O cestovnom tunelu koji prolazi kroz Karavanke, najduži europski planinski masiv, sanjale su brojne generacije, a 9. studenog 1979. godine taj se san konačno počeo i ostvarivati. Naime, tog je dana započela gradnja 7864 metra dugog tunela između Austrije i tadašnje Jugoslavije. Tunel kroz Karavanke imao je važnu ulogu - spojiti zemlje i ljude koje je 120 kilometara dug, snijegom okovan masiv, stoljećima razdvajao, jer sve do tada bio je nesavladiva, prirodna prepreka cestovnim vezama zapadne, odnosno srednje, s jugoistočnom Europom te Bliskim i Srednjim istokom.
Nakon što je 15. rujna 1977. godine između dviju zemalja potpisan Međunarodni ugovor koji se odnosio i na bolju prometnu povezanost, njegovim stupanjem na snagu 1. studenog 1978., Austrija i tadašnja Jugoslavija obavezale su se da će zajedno osigurati projektiranje, gradnju i održavanje tunela kroz Karavanke, koji je trebao spojiti već gotovo u potpunosti sagrađenu tursku auto-cestu Tauern, s trans-jugoslavenskom auto-cestom od mjesta Jesenice do Đevđelije. Odlučeno je i da će u financiranju svaka zemlja sudjelovati s 50 posto sredstava - trebalo je, stoga, osigurati 400 milijuna šilinga vlastitih sredstava, dok je preostala sredstva trebalo namaknuti kreditima koji će se, tijekom 25 godina, otplaćivali cestarinama i drugim pristojbama.
U to vrijeme jedan od najsuvremenijih, europskih prometnih objekata te vrste, tunel kroz Karavanke, bio je vrlo zahtjevan projekt, a time i izniman izazov za tadašnje građevinare, jer su rezultati geoloških ispitivanja upozoravali da će na 3450 metara dugom dijelu tunela na području današnje Slovenije, nailaziti na brojne prepreke - masive teško probojnih stijena, podzemne vode i plin.
Idejni projekt tunela i glavni projekt zajednički su tada izradile četiri tvrtke - 'Centroprojekt' iz Beograda, 'Motor-Columbus' iz Basela, 'Durchkonsult' iz Münchena i 'Geokonsult' iz Salzburga. Najavljeno je da će tunel biti opremljen najmodernijim sigurnosnim sustavom, koji će, u slučaju potrebe, djelovati automatski. Prema tom projektu predviđeno je da cesta u tunelu bude široka 7,5 metara, a nadmorska visina tjemena tunela 673 metra, što je izuzetno povoljno, zbog loših vremenskih uvjeta. Veliku je važnost imalo i osvjetljenje tunela, automatski regulirano iz dvaju komandnih centara te dovođenje zraka, uz pomoć velikih generatora, koji usisavaju čisti i isisavaju nečist zrak iz tunela.
Optimistično, dovršetak tunela planiran je u roku od samo 48 mjeseci. Najavljeno je da će, kada se otvore, 'planinska vrata', između austrijskog sela Sankt Jakob im Rosental i slovenskog mjesta Hrušica, u općini Jesenice, postati jedna od najvažnijih dionica najduže, suvremene, cestovne veze zapadne i srednje Europe s Bliskim istokom, koja će omogućiti brži prolazak tim uskim grlom, gdje su se danima sporo kretale nepregledne kolone vozila.
Građevinari sa slovenske strane susreli su se sa svojim kolegama s austrijske strane 28. svibnja 1989. godine, a nepunih 15 mjeseci nakon proboja tunelske cijevi, u geološki vrlo teškim uvjetima, boreći se s prodiranjem podzemnih voda, radnici GP SCT Ljubljana su, 21. kolovoza, 1990. godine, uspješno su okončali građevinske radove tog zahtjevnog projekta - dok su austrijski graditelji za njima zaostajali gotovo čitav kilometar, radnici ljubljanske tvrtke su, radeći danonoćno, izbetonirali i posljednji luk, na 3436 metru tunela, tik uz granicu s Austrijom.
Premašena očekivanja
Nakon otvorenja tunela, sredinom 1991., predviđalo se da će kroz Karavanke svakog dana prolaziti oko 7000 vozila, iz središnje Europe, prema Balkanu, Jadranskom i Egejskom moru te dalje, prema zemljama Bliskog istoka. No, ta su predviđanja uvelike nadmašena - danas, 7864 metra dugim tunelom, koji povezuje austrijski autoput Karawankenautobahn A11 sa slovenskim A2, izvan sezone godišnjih odmora ili vikenda dnevno prođe oko 10.000 vozila, a u vrijeme najvećih gužvi taj se broj penje i do 30 000 vozila na dan. Gužve u oba smjera vrlo su česte, no zahvaljujući web kamerama 24 sata dnevno možete on line provjeriti kakvo je trenutno stanje na cestama. Važno je znati da kroz najduži tunel u Sloveniji ne možete proći sa slovenskom vinjetom - plaća se posebna cestarina koja vrijedi samo za tunel.
Budući da je tunel kroz Karavanke dostigao svoj puni kapacitet, od 2018. godine gradi se još jedna tunelska cijev. Najavljeno je da bi druga cijev, duga 7948 metara, trebala biti gotova do 2025. godine, a nakon što bude puštena u promet, prva će tunelska cijev na potpuni make over. Kako se navodi na stranici 'vignetteslovenia' , predviđeno je da se cjelokupni građevinski radovi završe do 2027. godine, nakon čega će obje cijevi tunela kroz Karavanke biti u potpunosti operativne.
FOTO Otočić koji možete obići u samo 600 koraka: Znate li po čemu je dobio ime Pokonji Dol? Teško da ćete pogoditi
"Turska autocesta Tauern"??? I koja u ono doba "transjugoslavenska auto cesta" od Jesenica do Gevgelije???