Rijetki su stanovnici Damaska u noći na petak spavali. Borbe u predgrađima trajale su do prve jutarnje molitve. Damask danas nalikuje Beirutu za vrijeme građanskog rata. U jednoj ulici se puca, u drugoj se život odvija normalno. Iako su za petak pobunjenici najavili da će napasti strateški važne četvrti, radi čega su vojska i snage sigurnosti blokirale sve prilaze gradu, sve to nije spriječilo ljude da ne obave svoj uobičajeni ritual petkom: izlazak u parkove, pušenje nargile, ispijanje kave.
S obzirom na to da su petkom gotovo sve trgovine u vlasništvu muslimana zatvorene, posjetili smo kršćansku četvrt Bab Touma. Ne možete a da ne primijetite da su i u toj četvrti pojačane sigurnosne mjere, posebice oko crkava. Vlasnik pekare koji proizvodi tzv. kršćanski kruh, Michael, priznaje da nikada nije lošije poslovao.
– Kruh koji proizvodim je poseban. To je jedina pekara u cijelom Damasku koja proizvodi takav kruh. Zovemo ga kršćanski jer ga je prvi ispekao svećenik Issa prije 100 godina. Iako smo prepolovili cijenu zbog teške ekonomske situacije, prodaja je jako loša – istaknuo je Michael.
Za razliku od njega, prodavač kršćanskih suvenira koji se nalazi tik do njega, 54-godišnji George, kaže kako mu posao nikada nije bolje išao.
– U ratu se svi vraćaju vjeri. Uvjereni su kako samo molitvom mogu zaustaviti rat koji je zadesio našu domovinu. Najviše se prodaju križevi, krunice i molitvenici, jer mi kršćani svake večeri prije spavanja molimo za mir – naglasio je George, koji se saznavši da smo iz Hrvatske odmah pohvalio da je posjetio Međugorje.
– Mogu vam reći da se tamo osjeća blizina Boga. Sve suvenire koje sam donio iz Međugorja rasprodao sam za nekoliko sati. Svi kršćani u Siriji žele barem jednom u životu posjetiti Međugorje – priznao je George.
I sad, što znam? Ništa. Jesmo li u ratu sa Sirijom ili ne?