Ministar turizma Damir Bajs nije praznovjeran pa ni zbog trinaestice, koja ga je obilježila kao trinaestu osobu u hrvatskim vladama zaduženu za turizam. Nije pomislio da ga napušta sreća kad je prije nepune četiri godine, nakon tri uspješna mandata župana, uz puno javno izrečenih dvojbi preuzimao turistički resor. U međuvremenu se, prema posljednjem istraživanju, prometnuo u najpopularnijeg člana aktualne hrvatske vlade, u ministra za kojeg je zagrebačko studentsko društvance na jednoj jarunskoj terasi reklo: "Ma kako ga ne bismo znali, to je Bajs. On sjajno radi svoj posao.
Žalosno je jedino što nas samo turizam izvlači..." Iako je ovaj Bjelovarčanin iz temelja preokrenuo sliku s početka ministarskih dana u svoju korist, njegova je privatnost većim dijelom ostala skrivena. Što su privatni gušti hrvatskog ministra turizma, u čemu uživa u slobodno vrijeme, ima li hobije, možda kakvu lošu naviku i, na kraju krajeva, ide li uopće na more i gdje te kako ljetuje? Susretljiva prema novinarima, ali odmjerena u izjavama, i na ležernoj poslijepodnevnoj kavici na Jarunu, zagrebačkom moru, nije ga bilo lako navesti da čavrlja o svome privatnom životu, a pogotovo da eventualno kaže i koju više nego što je namjeravao.
Dalmatinski ste zet. Znači li to da se, poput mnogih Hrvata, ljeti "uvalite" rodbini na moru?
Posljednjih godina ispada nekako tako. Iako, zapravo, i ne idem na pravo ljetovanje, to je prije pokoji dugi vikend kad mi uspije pridružiti se supruzi i kćeri koje su na moru. Ipak sam ministar turizma, sezona je u punom jeku.
A da možete birati, kakav bi za vas idealan odmor bio?
Pa u biti se ne bi previše razlikovao od odmora kakav sada imam. Ne pamtim kad sam zadnji put bio na ljetovanju dva, tri tjedna, ali to i ne priželjkujem pa bi, uz toliko slobodnih dana, radije otišao na dva-tri kraća odmora, prvi u lipnju, drugi usred ljeta, a treći možda u rujnu. Prvo bi obiteljski zasigurno otišli kod suprugine obitelji u Srimu, a potom na neki od otoka u Dalmaciji. Odsjeli bi u privatnom smještaju. Volim kontakt s domaćim ljudima i zato privatnom smještaju dajem prednost pred hotelima jer u hotelima često službeno odsjedam, pa malo promjene za godišnji ne šteti. Nisam pretjerano visokih zahtjeva, bitno mi je da je smještaj pristojan, domaćini ugodni i, najvažnije, da sam u društvu dragih ljudi jer volim posjediti s prijateljima, popričati, otići na večeru, izlet...
Sve je to izvedivo i pokraj dvogodišnje kćeri?
Pa sad u nešto manjoj mjeri nego proteklih godina, ona diktira tempo.
Je li zimmer frei navika iz mladosti?
A ne, moj je otac bio strastveni kampist i svake sam godine s roditeljima i više od mjesec dana kampirao duž obale cijele tadašnje države. Jedino je pravilo bilo da se svakog ljeta tjedan dana mora provesti u kampu u zadarskom Boriku.
Kad ste zadnji put ljetovali u kampu?
Davno, u studentskim danima.
Hrvatsku na tržištu profilirate kao lifestyle destinaciju, zemlju u kojoj se živi ugodno, jede odlično i krijepi dobrim vinima. Koliko sami u tome uživate?
Na godišnjem i više nego inače. Dan počinjem kavom kod kuće, pravom crnom. Nakon doručka volim otići na espresso u kafić, ispiti ga uz novine, a potom plaža i more. Poslijepodnevna siesta je obvezna, a ako je neki koncert, izložba, događanje u mjestu, rado ću otići. I da, uživam u hrani.
