Intervju s Damirom Borasom, starim i novim rektorom Sveučilišta u Zagrebu, bili smo dogovorili mjesec dana prije prošlotjednih izbora za tu funkciju. Međutim, on je ostao dosljedan u svojoj odluci da ne nastupa u javnosti prije izbora. Osobno sam bio zadovoljan njegovom odlukom, jer što god da bih ga tada pitao, svakom bi bilo slobodno to protumačiti kao sudjelovanje u rektorskoj predizbornoj kampanji, na ovoj ili onoj strani. Ovako je ispijanje “rektorove kave” s rektorom Damirom Borasom i razgovor u rektoratu, koji je ostao isti kao i za njegova prethodnika, mogao biti puno opušteniji. Počeli smo ga, ipak, pitanjem o stupanju na časnu dužnost prije četiri godine i riječima zbog kojih su se na nj sručile prve kritike.
Jesu li vaši problemi s dijelom javnosti, sveučilišne i opće, počele spominjanjem zalaganja za “biblijske vrijednosti”?
Uvijek sam imao dobre odnose sa svim nacionalnim i vjerskim zajednicama, od romske, preko islamske do pravoslavne, kao i s oba zagrebačka rabina, a pomogao sam i uvođenje judaistike na Sveučilište. Kad sam bio izabran, želio sam nešto reći o kršćanskim vrijednostima kao temelju Europe. U tom kratkom vremenu koje sam imao da se saberem prije govora, shvatio sam da bi se zbog isticanja kršćanskih vrijednosti neki mogli osjetiti isključenima. Zato sam spomenuo biblijske vrijednosti, a nije mi ni na kraj pameti bilo da bi Bibliju, kao jednu kulturnu i kulturološku vrijednost, itko mogao shvatiti kao simbol nekakva isključivog vjerničkog ili vjerskog ponašanja ili sustava. Međutim, moram reći ovo: ja sam uvijek, već i na Filozofskom fakultetu, imao uvijek iste ljude kao oporbu. A sada se dogodila toliko golema kampanja protiv mene, što ja ne mogu razumjeti. Ali ona je na kraju bila kontraproduktivna, što se vidjelo i na rezultatu.
Zašto ste odlučili ne govoriti u javnosti prije izbora?
Zato što je moje iskustvo bilo da su se moje riječi u medijima izokretale na najnevjerojatnije načine. Tako je bilo i u slučaju tužbe protiv studenta. Tada su novine izrijekom pisale da je uprava jednog fakulteta provalila u prostorije Državnog hidrometeorološkog zavoda, što nije bilo točno. Tražili smo ispravak u jednim novinama koje su to odbile, nakon čega je advokat morao po zakonu tužiti. Ja sam to povukao, ali stoji i dalje činjenica da su to bila izokretanja koja nikome ne koriste.
Unutar Sveučilišta mogu se čuti pritužbe na članove Senata koji u kuloarima govore protiv vas, a onda su ipak za vas glasali zbog interesa.
To bi možda i moglo stajati da se o meni glasalo javno. Ja sam za sve svoje odluke na Senatu dobivao otprilike toliko glasova. Protiv je uvijek jedna mala manjina i ja sam vrlo ponosan da sam dobio takvu potporu.
Na Filozofskom fakultetu imali ste pobunu i zbog predložene suradnje s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Kako sada na to gledate?
