaviriti u interijer najluksuznije hrvatske rezidencije da se britanski dizajner Stephen Ryan na svojoj internetskoj stranici proteklih dana nije pohvalio svojim uistinu impresivnim radom na interijerima “jednog hrvatskog dvorca”. Premda dizajner izrijekom ne navodi lokaciju ni ime vlasnika, ne treba puno da se zbroji dva i dva. Osim licitarskog srca s inicijalima “IT” odloženog na jednoj od stilski savršeno dotjeranih komoda, vlasnika otkrivaju i bijeli ručnici s istim inicijalima u kupaonici kojom dominira reljef s potpisom Ivana Meštrovića. Prostrani dnevni boravak s udobnim sofama urešen je i monumentalnom bibliotekom s knjigama koje se čine netaknutima, kupljenim “na metre”, a od materijala dominiraju mramor i drvo, dok WC školjka asocira na zmijsku kožu. Je li luksuzno uređenje Kulmerovih dvora plaćano novcem koncerna Agrokor, istraga tek treba dokazati.
Dakako, život obitelji Todorić nije se odvijao samo unutar zidina Kulmerovih dvora. Otok, helikopter, lovište, vozni park, putovanja, brendirana odjeća... statusni su simboli koji Todoriće su doveli pod reflektore javnosti premda je to posljednje što je Gazda želio.
U jednom je intervjuu rekao: “Djecu pripremam za posao koji će naslijediti, zadovoljan sam njihovim napretkom, ali na moju poziciju moći će doći tek ako za to budu spremni.”
I, zaista, svi su počeli od, recimo to tako, nule. Stariji sin Ante počeo je karijeru 1996. kao poslovođa cvjećarnice, a do vrha se uspinjao prošavši brojna radna mjesta u koncernu, ne preskačući stepenice. Za izvršnog potpredsjednika odjela maloprodaje promoviran je tek nakon diplome na Ekonomskom fakultetu te magisterija na temu financija.
Tatina ljubimica Iva još je kao djevojčica radila u obiteljskom stakleniku u Kloštar Ivaniću kod djeda i bake gdje je sortirala i pakirala cvijeće, dok je tijekom srednje škole za džeparac zarađivala radeći na Agrokorovu štandu na Velesajmu kao konobarica i voditeljica štanda. Na značajnu poziciju direktorice marketinga tvrtke, baš kao i brat, dospjela je tek nakon završenog studija. No s dolaskom društvenih mreža Todorić stariji više nije uspio držati obitelj podalje od javnosti.
Za razliku od povučenih starijih generacija koje se nikada javno nisu razmetale bogatstvom – suprugu Vesnu godinama je krasio epitet “samozatajna” jer se u društvu supruga pojavljivala samo na rijetkim događajima – mladi Todorići počinju puniti stupce društvenih kronika.
Zahvaljujući Instagramu, Iva Balent sve je manje prepoznatljiva kao uspješna menadžerica i majka troje djece, a sve je više na glasu kao ljubiteljica dizajnerske odjeće, osobito skupocjenih torbica: neki mediji spominju i kolekciju vrijednu 300.000 kuna. Kako prema sebi i svojoj obitelji, Iva je bila darežljiva prema svojim poznatim prijateljicama pa se javnost zabavlja pričom o skupocjenim čizmama Balenciaga koje je za jedan rođendan darovala Severini. Možda i sita života iza zidova Kulmerovih dvora, sve češće obilazi modne revije i društvena događanja u društvu Ive Balaban, Hrvoja i Andreje Čermak, modne dizajnerice Aleksandre Dojčinović, prijatelja po svojoj mjeri.
Spektakularno vjenčanje
Ispod svjetala pozornice zakoračio je i Ivan Todorić, mladi i ambiciozni predsjednik Nadzornog odbora Agrokora, u javnosti percipiran prije svega kao pripadnik zagrebačke zlatne mladeži i plejboj, često viđan u ljetnim mjesecima na partyjima duž cijele obale. Diplomirani ekonomist pažnju medija više je zaokupljao vezom s pjevačicom Lanom Jurčević nego svojim radnim učincima, a danas je zanimljiv zbog svoje veze sa srpskom manekenkom Milicom Mihajlović koja nosi njihovo prvo dijete.
Njegov stariji brat Ante, magistar ekonomije i očeva uzdanica, koji je u velikoj je mjeri preuzeo poslovanje Agrokora, najpovučeniji je od djece Ivice Todorića: nije prisutan na društvenim mrežama i rijetko ga se može vidjeti u javnosti, a izuzetak su tek poslovni eventi. Njegov odabir slijedila je i supruga Martina, djevojački Novosel, Miss Hrvatske 1997. koja je u bračnu luku s najstarijim sinom Ivice Todorića uplovila 2002. godine. Bilo je to spektakularno vjenčanje za 300 uzvanika, na kojem su goste zabavljali Jasmin Stavros i Jole, a u ovom braku rođeno je troje djece. Svoj privatni život posljednjih su 15 godina uspješno držali podalje od očiju javnosti, sve dok poput bombe proteklih dana nije odjeknula vijest o razvodu zlatnog para koji je pokrenula – ona. O njezinu “bijegu iz zlatnog kaveza” posvjedočila je i odvjetnica koja priprema parnicu, a je li u pitanju pravni manevar ili “nepomirljive razlike”, tek treba vidjeti.
Zanimljivo, Ivica Todorić je u srpnju 2015. darovnim ugovorom vlasništvo nad imanjem i dvorcem podijelio između sebe i svoje djece pa danas svatko od njih posjeduje po četvrtinu.
Je li bio dalekovidan, oprezan ili dobro informiran, taj mu se potez višestruko isplatio. Ovih je dana, naime, objavljeno kako je zagrebački Županijski sud blokirao četvrtinu Kulmerovih dvora, onu u vlasništvu Ivice Todorića, pa svoj dio imovine ne smije prodati ni opteretiti, dok udjeli njegovih sinova i kćeri nisu blokirani. No jedno je izvjesno: život obitelji Todorić kakav su poznavali upravo je okončan. Razasuti po europskim prijestolnicama poput rakove djece, a s njima i njihova djeca, rastrgani između sudnica i kaznionica, teško da će ikada više u isto vrijeme na istome mjestu – u Kulmerovim dvorima – biti idiličan prizor za oči Ivice Todorića.
Karijere u Hrvatskoj za njih su u većoj ili manjoj mjeri završene, tvrtka raskomadana, a s njom, čini se, i bračne idile. Jedina čuvarica dvorca, sva je prilika, ostat će Ivičina sestra Jadranka, slikovita gospođa za koju je javnost doznala tek u njezinim zrelim godinama, koja će danas umjesto uglednih gostiju dočekivati novinare i policiju. Kada se umori od bježanja, Ivicu Todorića čeka remetinečka ćelija, dobro čuvana, ali ni izbliza tako udobna poput Kulmerovih dvora, koji će i dalje nadvisivati Zagreb kao simbol rađanja i propasti novog hrvatskog kapitalizma, ma tko bio novi gazda.
Tako je u drzavama gdje nema poreza na imovinu koji bi obuzdao raskos i bahatost Kapitalista, jedine mjere koja cini drustvo socijalnim i pravednim u Kapitalizmu da ljudi imaju prema svojim potrebama onako kako smo mastali u Komunizmu..