Kada je u srpnju 2020. uhićena zbog sumnji u utaju poreza, Ana Karamarko, supruga Tomislava Karamarka, bivšeg šefa HDZ-a, bila je samo jedna od ukupno 38 što pravnih što fizičkih osoba koje su se sumnjičile za porezne prijevare i utaje teške 20 milijuna kuna u akciji Flajš.
Ona je tada bila privedena, iznijela je obranu te je zanijekala krivnju, a Karamarko je objavljivao postove na Facebooku u kojima je tvrdio da je uhićenje njegove supruge politički progon – njega.
Predomislila se
No u međuvremenu se Ana Karamarko, barem glede navoda svoje obrane, očito predomislila, pa je tijekom istrage koja je u srpnju ove godine rezultirala optužnicom, promijenila stav. Ponovno je iznijela obranu, ovaj put priznavši utaju poreza. A danas će o toj optužnici, protiv nje i njezinih suoptuženika, predvođenih Tomislavom Pavkovićem i Oliverom Kolobarićem, koje je USKOK označio mozgom cijele te operacije, navevši da su oni organizirali zločinačko udruženje koje se bavilo poreznim prijevarama, očitovati zagrebački Županijski sud.
Naime, optužno vijeće će odlučivati o pravomoćnosti optužnice, no prije toga će se doznati i je li se netko od optuženika možda odlučio za priznanje krivnje i nagodbu s USKOK-om, budući da je dio njih tijekom istrage priznao krivnju.
USKOK ih tereti za niz dobro osmišljenih poreznih prijevara, pa se tako Ana Karamarko tereti da je njezina tvrtka Drimia dvjema Pavkovićevim tvrtkama platila ukupno 467.500 kuna za usluge koje u stvarnosti nisu obavljene. Kako je do toga došlo, objasnila je ona u svojoj obrani.
– U fakturama koje su tvrtke Analytics expert i Le Noke isporučile Drimiji navedene su usluge koje nisu obavljene. Odnosno ti su računi fiktivni. Preko kolege Dinka Jagića, zamolila sam Pavkovića da mi pomogne podići taj novac. On je izdao te fakture koje sam ja, odnosno moja tvrtka platila. Poslije toga mi je Pavković, nakon što je prošlo neko kraće vrijeme od uplata, taj iznos vratio umanjen za PDV. Novac koji sam od njega dobila koristila sam za potrebe svoje tvrtke koja je imala određene investicije koje se nisu mogle podmiriti preko računa. Nakon što me je Porezna uprava tražila dokumentaciju vezano za ta dva računa, od Pavkovića sam tražila da ugovorima uredimo taj odnos. Nastojali smo "bekapirati" tu situaciju, a vezano za naknadu dostavu tih računa CRM-u, u tome je sudjelovao i Dinko Jagić. On je znao za moje dogovore s Pavkovićem i zbog toga sam komunicirala s njim – branila se Ana Karamarko.
Inače, neki od njezinih suoptuženika su se tijekom istrage branili šutnjom, dok su neki iznijeli opširne obrane, a među njima su i Pavković i Kolobarić. Pavković je tako dio inkriminacija koje mu se stavljaju na teret priznao, a dio je negirao, a na dio se nije htio očitovati. Negirao je da je porezne prijevare za koje se tereti počinio u sklopu zločinačkog udruženja koje je on organizirao.
– Bivši sam vlasnik knjigovodstvenog servisa jer sam ga prodao jednom srbijanskom državljaninu. Htio sam depersonalizirati svoje poslovanje na novu tvrtku, koju vodi moja nećakinja. Ja sam prešao u građevinski sektor. Dok sam vodio knjigovodstveni servis, znao sam pogodovati zahtjevima klijenata i frizirati knjigovodstvenu dokumentaciju. Zbog toga sam kao knjigovođa došao na zao glas zbog čega sam želio prebaciti poslovanje na potpuno novu tvrtku koja se onda ne bi sa mnom povezivala – branio se Pavković.
Kolobarić je priznao krivnju, da bi zatim opisivao koje je sve tvrtke osnovao i kako su te tvrtke funkcionirale. A funkcionirale su tako da su formalno imale direktore.
Direktor za 500 eura
Bila je riječ o osobama koje su figurirale kao direktori tvrtki, za što su dobivali naknadu od najmanje 1000 kuna. Zatim su te tvrtke isporučivale fakture za neobavljene usluge, a nakon uplata novac se podizao te su, tvrdi USKOK, optuženici dalje raspolagali njime. Kako su fiktivni direktori funkcionirali, opisao je jedan od njih, Ilija Ageljić.
– Na sebe sam prepisao više firmi, a to sam radio za novčanu naknadu od 500 eura. Sve je to krenulo negdje 2015. ili 2016. preko Darka Štosa nakon čega su me zvali brojni direktori i pitali me hoću li preuzeti firme. Sve te sam firme preuzimao iz BiH gdje sam bio od 2013. do ožujka 2020. Tamo sam potpisivao potrebnu dokumentaciju za preuzimanje tvrtki.
Dokumentaciju sam potom slao autobusom, a za uzvrat bih dobio 500 eura. Pavkovića poznajem više godina, jer je imao rent-a car. Zvao sam ga i da ga pitam poznaje li nekog odvjetnika. Protiv mene se u Hrvatskoj vodi dosta postupaka, pa sam htio to doći i riješiti. On mi je uplaćivao neki novac dok sam bio u zatvoru, no nije me zvao da preuzme neku tvrtku. Inače vlasnici su prebacivali tvrtke na mene, kako bi se riješili dugova te da bi poslije toga mogli dalje poslovati – branio se Ageljić.
Pavković, Kolobarić i ostali su tijekom izvida bili tajno praćeni i prisluškivani, što je sada jedan od dokaza u optužnici podignutoj protiv njih. Nakon uhićenja prije malo više od dvije godine, dio je optuženika jedno kratko vrijeme bio pritvoren.
>> VIDEO Netko je izgubio kauč na cesti Gračac-Obrovac!
hrvatska bi trebala ukinuti nekoliko besmislenih ministarstava kao ministarstvo turizma min.regionalnog razvoja ...a osnovati ministarstvo za naplatu poreza i naplatiti porez nezavisno je li on nogometas ili vlasnik sk itd itd