Dan prije smrti CT glave pokazao da je Luki dobro

Luka Ritz umro je dvanaest dana nakon što je brutalno napadnut. Precizan razlog smrti stoji u patohistološkom nalazu, no nema dvojbe da je smrt nastupila zbog strašnih udaraca koje je Luka zadobio cipelama po glavi. Umro je kod kuće, pred očima svoje majke Suzane. Ipak, mnogi su se u protekla tri i pol mjeseca, koliko se tragalo za njegovim napadačima, pitali: je li se Luki moglo pomoći, je li mogao biti spašen, je li bilo propusta u zdravstvenoj službi, u bolnici gdje je u noći s 31. svibnja na 1. lipnja prevezen pretučeni Luka?

Prema dostupnim informacijama, pokušali smo rekonstruirati što se događalo s Lukom u dvanaest dana, od noći kada je hitnom pomoći prevezen na Rebro do noći u kojoj je umro.

Prvi pregled
Luka je hospitaliziran na Klinici za neurokirurgiju na zagrebačkom Rebru, gdje je liječnički obrađen i odmah je učinjen CT glave. Nalaz CT-a bio je uredan, ali je mladić ostao u bolnici na tzv. opservaciji odnosno promatranju. Naime, osam, deset čak i dvanaest sati nakog udarca u glavi može nastati hematom koji pritišće mozak, zbog čega dolazi do oticanja mozga. Luka je zadržan na bolničkom promatranju tri, četiri dana te je potom otpušten na kućnu njegu. Majka je bila uz njega praktično 24 sata kako bi na svaki sumnjivi poremećaj roditelji odmah mogli reagirati.

Luka se žalio na glavobolju, zbog čega su ga roditelji odveli na još jedan, kontrolni CT glave koji nije, kao prvi, obavljen na Rebru, već u drugoj zdravstvenoj ustanovi. Kako doznajemo, nalaz i drugog CT-a glave bio je potpuno uredan što je kod roditelja odagnalo svaku sumnju da se nešto loše događa s Lukinim zdravljem.

No, na žalost, život je otišao u drugome smjeru. Samo dan nakon pretrage, samo dan nakon što je nalaz ukazivao na to da je sve u redu, 12. lipnja – Luka je preminuo. Rano ujutro ustao je kako bi otišao do toaleta. Majci koja je bila uz njega rekao je da mu ne treba pomoć. Luki je, međutim, odjednom pozlilo, pao je... Otac Reno počeo je odmah reanimaciju... U obitelji – šok, tuga, bol...

Nakon smrti Luku je upoznala cijela Hrvatska. Luka je imao visoko razvijenu svijest o dobrom, o lošem, za tako mladu osobu bio je i nevjerojatno socijalno osjetljiv. A sa samo sedamnaest godina odlučio je biti donor organa.

“Srce mu i dalje kuca”
Smrt ga je, nažalost, roditeljima i prijateljima oduzela samo dva mjeseca nakon osamnaestog rođendana. Poštujući želju sina jedinca, majka Suzana i otac Reno Ritz dopustili su eksplantaciju organa. Luka je tako spasio mnogo života. I kako nam je rekla njegova majka: – Kad sam čula da su svi organi uspješno presađeni, samo sam pomislila: Lukino srce i dalje kuca.