Mislim da su obrazloženja i motivi tog otpora bili nazadni. I tada kao izabrani rektor ja sam morao zastupati i štititi sve fakultete. Na KBF-u su rekli da će ponuditi dvopredmetni program koji bi bio otvoren tako da se drugi dio studira na Filozofskom fakultetu. To nije bio presedan. Slične smo programe na FF-u već imali za Dramsku i Muzičku akademiju i ja sam prepisao te ugovore i unaprijedio ih na način da se tih dvadesetak studenata, koji bi došli s KBF-a, ne mogu upisati kamo god žele, nego ih se mora po jednog ili dva rasporediti na različite dvopredmetne grupe. To je sve lijepo prihvaćeno, uz nekih pet-šest suzdržanih glasova, na zadnjoj sjednici koju sam vodio kao dekan, da bi nakon godinu dana počeli protesti protiv toga. Čini mi se da ni tadašnji dekan nije baš najspretnije vodio cijelu stvar. Ali, ne mogu sadašnji studenti zabranjivati pristup budućima zato što drukčije misle. A na argumente načina zapošljavanja ja odgovaram da Sveučilište nije zavod za zapošljavanje.
Na što točno mislite kada kažete da su motivi otpora nazadni?
Nisu demokratski. Svatko ima pravo na studiranje. Ako se u demokraciji ne slažete s nekim rješenjima, možete doći na vlast i promijeniti ih. Ja sam uvijek bio čovjek zakona i uvijek ću se pridržavati zakona.
Ali, za razliku od studenata glazbe ili glume, iza studenata KBF-a stoji jedna snažna institucija – Katolička crkva. Smatrate li da je njezino ponašanje barem djelomično krivo za animozitet izražen na FF-u prema studentima KBF-a?
Ne bih ulazio u to tko prema kojoj opciji ima animozitet. Ti studenti su hrvatski državljani i imaju pravo studirati ako su zadovoljili upisne kriterije na oba fakulteta.
Što za vas znači pojam sekularna država?
Sekularna država znači da vjerske organizacije moramo prihvatiti i kao društvene, ali to isto znači da nikakvi svjetonazori ne mogu i ne smiju utjecati na obrazovanje koje mora biti i politički neutralno. Ako recimo predajete teoriju religije, to znači da morate reći da ima i onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju. Nijedan svjetonazor ne smije se niti skrivati, niti na silu nametati i provoditi. Sekularno znači da religija ne smije utjecati na politiku ni na Sveučilište. Kao što ni političke organizacije ne bi smjele imati utjecaj na Sveučilište.
Kako objašnjavate zatvaranje izbornog procesa i sjednica Senata za javnost?
Tu je javnost obmanjivana s mnogo neistinitih tvrdnji. Nikada do sada kandidati za rektora nisu svoje programe predstavljali pred novinarima niti su mediji ikada imali pristup procesu glasanja i ne vidim razloga zašto je sada trebalo biti drukčije.
Niste došli ni u “predizbornu” emisiju na HRT-u, ali su vas ondje ipak zastupala dva prorektora...
Uopće nije trebalo pozivati kandidate na televiziju, a od profesora Čovića i Šimprage tražio sam da ne govore ni o meni ni o mom protukandidatu. Oni su govorili o metodama hajke koja se događala.
Znači i vaš je stav da se radilo o orkestriranoj kampanji?
Pa nevjerojatno je da se tri mjeseca na naslovnim stranicama govorilo protiv mene bez ikakvih argumenata, a kad sam izabran, više nije bilo ničega o meni, unatoč velikom “interesu” javnosti za izbor rektora. Unatoč mojoj pobjedi, moj protukandidat je još dva-tri dana nakon poraza nastupao u medijima, a gdje toga ima?
Mislite li da je profesor Bakić u tome svjesno sudjelovao?
Ne znam, to ostavljam njegovoj savjesti.
Možete li definirati koje su se to snage urotile protiv vas?
Ne bih u to ulazio. Mogu samo reći da je to umrežavanje nekih koji misle da tolerancija, dopuštanje svima da dođu do izražaja u okviru demokratskog sustava nije dobro. Neki doživljavaju demokraciju kao demokraciju samo kad su u većini.
Hoće li sve to ostaviti traga i naškoditi suradnji i komunikaciji unutar Sveučilišta?
