Dan koji je šokirao Hrvatsku: 1. srpnja 2009. Sanader je dao ostavku, detalji se nikad nisu otkrili

„Donio sam odluku da se neću kandidirati za predsjednika Republike Hrvatske, i donio sam odluku da se povučem iz aktivne politike”, objavio je tadašnji premijer Ivo Sanader na izvanrednoj konferenciji za medije održanoj prije točno dvanaest godina, 1. srpnja 2009.

Iznenadna ostavka prvog čovjeka države do temelja je potresla hrvatsku političku scenu, a općoj dezorijentiranosti doprinijela je i činjenica da Sanader za taj potez nije ponudio nikakvo suvislo obrazloženje. Do danas je njegova ostavka obavijena mistikom i nikada do kraja nije razjašnjena. 

Zaredale su se različite teorije, od ucjena nepoznatim dokumentima, preko frustracija zbog neuspjeha u nastojanjima da riješi granični spor sa Slovenijom, do pritisaka iz Bruxellesa ili Washingtona, ali nitko nije uspio razjasniti Sanaderove slavne riječi: „Ja sam svoju dionicu odradio… Doviđenja i hvala vam svima na suradnji”.

Na zaprepaštenje cijele Hrvatske, ali i dijela europske javnosti, naizgled od niotkud tadašnji neprikosnoveni vladar Ivo Sanader odlučio je usred mandata dati ostavku na mjesto premijera i predsjednika stranke. Na izvanrednu konferenciju za novinare došao je nasmiješen.

Svoju odluku obrazložio je činjenicom da je 20 godina u politici i 6 godina na čelu Vlade. 

"Ovu odluku nisam donio olako, već nakon dubokog promišljanja. Hvala Bogu, nisam bolestan i neću prihvatiti dužnost u nekoj od europskih institucija, iako je bilo i takvih ponuda", rekao je tada Sanader, ali točne razloge povlačenja nije želio decidirano otkriti.  

No ipak, tada je kazao kako ne može isključiti svaku mogučnost da se jednog dana vrati u politiku.

Nedugo nakon toga, svega šest mjeseci kasnije, točnije 3. siječnja 2010. Sanader se pokušao vratiti u politiku.

Ipak, ivši hrvatski premijer Ivo Sanader izbačen je iz stranke nakon što je pokušao izvesti dramatični unutarstranački puč i preuzeti vlast u vladajućem HDZ-u. Sanader je u nedjelju 3. siječnja – potpuno neočekivano, baš kao što je iznenada 1. srpnja prošle godine, bez ikakvog obrazloženja i najave, dao stavku na mjesto premijera i šefa vladajuće strane - sazvao novinare i u sjedištu HDZ-a obznanio svoj povratak u politiku.

Pri tom je oštro kritizirao premijerku, svoju nasljednicu Jadranku Kosor za loše vođenje stranke, pokrepljujući to slabim izbornim rezultatom HDZ-ovog predsjedničkog kandidata Andrije Hebranga, koji je ispao iz predsjedničke utrke osvojivši tek 12 posto glasova. Dodao je kako je Hebrangov loš rezultat odraz "nesnalaženja u vođenju stranke".

Sanader, koji nakon samovoljnog izlaska iz politike ima funkciju počasnog predsjednika HDZ-a i sva prava koja pripadaju čelnim ljudima stranke rekao je kako je pogriješio kada se potpuno povukao iz politike, te da se sada u nju vraća kako bi "ojačao HDZ". U sjedištu stranke, na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma, pojavio se bez znanja aktualne premijerke i predsjednice HDZ-a, Jadranke Kosor.

U njegovu društvu bilo je i 12 parlamentarnih zastupnika, među njima i predsjednik Hrvatskog sabora, Luka Bebić. To je trebalo poslati jasnu poruku Jadranki Kosor o njegovoj moći: Ukoliko se usprotivi njegovom povratku u politiku lako bi mogao srušiti njenu Vladu, budući da bez 12 zastupnika koje on kontrolira, više ne bi imala većinu u parlamentu. Iznimno važno za Sanadera bilo je što je uz njega stao i šef parlamenta, Luka Bebić, formalno drugi najmoćniji čovjek u državi.

Sanaderov nenadani istup dogodio se u najnezgodnijem mogućem trenutku, u samom finišu predsjedničkih izbora, čiji se drugi krug održava 10. siječnja. Destabiliziranje Vlade, ali i parlamenta, u trenutku primopredaje vlasti moglo je izazvati nesagledive posljedice za političku stabilnost zemlje. Stvari su, te nedjelje 3. siječnja – nakon Sanaderovog stranačkog puča - izgledale prilično dramatično. Tim prije što se primjeraka Kosor cijeloga dana nije oglašavala i nije bilo jasno kakve će poteze povući.

