Prof. dr. Ivan Markešić istaknuti je sociolog religije i znanstveni savjetnik Instituta Ivo Pilar. S njim smo razgovarali o aktualnim društvenim i vjerskim pitanjima u Hrvatskoj i EU.
Zašto je kod nas prisutno etiketiranje između vjernika i ateista i zašto “građanskoj” Hrvatskoj smeta ona vjerska i obratno?
Mi spadamo u skupinu predmodernih tradicionalnih društava u kojem više vrijedi biti i djelovati u kolektivu nego biti odgovorno slobodan. Nemamo previše uvjerenih vjernika, ni previše uvjerenih ateista, nego tzv. „borbene vjernike“ i „borbene nevjernike“, jer kao društvo nismo došli do toga da smo u stanju prihvatiti da drugi može imati drukčije mišljenje i da to poštujemo. Obostrano se čuju predrasude da su vjernici zatucani, da su ateisti protiv prirodnih zakona i Boga i odriče im se pravo da mogu biti dobri ljudi.
Je li crkva sv. Marka u slučaju branitelja samo pružila utočište onima koji ga traže ili je ušla i na političko područje?
Sve religije imaju svete prostore i prema (ne)pisanim pravilima taj prostor je azil u kojem nitko vjernike ni nevjernike nema pravo progoniti. U crkvi sv. Marka došlo je u pitanje tko što brani. Mislim da su tu svećenici dobrodošli svima kao sigurnost da neće doći do neželjenih scena između branitelja koji brane svoja prava i policajaca koji brane državne institucije i među kojima su njih više od 60% bili branitelji. Vrijednost našeg društva je život i tada prestaje sakralnost prostora, a daje se prednost životu. Ali zanimljiva je promjena paradigme u društvu. Početkom 90-ih političarima je bilo važno da za njih svećenik kaže da su domoljubi i kad pogledate ljude iz prve garniture HDZ-a, nisu se znali pričestiti, ali im je bilo važno biti u crkvi. Danas, da biste bili dobar svećenik, trebate za to dobiti potvrdu od političara koji zastupaju domoljubne ideje i ako vam kažu da ste ‘lijevi svećenik’, nije dobro. Nedavno sam s jednim kapelanom i časnom sestrom, teologinjom, bio predavač na Forumu mladih SDP-a o ženama u religiji. Pokazalo se da su u vodstvu mladih SDP-a i katolkinje, studentice KBF-a. U župi ih pitaju kako mogu biti katolkinje i biti u SDP-u, a u SDP-u ih ortodoksni SDP-ovci pitaju kako mogu biti katolkinje!
Cijeli intervju pročitajte u izdanju Večernjeg lista od subote ili prelistajte e-izdanje!
Poštovani profesore! Vjernik, katolik, ne može biti član SDP-a niti član SDP-a može biti vjernik iz prostog razloga što time postaje licemjer. Onaj tko jutrom u Saboru glasa za zakone protivne nauku Katoličke Crkve, ne može popodne biti vjernik. Onaj tko prihvaća program SDP-a ne može reći da je vjernik i pričestiti se kao da je sve u redu. Ovdje se ne radi o tome da li je netko dobar ili loš čovjek i u Crkvi to nikada nije bio kriterij. Pa ni u Partiji. Pitanje je da li vjeruješ ili se samo pretvaraš. Onaj koji kaže da vjeruje mora slijediti Kristov Nauk a svi mi znamo što to znači. Onaj tko se zalaže za pobačaj, homoseksualne "brakove" i slobodu bez Boga, nije i ne može biti vjernik. Ne može biti katolik. Mislim da je barem to jasno.