Damaška: Srpski izgledi u tužbi za genocid nisu veći od hrvatskih

S dr. Mirjanom Damaškom, profesorom usporednog prava na sveučilištu Yale, savjetnikom bivše predsjednice vlade RH za odnose s međunarodnim sudovima i zastupnikom Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u postupku koji se vodi u povodu tužbe Hrvatske protiv Srbije za genocid, razgovarali smo o mogućem hrvatskom povlačenju tužbe za genocid protiv Srbije.

Kako komentirate najave o povlačenju tužbe koju je Hrvatska podnijela Međunarodnom sudu pravde protiv Srbije zbog genocida?

– Te najave ne želim komentirati jer bi moje primjedbe bile nespojive s odgovornim obavljanjem funkcije koju mi je povjerila bivša vlada. U lipnju prošle godine dobio sam od te vlade zadaću da kao njezin agent predvodim tim koji obavlja poslove u vezi s hrvatskom tužbom za genocid, kao i poslove u povodu protutužbe koju je Srbija pred tim sudom podnijela protiv Hrvatske. Moja se aktivnost sastoji od napora da naš tim što bolje izloži pravne argumente u prilog tezi da je Srbija prekršila konvenciju o genocidu te da opovrgne srpske navode iz protutužbe.

– To je posao pravne prirode koji pretpostavlja da će o utemeljenosti tužbe i protutužbe odlučiti Međunarodni sud pravde, a ne razlozi političkog oportuniteta. To, međutim, nije slučaj s pregovorima koji bi mogli dovesti do povlačenja tužbe. Ti su pregovori stvar visoke politike, a u funkciju vladina agenta pred Međunarodnim sudom pravde nije upletanje u tu politiku i u vladine političke poteze. Što god bih, dakle, rekao odgovarajući na vaše pitanje bilo bi neumjesno, a moglo bi biti i štetno za tijek parnice ili za uspjeh eventualnih pregovora.

Pretpostavljam ipak da o povlačenju tužbe imate definiran osobni stav.

– Dakako da ga imam! Iznijet ću ga jednog dana u stranoj, a možda i u domaćoj stručnoj literaturi. Bude li za to postojao interes, javit ću se i u medijima. Nije isključeno da će me nova Vlada doskora razriješiti dužnosti agenta pa će tako nestati i najveća zapreka da javno izrazim ono što mislim. No, budući da su mi interesi Hrvatske na umu, i u tom ću slučaju dobro razmisliti o pogodnom trenutku da se oglasim. Zasad, šutnja je zlato.

Budući da ste se ogradili od političkih ocjena, ima li u pravnom smislu osnova za povlačenje tužbe?

– Pretpostavljam da tu mislite na izglede uspjeha tužbe. No, opet vas moram razočarati. Pravne argumente o kojima ovisi uspjeh nije dobro unaprijed iznositi u novinama. Treba ih podnijeti sudu, a ne pretvarati u objekte medijskih prepucavanja.

– No, reći ću ipak nešto sasvim općenito o srpskoj protutužbi. S više strana sam čuo da je prvostupanjska presuda Haaškog suda generalima Gotovini i Markaču povećala izglede za uspjeh srpske protutužbe. Ima ih koji misle da su sad srpski izgledi za uspjeh veći od hrvatskih. S tim se ocjenama uopće ne slažem. Neka ključna činjenična utvrđenja iz prvostupanjske presude zapravo otežavaju uspjeh protutužbe. Istina je da Međunarodni sud pravde nije vezan za ta utvrđenja, ali se on za njima stvarno povodi.

U kojoj ste trenutačno fazi rada na tužbi?

– Odgovorili smo na srpsku protutužbu, Srbija je replicirala na naše navode, a sad je na nama da se izjasnimo na tu repliku. Na ljeto bi trebala završiti pismena faza postupka, pa bi se trebala održati usmena rasprava. Komplikaciju stvara – posebno u vezi s protutužbom – netom spomenuta okolnost da se Međunarodni sud pravde rado povodi za utvrđenjima haaškoga kaznenog suda. Bilo bi stoga bolje da Međunarodni sud pravde pričeka s odlukom.