Dan državnosti: Samo mirnodopski Tuđman može nas izvući iz kolonijalnog ropstva

Predsjednik države, Sabora i Vlade, Ivo Josipović, Josip Leko i Zoran Milanović, sve sami esdepeovci, prekjučer su na Dan državnosti na zagrebačkom Mirogoju položili vijence kod Zida boli, Grobnice narodnih heroja, središnjeg križa i na grobu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Isti dan mogli smo u Večernjaku čitati intervju s Vladimirom Šeksom, u kojem o Račanovu SDP-u iz 1991. godine kaže: “Predložili su da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom, ali imali su i ‘kvaku 22’ – da se istodobno pokrene i postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika”. Račan se, kaže Šeks, bojao da će nas svijet okriviti za jednostrani akt odcjepljenja, no Tuđman je bio siguran da SAD, tada zauzet Pustinjskom olujom, i jalova Europa neće učiniti ništa, te da je to “ključni trenutak da se odmah krene u nezavisnost jer se ta šansa više neće ponoviti”.

Dio je zastupnika SDP-a i Socijalista 25. lipnja 1991. godine napustio sabornicu, od 49, koliko ih je ostalo, samo je jedan glasovao za nezavisnost a svi ostali, njih 48, bili su protiv. Unatoč tome, njihovi nasljednici koji danas imaju vlast normalno obilježavaju taj dan. Njihovi bi najljući protivnici rekli – slave Dan državnosti u državi koju nisu željeli, a ni danas im nije na srcu. No činjenica je da je SDP jedna od dvije najjače stranke u Hrvatskoj i da je, i kao vlast i kao oporba, presudan za državu te da je utoliko svjestan odgovornosti za njezinu sudbinu.

Ali Dan državnosti prigoda je da se upitamo: ako je na referendumu golema većina Hrvata glasovala za samostalnu Hrvatsku, koliko je među njima bilo onih koji su imali hrabrosti da tu samostalnost ostvare i koji su znali na koji to način bez pogibelji za zemlju učiniti. Tako dolazimo do dragocjene činjenice iz Šeksovih uspomena: “Tuđman je svojom taktikom, a svjedoči o tome Hrvoje Šarinić, nadmudrio sve te velike europske i svjetske državnike”. Njegov politički genij došao je do izražaja i poslije u ratu, u priznavanju Hrvatske u Europi i svijetu, u primanju u Ujedinjene narode, organiziranju oslobodilačkih akcija, pogotovo Oluje, u mirovnim pregovorima, u ulasku u Vijeće Europe...

Ukratko rečeno, ima nas nekoliko milijuna, manje-više svi smo bili za nezavisnu i samostalnu Hrvatsku, ali je samo jedan Tuđman, državnik kakav se i u drugim nacijama pojavljuje rijetko i na njihovu sreću udara glavne državne temelje i ostavlja trajne pozitivne posljedice. I danas je Hrvatskoj potreban Tuđman, mirnodopski državnik koji bi ostvarivao gospodarske pobjede, vratio zemlju iz ponižavajućeg kolonijalnog položaja u stanje dostojno jedne države, stanje u kojem bi imala ekonomsku i financijsku suverenost i perspektivu naroda koji će živjeti, a ne raseljavati se i izumirati.

Nažalost, umjesto da u novim, poslijeratnim uvjetima nastave njegovo djelo, sve vlasti poslije njegove smrti, i izvršne i predsjedničke, nijekale su njegove zasluge i smislile takozvanu detuđmanizaciju koja će imati katastrofalne učinke. Pa što bi se to prekjučer obilježavalo da nije bilo Tuđmana, tko bi pobijedio u ratu, što bi se to obilježavalo 5. kolovoza, s kim bismo to i u kakvoj državi živjeli da nije bilo referenduma o samostalnosti, odluka o nezavisnosti i o razdruživanju s bivšom državom...? Obilježavali bi se sami porazi. Ali tih deset velikih Tuđmanovih godina u Račanovoj i Budišinoj koaliciji nazivali su “deset izgubljenih godina”, i to oni koji će Hrvatsku najviše rasprodati, zadužiti i učiniti kolonijom. Umjesto da ostane trajni naputak za snalaženje male Hrvatske među velikim europskim i svjetskim igračima, za snalaženje kakvim je i stvorena Hrvatska, Tuđman je uvelike bio odbačen, baš kao što je 25. lipnja 1991. godine na ljevici bila odbačena odluka o nezavisnosti. Ali kad-tad, i ljevica će i desnica (koje i nemamo već 15 godina!) morati shvatiti da je Tuđman kao ideja i kao vještina opstanka i probitka među stvarnim vladarima svijeta jednako presudna hrvatska budućnost kao što je bio i presudna hrvatska prošlost.

>> Zašto je Josipović u prvom predizbornom okršaju Kolindu pljusnuo s homoseksualcima