U jelima s popisa hrvatske autohtone kuhinje, koju pokušavate pretvoriti u turistički brend, ili...?
Ako sam u stisci s vremenom, zadovoljit ću se i sendvičem. Ali volim dobro pojesti, a ako je prilika, obvezno ću probati nešto lokalno. Na moru će to biti riba u svim varijantama, raznovrsne gregade, lešade...
A u čemu riba pliva?
U vinu, naravno. Uživam u čaši dobrog vina uz objed, a i tu sam vjeran domaćem. Od bijelih vina preferiram hrvatska kontinentalna, a od crnih, vina s mora.
Mislite li da europski turisti pomisle na odmor protkan takvim guštima kad čuju Hrvatska?
Prva asocijacija o našem turizmu zasigurno su još uvijek more i sunce, ali stranci nas doživljavaju i kao zemlju s dobrom hranom i vinima. Štoviše, gastronomija je kao motiv izbila na visoko četvrto mjestu među našim turistima. Situacija se stubokom promijenila u odnosu na vrijeme otprije 15 godina.
Projektom autohtone hrvatske kuhinje, brendiranjem domaćih jela i nacionalnih restorana, dajete dodatni poticaj njegovanju baštine. Ugostitelji pokazuju veliko zanimanje, ali nitko još nije podnio zahtjev da uđe u taj svojevrsni lanac hrvatskih restorana.
Donedavno nismo imali ni popis koja su to autohtona hrvatska jela, a kamoli mogućnost da se to brendira. Ideju su snažno poduprli Hrvatska obrtnička komora i Savez kuhara. Svi smo jako entuzijastični zbog tog projekta. Izazvao je velik interes, ugostitelji se u velikom broju odazivaju prezentacijama diljem zemlje iako je sezona u jeku i u velikom su poslu. Stižu nam i prijedlozi koja bi jela još trebalo uvrstiti na popis, a prave rezultate očekujemo od iduće godine. Znate li vi kuhati?
Da sam prepušten svome umijeću, od gladi ne bih umro, ali moja bolja polovica bolje kuha tako da su kuhinjske uloge u nas ipak prilično tradicionalno podijeljene. Moji su dosezi jaja na oko, hrenovke, šnicli na naglo...
Jeste li postali Zagrepčaninom?
U Zagrebu sam studirao, tu sam radio i prije i evo sada, ali i dalje sam Bjelovarčanin. Tako će i ostati. Nemam se namjeru seliti iz rodnog grada. A mogu vam reći da je zapravo vrlo ugodna kombinacija živjeti u Bjelovaru, a raditi u Zagrebu.
Koliko ste u ove četiri godine zadržali od bjelovarskog načina života?
Ne puno. Nastojim ne zanemariti stare prijatelje, ali otpala je, recimo, redovita košarka s prijateljima. Još se uspijevamo okupiti na partiji bele, a od rekreacije je sve spalo na povremenu vožnju biciklom.
Nekad ste pisali SF priče, pišete li sada? Možda dnevnik? Ipak ste ministar u jako zanimljiva vremena?
Što se ove vlade tiče, vremena su uistinu bila vrlo zahtjevna. Događalo se puno toga, čak i politički vrlo neuobičajeno. Ali ne, ništa od toga nisam stavio na papir... Danas, za razliku od vremena kad sam pisao priče i tako čak zaradio mami za šivaću mašinu, znamenitu "bagaticu", honorari i nisu bili tako loši. Sada samo čitam. Nekad sam, inače, pisao čak nešto i za vaš Večernji. Pisanje mi je bio test mogu li to napraviti dovoljno dobro da mi netko za to i plati.
Bliži se kraj mandata, mislite li da ste prošli na ministarskom testu?
Neću se sam ocjenjivati. Moje je raditi najbolje što mogu. Jedino što mogu na tu temu reći jest da sam dolaskom na ministarsku funkciju prošao slično kao kad sam postao prvi put župan. Bio sam najmlađi župan u Hrvatskoj i nisu mi davali puno šanse. I tad sam, kao i sada, odgovarao: Pričekajmo kraj mandata. Iako, ne mogu poreći, reakcije i od običnih ljudi i od ljudi iz turističke struke danas su puno pozitivnije nego prije četiri godine.