Nikad nikog nisam diskriminirao ni kao dekan, ni kao rektor, niti je ikada itko bio oštećen mojim djelovanjem. Naravno da me je razočaralo što neki za čija sam se mjesta svojedobno stvarno bio izborio, sada zbog ideoloških razloga govore protiv mene, a bez pravih argumenata.
Prošle ste jeseni na Danu Filozofskog fakulteta, gdje su vam neki također zviždali, rekli da Sveučilište postiže dobre rezultate usprkos tome koliko malo država i društvo ulažu u obrazovanje i znanost.
Tako je. Kada se gledaju izdvajanja iz državnih proračuna, bez ulaganja gospodarstva koje može biti jače i slabije, u Europi se izdvaja najmanje 1,2 posto, a kod nas samo 0,8 posto. Kada se tvrdi da je kod nas sada povećan proračun za obrazovanje i znanost, to je netočno, jer sve je to otišlo na normalan rast plaća. Ako se gleda udio plaća u odnosu na sredstva za sama istraživanja, mi ćemo opet pasti na 0,6 posto, jer umjesto 60 posto, na plaće odlazi 90 posto. U odnosu na tako nisko ulaganje, mi bismo po rezultatima trebali biti na tisuću i nekom mjestu, a ipak smo još uvijek na petstotom. Sveučilište stalno napreduje i još uvijek imamo fakultete koji su svjetske razine, poput medicine, FER-a i FSB, ali i mnogih drugih. Također bih želio reći da je to jedini fakultet na kojem su mi zviždali, i da je sve bilo u režiji istih ljudi koji očito ne vide akademski, demokratski način i put, i koji su ostali u manjini, samo su glasni.
Na što ste najponosniji u svom prošlom mandatu?
Na to što smo za 933 naša mlada novaka osigurali radna mjesta i što smo još uvijek jako dobri u znanstvenom radu. Također, ponosan sam što smo na Ustavnom sudu dobili sve sporove o našim odlukama što su neki osporavali, jer smatram da je sve to bio izravni napad na autonomiju Sveučilišta, premda mi zlonamjerni zbog toga predbacuju.
A kada biste imali priliku ponoviti prvi mandat, što ne biste nikako opet napravili, ili u čemu biste drukčije postupili?
Teško mi je to sad reći. Koji put kao rektor nemate izbora nego povući najmanje loš potez. Žao mi je zbog onog što se događalo sa studentskim zborom na Filozofskom, ali moram reći da nismo zakonski imali izbora. Možda je zbog stalnih prijepora i svađa izostala normalna komunikacija da se te formalnosti srede. Ja sam jednostavno morao osigurati legitimne izbore.
Što je s Hrvatskim studijima?
Treba ih restrukturirati i to se sada događa. Nakon mog izbora imali smo sjednicu Senata na kojoj je profesor Čović održao dugo izlaganje o reformi i stanju na Hrvatskim studijima. To je sada u fazi tranzicije.
Ne opterećuje li taj proces upravo uloga prorektora Čovića koji vas, inače, baš i ne predstavlja najbolje lakonskim izjavama kako su studenti sretni i zadovoljni.
Profesor Čović je moj suradnik s kojim se ja i ne moram složiti uvijek u svemu. Ali ovi napadi na njega potječu od skupine profesora koji su s njim u sukobu već dvadeset godina. Svi ti različiti privatni prijepori mene se ne tiču. Hrvatski studiji imaju svoj profil koji treba uvažavati i oni jednostavno ne mogu biti kopija Filozofskog fakulteta.
Vama je, čini se, baš bilo jako stalo da ostanete rektor u još jednom mandatu iako ste mogli i u mirovinu.
