'Ponudit ću ostavku Plenkoviću, neka šef izbornog stožera bude Krstičević'

Damir Jelić, šef HDZ-ova izbornog stožera za parlamentarne izbore i gradonačelnik Karlovca, vratio se u vrh HDZ-a nakon Karamarkova odlaska. Iako mu je vodio kampanju za stranačke izbore, zahvalio mu se na suradnji nakon što je Karamarko postao predsjednik HDZ-a. Povukao se u svoj Karlovac, sada je optimističan i vjeruje u Plenkovićevu pobjedu na izborima u rujnu.

HDZ uoči parlamentarnih izbora potresaju sukobi klanova unutar stranke, informacija o HDZ-ovoj pozajmici od PPD-a doživljena je kao pokušaj diskreditacije Milijana Brkića. Kako gledate na to?

Priča je zakonski čista, što je potvrdila i državna revizija. Svaki izbori donose određenu dozu nemira, a u HDZ-u imamo dvostruke izbore, što je nova situacija u hrvatskoj politici. Nakon svega što se dogodilo, sigurno treba nešto vremena da se stvari poslože, ali sve će doći na svoje. HDZ je otvorio vrata promjenama na koje ne bi bila spremna nijedna druga stranka, i to treba jasno i glasno reći. Tu se vidi prava snaga neke stranke.

Mislite li da će ovi sukobi proći bez većih drama? Sve upućuje na to da se u HDZ-u vode teške bitke.

Kod nas se okreće nova stranica, dobivamo novog predsjednika koji će biti i novi premijer. Nova priča za koju sam kao optimist uvjeren da će uroditi plodovima.

Mislite li da iza priče o pozajmici stoje ljudi koje je na istaknute funkcije u HDZ-u postavio Tomislav Karamarko, koji su njemu ostali lojalni ili su pak svjesni da su izgubili svoje pozicije dolaskom novog šefa?

Osobno sam u jednoj predivnoj situaciji jer se kao šef izbornog stožera ne stignem okrenuti od posla ni razmišljati o motivima o kojima me pitate.

Prije nešto manje od tri mjeseca vodili ste Karamarku kampanju za unutarstranačke izbore, nakon toga ste se povukli, nestali. Što se dogodilo?

To vam je jednostavna formula. Toliko je posla da se ne stiže sve napraviti. Političari su skloni uzeti deset funkcija pa ni jednu pošteno obaviti. U načelu, u politici imamo uvijek dvije funkcije, jednu političku i jednu izvršnu. Već to govori o količini obveza pa čovjek gleda gdje je učinkovitiji. Ako ulažeš silan trud na nacionalnoj razini, a to ne donosi plodove, onda se okreneš regionalnoj politici svoje županije i grada. I tamo si sretan jer imaš uspjeha, a rezultati su vidljivi i izravno utječu na kvalitetu života ljudi.

Je li razlog vašeg povlačenja bilo razočaranje jer je Karamarko prvo htio vas za svog zamjenika u HDZ-u, a na kraju se ipak dogovorio s Brkićem?

Ma nije. Uvijek sam govorio da nemam imperativa ni za koje mjesto, i to mogu posvjedočiti ljudi iz čelništva HDZ-a. Upućivao sam na procese u stranci i dobre međuljudske odnose. Ali kad sam vidio da taj moj trud u stvaranju zajedništva – a vidi čuda čak se i zovemo zajednica – nema učinka, u meni se prelomilo. Rekao sam: “Predsjedniče, ne vjerujem u ovu našu priču.” I to je korektno završilo.

U što točno niste vjerovali?

Nije bilo nikakvih rezultata, učinaka. A ja sam konkretan čovjek i znam što znači raditi s planom i ciljem.

Ali u čemu točno?

Politički menadžment na visokim razinama u načelu je delegiranje posla. Da biste taj posao radili, 90 posto je komunikacija. Ako izostane komunikacija, ljudi se počnu zatvarati, onda nema nikakva učinka. Nije to svojstveno samo politici, nego ljudskim odnosima općenito. Naravno da je blagodat kad imaš slobodu reći da te funkcije ne vuku, zahvalan sam na toj slobodi.

U kakvim ste odnosima s Brkićem?

Dobro surađujemo i otvoreno si kažemo što mislimo. Znam mu reći: “Ovo ti nisu Alfe i to ne ide tako. Ovo je politika.” Cijenim njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu. On na prvu zna djelovati kao robustan čovjek, ali je vrlo razuman i uvijek se na kraju dogovorimo.

Niste postali ni ministar u Vladi iako je to trebala biti riješena stvar...

Nijedan posao, ako ga čovjek radi strogo racionalno, bez emocija, ne može biti dobro napravljen. Moja je emocija vezana za Hrvatsku, jasno je da svi imamo svoje ambicije. Ali to su dnevni porazi i pobjede. U tom je trenutku to bila takva odluka, ako staviš na vagu da možeš biti ministar u Vladi s čijim se premijerom ne slažeš, onda shvatiš da to nije dobro. To te brzo prizemlji. Tako je bilo i u HDZ-u, mogao sam imati bilo koju funkciju, ali sam se na svima zahvalio.

Zato se niste ni kandidirali na unutarstranačkim izborima, nakon priče sa zamjenikom?

Nisam se kandidirao jer to nije proizašlo iz razgovora i dogovora. Jednako je bilo s mojom kandidaturom za predsjednika HDZ-a, prvi sam rekao da to ne mogu biti. Šef stranke, naime, potencijalni je premijer. Sam sebe moraš pogledati u ogledalo i zapitati se imaš li te snage. U svojoj 44. godini. Ja nemam, realan sam.