Izbori se bliže, s kakvim ih ambicijama dočekujete. Biste li ponovili ministarski mandat?
Zašto ne. Upoznao sam turistički sektor, ljudi iz sektora su upoznali mene. No, vidjet ćemo koja će opcija na izborima dobiti povjerenje.
Dobre se sezone redaju unatoč krizi, dobar dio poslova koje ste si uzeli u zadatak ste i odradili. Jeste li na nešto posebno ponosni?
Niz je toga iza nas. Zadovoljan sam jer smo riješili i neke probleme poput turističkog zemljišta, koje su čekale koliko nam je država stara i za koje su mi mnogi govorili da će to biti nemoguće riješiti. Ali ja riječ nemoguće ne volim. Proveli smo i reformu turističkih zajednica. Strategija razvoja turizma je u izradi. Bez obzira na druge prioritete, nismo zaboravili nizom poticaja otvoriti vrata turizmu u unutrašnjosti. Ako sam na nešto ponosan, onda je to što smo obnovili gotovo sve kabinete u turističkim školama i populariziranjem turizma i ugostiteljstva preokrenuli trend.
To više nisu razredi koji ostaju poluprazni i nakon posljednjeg upisnog roka, sada je više zainteresiranih učenika nego mjesta u razredima. Rekao bih čak da je kriza, koja uvijek može na površinu izvući najbolje i najgore, iz hrvatskog turizma izvukla ono najbolje. I da, ima jedna sitnica, a to je da smo u turizmu uspjeli prebroditi svjetsku turističku krizu, i to tako da, dok smo mi u plusu, dio je europskih turističkih velesila u minusu. Kriza je pokazala da nije dovoljno imati sunce i more. A da su to shvatili i u hrvatskoj Vladi, pokazala je i prošlotjedna tematska sjednica koju je predsjednica hrvatske Vlade odlučila posvetiti turizmu, prva takva sjednica u povijesti Hrvatske. No, moj posao još uvijek traje.
U kiselu jabuku PDV-a, koji je viši za turizam u nas nego u konkurentskim zemljama, niste zagrizli, a ni pokušaj da Hrvatska dobije golf igrališta nije urodio plodom. Ostavlja li u vama to gorčinu?
Hotelijerima smo, umjesto nižim PDV-om, ususret izišli smanjenjem niza parafiskalnih nameta, potporama u promidžbi i drugim mjerama. Što se, pak, golfa tiče, ocijenili smo da bi bilo logično da Hrvatska i u tom segmentu postane konkurentnija.
No, oko golfa je stvorena neželjena atmosfera koja je dovela do toga da investitori napuštaju ideju o gradnji u Hrvatskoj. Nismo dobili nijedan zahtjev za gradnju, a investitorima se navodno jako izašlo ususret. Kako je to moguće? Ne, nemam razloga ni zbog čega osjećati gorčinu.
Puno mi, dakako, znači što smo u turizmu uspjeli prebroditi krizu. I to ne bilo kako, nego uspješnije i od mnogih europskih turističkih velesila. Ali, možda mi je od svega ipak najvažnije što smo uspjeli stvoriti snažno jedinstvo u sektoru. Danas se svi, od hotelijera, kampista do privatnih iznajmljivača, ugostitelja i agencija... o svemu možemo dogovoriti. Mislim da je to bilo i u ključno.
Pa čak mi i predosadno čitati lamentacije Bajsa o tome da je sve super. Sačuvaj Bože ove klijentele od turista. Sve škrto do zla boga, kupuju nikako (osim u poslugama najjeftinije), nevjerojatno nekulturno, rijetko koji kaže dobar dan, vole da im je sve na taci a da pritom misle kako je sve to ok i da od toga što oni samo gledaju ima neke koristi. Ma stranci su nula prema našem čovjeku koji je uvijek raspoložen da kupi nešto, da se pošteno proveseli i da uživa. Ostalo sve je nikak.