Unatoč svim apelima, savjetima i pozivima znalo se kako će ovogodišnje obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine biti događaj koji će od Vukovara i ove godine napraviti „Hrvatsku u malom“. I tako je zaista i bilo, a posebno 18. studenoga koji je i središnji dan obilježavanja Dana sjećanja. Tako je Kolona sjećanja, koja se kretala od bolnice do Memorijalnog groblja, brojala po nekima 50.000, a po nekima i 70.000 ljudi iz cijele Hrvatske ali i inozemstva.
Tih dana, a posebno središnjih dana obilježavanja Dana sjećanja, Vukovar je ponovno bio i u središtu hrvatske javnosti. Obilježavanje je u grad još jednom dovelo čelnike države, brojne ministre, političare, gospodarstvenike, sportaše… Ulice grada, restorani i kafići su bili prepuni, a bilo je gotovo nemoguće pronaći i slobodni parking.
Međutim, s obljetnicom stradanja u logoru Velepromet i ratnoga zločina na Ovčari završeno je obilježavanje 30. obljetnice Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, a i grad već vratio u svoju svakodnevnicu. Ponovno su ulice, kafići i restorani poluprazni. Građani ironično kažu kako se Vukovar ponovno vratio na „tvorničke postavke“ kojima oni svjedoče godinama unazad. U prijepodnevnim satima u gradu bude ljudi, pješaka ali zato u večernjim satima su ulice puste.
Video - Kolona sjećanja u Vukovaru: Obilježavanje 30. obljetnice vukovarskog stradanja
- Mi smo već navikli na sve to. Tih dana grad živne, sve bude puno ljudi i svima nam bude drago radi toga. A, onda dan – dva poslije sve se vraća na staro. Vukovar ponovno pada ne u drugi nego u deseti plan. Građani nastavljaju raditi za minimalce, svjedočiti skupoj tržnici kao i skupom grijanju. I dalje će najveći broj nas raditi za minimalac, a mnogi planirati kako i gdje odseliti, kaže Goran Ivić.
Na sličan način razmišljaju i ostali Vukovarci s kojima smo razgovarali. Većina njih ističe kako je lijepo da se Hrvatska sjeti Vukovara ali i da Vukovarci od toga nemaju baš puno toga. Podsjećaju kako je grad obnovljen i uređen ali i da su škole poluprazne, Borovo nije obnovljeno, VUTEKS više i ne postoji. Država nije nikada prepoznala potrebu kako i na koji način obnoviti i pokrenuti gospodarstvo. Nije učinjen ni trud da se dvorište tvornice Borovo, koje se nalazi uz Dunav i samim tim ima veliku vrijednost, raščisti od ruševina te se privede k svrsi. Inače, vlasnik borova je Republika Hrvatska.
- To obilježavanje neće nikome od nas povećati plaću ili mirovinu. Na žalost nitko neće dobiti niti posao. Grad je već poluprazan, a bojim se da kraj odlascima građana se ne nazire. Svako malo čujem da netko planira seliti ili je već iselio. Kada su već bili u Vukovaru Milanović, Jandroković i Plenković, zajedno sa svim tim ministrima, trebali su iznijeti nekakav konkretan plan što i kako napraviti da se život vrati u Vukovar. Međutim, oni su poslije kolone sjeli u svoje automobile i krenuli put Zagreba, a već na izlazu iz Vukovara zaboravili su sve kao i svih prošlih godina, kaže Kristina Marić.
Govoreći o 30. obljetnici Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine gradonačelnik Vukovara Ivan Penava rekao je kako je zadovoljan kako je i ove godine prošlo obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.
- I ove godine, kao i svih godina ranije, sve je prošlo bez ijednoga incidenta ili ružnog povika. Tako i treba biti. Vukovar i Vukovarci to i zaslužuju. Drago mi je što se i ove godine u Vukovaru okupio veliki broj građana iz cijele Hrvatske i iz inozemstva. To nam je dokaz da žrtva Vukovara i Vukovaraca nije zaboravljena, rekao je Penava.
Na žalost veliki broj Vukovaraca žive kao paraziti od mirovina, raznih dotacija, tako da se rijetki bore za neki produktivan posao već za mirovine, uhljebljenja. Koliko milijardi smo uložili Vukovar i nikada dovoljno. Najveću krivnju snose lokalni političari koji samo traže novac države za uhljebljivanja i ruše šanse i moguće projekte potencijalnih investitora.