Kako je došlo do vašeg angažmana da budete šef izbornog stožera za parlamentarne izbore?

Tu se dogodila komunikacija koja je prije bila izostala, dečki su rekli: “Damire, ovo je nova priča, prije si rekao ne, sad ne možeš.” I to što sam među prvima rekao da se neću kandidirati za šefa HDZ-a bilo je spretno rješenje da se onda mogu baviti stožerom. Ali to što sam predsjednik izbornog stožera uvjetno je, čekam izbor Andreja Plenkovića za predsjednika, i logično je da ću mu ponuditi ostavku.

Zašto?

Nije me on odabrao, nego me odabrala stranka prije njegova izbora, da pripremim teren. Moramo vidjeti koja će biti Plenkovićeva vizija, zašto ne bi Damir Krstičević bio šef izbornog stožera, koji mu sada vodi kampanju?

Tko vam je pristupio, kad kažete dečki?

Ekipa, više ljudi, ali sigurno da je Brkić, kao v.d. predsjednika, tu imao najveću odgovornost i ulogu. To je vrlo jednostavno, tada sam se maknuo jer više nisam vjerovao u tu priču, u ovu priču vjerujem.

U koga točno prije niste vjerovali, vidjeli ste da Karamarko krivo vuče poteze ili...?

Mi smo vjerovali da ćemo bolje proći na nogometnom prvenstvu, a najveća odgovornost je Čačićeva. Tako i u HDZ-u, ta je ekipa bila sastavljena od gomile dobrih ljudi, ali nije bila dobro posložena. Ali to je stara priča. Sada ide nova priča i u njoj se dobro osjećam.

Vjerujete li da je Andrej Plenković najbolji izbor za HDZ u ovom trenutku?

On je najbolji izbor za HDZ, čak sam u prije sugerirao tadašnjem predsjedniku Karamarku da mu zamjenik na stranačkim izborima bude Andrej Plenković. Smatram da bismo time dobili na širini, a i nit poveznica između ljudi koji su usmjereni na vanjsku i na unutarnju politiku je odlična. Andrej je moderan, europski političar. Vrlo je sabran, ozbiljan, čovjek koji nije zalutao u politiku. On će biti novi predsjednik HDZ-a i novi premijer.

Što je Karamarko rekao na sugestiju da mu Plenković bude zamjenik?

Nije bio protiv te ideje, ali se u tom trenutku odlučio za drugu kvalitetnu osobu iz “europskog korpusa”, a to je bila Ivana Maletić, koja je postala potpredsjednica HDZ-a. Međutim, lakše je predlagati parcijalne ideje, malo je teže kad to sve treba sastaviti u funkcionalan tim.

Kad je riječ o Plenkoviću, on je već prvi dan kad je najavio kandidaturu dobio veliku podršku šefova županijskih organizacija, je li to u demokratskom smislu bilo preuranjeno i previše unisono? Opet su HDZ-ovci, čini mi se, poltronski potrčali novom vođi.

Te su podrške načelna karaktera. Primjerice, ne mogu ja kao šef županijske organizacije Karlovačke županije, bez obzira na moju podršku, kontrolirati kako će članovi na terenu u Slunju glasati. Ako su neki i istrčali s podrškom, različiti smo ljudi, i ne vidim u tome bitan problem.

Uskoro će se sastavljati liste za Sabor, a prije osam mjeseci bilo je kritike da te liste nisu bile dobre, hoće li sada biti snage da se one pošteno naprave?

Nove liste, novi ljudi koji su apsolutno nužni i sreća je da takvih ljudi u HDZ-u imamo: Butković, Tolušić, Maletić, Stier... odlični mladi ljudi koji nemaju nikakve repove. Stalno govorim da Hrvatskoj trebaju svježa lica i ta su lica u HDZ-u, a ne u nekoj drugoj stranci.

Kako se s Plenkovićem svjetonazorski poklapate, on je najljevije u HDZ-u?

Kad gledamo povijesno, HDZ je nastao iz općehrvatskog pokreta, a kad nešto proizađe iz pokreta, onda je logično da ima ljudi različitih usmjerenja. Ali naše su osnovne odrednice demokršćanskog usmjerenja, a to su jasna slika o domovini koja je proizašla iz Domovinskog rata, jasna slika o obitelji kao osnovnoj vrijednosti i tržišno-socijalna ekonomija. U tom se pogledu ne razlikuju ni Brkić ni Plenković ni bilo tko drugi. A to što postoje karakterne i stručne različitosti, blago je i velika vrijednost HDZ-a. Ponovit ću, činjenica da se ovakav tip tranzicije događa u jednoj hrvatskoj stranci veliko je demokratsko postignuće i upravo je HDZ napravio taj veliki iskorak prema demokratizaciji stranačke politike, kojega u drugim strankama i dalje nema.

Kad je riječ o kampanji koja će početi oko Velike Gospe, kako će ona izgledati? I kako će se HDZ postaviti prema Mostu, kao prema konkurentu ili opet potencijalnom partneru?

Strateške odrednice još se stvaraju. Kampanja će u ovo ljetno vrijeme sigurno biti vruća. Temelj je da birači shvate da je ovo nova priča, da smo puno otvoreniji i puno bliži ljudima. Poanta je doći do čovjeka, razgovarati s njim i vidjeti koji su problemi i te probleme rješavati. Naravno da postoji nekoliko strateških nacionalnih tema koje su važne i dio su kontinuiteta jedne politike na kojoj treba ustrajati.

>>Koga su izabrali u najuži tim za kampanju i tko će na teren? Evo tko će voditi izborne stožere!