Ona je, međutim, u međuvremenu, grozničavo razgovarala s članovima predsjedništva HDZ-a, ministrima u svojoj Vladi i s koalicijskim partnerima, ali i s predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem. Bilo je važno da vidi na koga u tim trenucima može računati, kako bi povukla poteze koje je namjeravala i koje je javnost od nje očekivala.

Nalazila se u vrlo delikatnoj situaciji. Sanader je, odlazeći s čela Vlade i ostavljajući zemlju u teškim gospodarskim prilikama, upravo nju izabrao za svoju nasljednicu, misleći kako će ga, kao i do tada, bespogovorno slušati i slijepo slijediti. Nadao se da će i dalje upravljati zemljom iz sjene i u pogodnom se trenutku vratiti. No, prevario se.

Iako je, zbog teške situacije u kojoj se zemlja našla i prazne državne blagajne, morala povući iznimno nepopularne poteze kakvo je uvođenje kriznog poreza (tri posto na sve plaće i primanja veće od 3.000 kuna, što je oko 410 eura) te povećati stopu poreza na dodanu vrijednost s 22 na 23 posto, podrška koju je uživala u javnosti počele je rasti. Popularnost je počela stjecati odlučnom borbom protiv korupcije.

Ne samo da je zbog umiješanosti u afere smijenila potpredsjednika Vlade Damira Polančeca, već je odlučno krenula u raščišćavanje prilika u državnim tvrtkama koje su, pokazalo se, bile leglo kriminala i korupcije. Smijenjeni su čelni ljudi Hrvatske elektroprivrede, u zatvoru su završili direktori Hrvatskih autocesta, prehrambenog giganta "Podravka", šefovi državne Poštanske banke… Sve to u Sanaderovo je vrijeme bilo nezamislivo. Uz to, njegovo se ime počelo pojavljivati i u vezi afere u austrijskoj Hypo Alpe Adria banci, odakle su stizale tvrdnje da je uzimao provizije za naglo širenje poslova te bankarske kuće u Hrvatskoj.

Pojedini oporben političari, prije svih parlamentarni zastupnik iz Istre, Damir Kajin, ali i pojedeni mediji, sve su češće upozoravali da "glava kriminalne hobotnice" vodi prema bivšem premijeru. Dio analitičara sklon je tvrdnjama da je upravo strah od mogućeg kaznenog progona zbog umiješanosti u te afere bio i osnovni motiv Sanaderove želje da se vrati u politiku, kako bi mogao spriječiti takve pokušaje. No, on sam to je otklonio rekavši novinarima, dok je najavljivao svoj povratak, da s aferama nema ništa i da sigurno ne bi napustio položaj najmoćnijeg čovjeka u državi da je bilo što s njima imao. Posredno, to znači: ne bi odlazio s funkcije premijera da se bojao kaznenog progona jer bi, kao premijer, lakše mogao opstruirati istragu.

Samo 24 sata nakon što je pokušao izvesti puč, Sanader je izbačen iz stranke. Već rano ujutro, sljedećeg dana, u ponedjeljak, 4. siječnja 2010. godine, kad je bila sigurna da je većina utjecajnih stranačkih čelnika uz nju, Jadranka Kosor sazvala je svoje najbliže suradnike. Odluka je bila donesena: predložit će predsjedništvu HDZ-a da se Sanadera isključi iz stranke. Odluka je prošla glatko – 16 članova predsjedništva HDZ-a podržalo je takav prijedlog, samo je troje bilo protiv, a dvoje suzdržanih. Čak je i većina onih koji su u nedjelju bili uz Sanadera povukla svoje mišljenje, tvrdeći kako nisu znali da Sanader zapravo želi napraviti puč.

"Nitko ne može otići a da ostane, niti može ostati a da je otišao. Ne može se nakon šest mjeseci reći 'sad se vraćam'. Mi smo preuzeli odgovornost za ovu zemlju i stranku, a ja ne mogu i neću raditi po nečijim napucima, niti ću biti na čelu stranke, a da drugi povlače konce", rekla je Jadranka Kosor.

Samo 24 sata poslije vodstvo HDZ-a izbrisalo ga je iz članstva, a Kosor je objasnila da Sanader nanosi štetu HDZ-u. Krajem te iste godine Sander je uhićen u bijegu u Austriju nakon čega su uslijedili mnogobrojni pravni procesi protiv njega koji traju i danas.