Velik je to napor, pritisci su bili veliki, čak i na moju obitelj, ali ja sam borac. Na Sveučilištu se počelo događati nešto čega prije nije bilo, a sve to izvrtanje činjenica meni je dalo dodatnu snagu. Premda se to u javnim nastupima možda i ne vidi, ja sam osobno prilično eksplozivan tip. To dobro znaju svi koji trpe moj temperament i moju viku igrajući sa mnom tenis ili košarku. Međutim, u javnom djelovanju treba se držati onoga što određena funkcija nosi. Sve vrhunske ustanove imaju tradiciju koja se ne može tek tako odbacivati i koju treba poštovati. Tako sam i odgojen: poštuj ustanovu u koju si došao i autoritet funkcije, pa i rektora. Ne moraš ga voljeti, ali moraš ga poštovati. Poštivanje starijih i pristojnost, to su vrijednosti još iz stare Grčke kojih se držim. Možda se svijet mijenja, ali u paklu nitko dobro ne živi, pa ni vrag. A što se odlaska u mirovinu tiče, netočno je da je meni trebalo bilo kakvo umjetno produljenje. Prema našem statutu, premda onih nekoliko posto koji me ne vole i njega izvrću, postavši rektor ja nisam prestao biti nastavnik Sveučilišta. Na Učiteljski fakultet došao sam jer su me dugo godina molili, a s Grafičkim surađujem već trideset godina. Nisam mogao pretpostaviti da ću biti ponovo izabran, volim raditi i još se osjećam za to dovoljno sposoban. Ja sam svim profesorima za kojima je postojala potreba omogućio produljenje. Filozofski fakultet je počeo ugledne profesore i akademike slati u penziju jer, navodno, nema mjesta za mlade. To nije istina. Oni su se, čini mi se, rješavali onih koje nisu voljeli. Konačno, Sveučilište u Zagrebu ne živi od koeficijenata i radova asistenata, nego od vrhunskih profesora koji imaju tisuće citata.
Hoćete li nastaviti s ceremonijama zbog kojih vas optužuju za rastrošnost?
Ja mislim da Sveučilište i rektor moraju biti prepoznatljivi u javnosti. Zato smo i napravili onakvu inauguraciju, uz minimalna ulaganja. Naravno da je svaki iznos prevelik onima koji u tome vide samo zlo. A ja mislim da je bilo korisno.
Dolaze li vam studenti često u rektorat?
Svaki dan. Mi smo ovdje radi studenata. Zato sam kao dekan uvijek omogućavao dodatne rokove. Stalno govorimo da mladi ljudi mogu i griješiti, a kad pogriješi, osudiš ga da izgubi godinu dana života ili na odlazak sa Sveučilišta. To je kao smrtna kazna za prometni prekršaj. Uvijek nastojim ići u korist onoga koji nešto moli, a ne kao što sam čuo od jednog profesora na Filozofskom fakultetu koji je rekao “ja sam za načela, a ne za pojedinačne sudbine”. A upravo sam njemu bio pomogao kad su mu kao mladom docentu odbili projekt koji je bio dobar. Ako su mladi temelj društva, naš posao je jedan od najvažnijih u Hrvatskoj jer odgajamo ljude za budućnost, za vrijednosti koje će oni promicati i za nacionalni identitet.
Što je za vas nacionalni identitet?
Kako god na nju gledali, Europa se sastoji od različitih nacija, a mi u njoj imamo veliku i sjajnu kulturnu tradiciju. Nacionalni identitet zato je važan, ali s njim moramo biti i oprezni, kao i s vlastitom slobodom koja je uvijek ograničena slobodom onog drugog. Nema apsolutne slobode, kao ni apsolutnog pripadanja naciji. Svi smo mi Europljani i malo tko je “čisti Hrvat”. Mi ne bismo bili Hrvati da nismo dio Europe, da nemamo udjela i u mađarskoj, srpskoj, židovskoj, romskoj i mnogim drugim kulturama, i da nemamo različitih vjerskih zajednica koje su također formirale tu našu otvorenost. Ili barem, nadam se, većine nas.
Pofuku ne vjerujem ni kad darove nosi, citam samo izmedju redova.