S bivšom ministricom financija dr. sc. Martinom Dalić razgovarali smo o aktualnoj gospodarskoj situaciji, ministru Liniću...
U vladu Jadranke Kosor došli ste iz bankarskog sektora, zašto se napustili profitabilan posao i vratili se u politiku? Jeste li sada požalili?
Ne, nisam. To nije bilo prvi put. Dvaput sam ostavljala poslove koji su bili nemjerljivo bolje plaćeni nego poslovi u državnoj službi. Oba puta imala sam isti motiv. Motiv nije bio da se bavim apstraktnom politikom, nego da aktivno radim na realizaciji onoga kako ja vidim Hrvatsku. A vidim je kao uspješnu i razvijenu zemlju. Što se tiče posla ministrice financija, nisam bila naivna, znala sam da će za godinu dana biti izbori i da postoji velika vjerojatnost da će HDZ te izbore izgubiti.
Bili ste šefica banke, a sada ste saborska zastupnica. Koliko je spojivo ili pomirljivo sa zastupanja interesa banaka prebaciti se na zastupanje interesa građana. Aktualna je presuda u slučaju Udruge Franak protiv banaka. Na čijoj ste strani, banaka ili građana?
U svakom poslu koji sam radila temelj iz kojeg izvodim način obavljanja tog posla jest maksimalan trud koji ulažem u razumijevanje problema kojim se bavim. To se, nadam se, najviše vidi i u mom saborskom mandatu jer imam osjećaj da sam ponekad kao bijela vrana, koristim previše činjenica, a premalo šarmantnih političkih doskočica.
A u ovoj konkretnoj situaciji?
Nepravomoćne presude ne treba komentirati. Građani koji smatraju da su im prava povrijeđena imaju pravo obratiti se sudu i to su učinili. Valutna klauzula posljedica je toga što hrvatski građani štede u stranoj valuti i stoga ona ne proizlazi samo iz zakonske mogućnosti.
Ne štede u švicarcima? Štedi se i u švicarcima. Ali to je sigurno zanemariva štednja u donosu na euro.
Tako je. Ona čini otprilike 6 posto ukupnih izvora, ali malen je i udio kredita u CHF u ukupnim kreditima, oko 10%. Međutim, problem je u tome što su to dominantno stambeni krediti. Kada govorimo o valutnoj klauzuli, ona je posljedica financijskog izbora naših građana. Ona je i dopuštena zakonom, iako to sad možda nije popularno reći. U slučaju švicarskog franka mene najviše zanima jesu li banke kredite u švicarcima koristile kako bi dale kredit ljudima koji objektivno nisu bili kreditno sposobni. Banka, kao i nitko od nas, ne može znati kako će se tečaj kretati u budućnosti. No, temeljna je funkcija banke ocjena kreditne sposobnosti klijenata jer ona radi s tuđim novcem. Tu je prostor gdje vidim pogrešku banaka, ako je to bio slučaj.
Kako ocjenjujete ministra Linića kada ga usporedite sa sobom ili bivšim ministrom Šukerom?
Način na koji radi Vlada, pa onda ministar Linić u njoj, upozorava na veliku asimetriju u kojoj ministar Linić izgleda strašno aktivan, a ostali strašno pasivni. Ispada da je prikupljanje poreza i brzopotezna izmjena zakona koje onda mora zaustavljati Ustavni sud jedina zadaća ekonomske politike. A gdje su ostali ministri, posebno gospodarski resori?
Ali kako ga ocjenjujete? On je jedan od rijetkih, možda i jedini ministar financija, koji u principu uživa popularnost javnosti i kad donosi nepopularne odluke? Odlučan je, jasan.
A koja korist! Koji su rezultati? Uz povećanu opću stopu PDV-a i ukinute nulte stope, uza svu silnu buku i galamu u naplati poreza, fiskalizaciju, sveopći red i disciplinu, rezultat je 1,6 milijardi kuna manje u proračunu. Ovogodišnji proračun neće se izvršiti niti kako je već jednim rebalansom revidirano. Deficit bi mogao biti najmanje 4-5 milijardi kuna veći od planiranog. I ne plašim ja narod. To proizlazi iz podataka o izvršavanja proračuna. On odaje dojam čovjeka koji je sam, ali doduše svaki ministar financija jest sam.
Zašto je svaki ministar financija sam?
Zato što je ministar financija percipiran kao osoba koja je odgovorna za ukupnu ekonomsku politiku. Međutim, on direktno odlučuje samo o jednom instrumentu fiskalne politike, odnosno o porezima. Ali rashodi, kao drugi instrument fiskalne politike, u njegovim su rukama samo posredno. U odlučivanju o rashodima sudjeluju i drugi, a ministar financija pojavljuje se kao onaj koji ograničava tuđe želje. Da bi u tome uspio, mora imati razumijevanje i aktivnu potporu premijera. Koordinativna i vodeća uloga premijera je zakazala pa onda Linić stalno tvrdi da će osigurati smanjivanje deficita kroz prihode, odnosno poreze. A to kao što vidimo ne ide.Jeste li se vi kao ministrica financija osjećali nepopularno u vlastitoj vladi?
Teško je definirati popularnost. Svakodnevno pa i na samoj sjednici Vlade ulazite u raspravu da se nešto ne može, da ne ide... To činite i u svoje ime i uime institucije, pa ni sama uloga institucija ministra financija u Vladi valjda baš nije popularna. Zbog prirode svog posla Ministarstvo financija sudjeluje u donošenju svih propisa i često bude jedino koje se nečemu protivi. To ne treba doživljavati osobno, tko to ne može iznijeti, tog se posla ne treba prihvaćati. Žestina tog posla kada se radi proračun dovodi i do osobnih sukoba.
Pamtite neke sukobe?
Pamtim, o da! Ne samo kao ministrica, bila sam i pomoćnica i zamjenica ministra. U različitim je vladama bilo žestokih sukoba, pa i suza. Ali neću o imenima.
>>Ministar Linić Martini Dalić: Vi očito morate strašiti građane