Jedna mala biljka, uročnjak (Arabidopsis thaliana), s ekonomskog gledišta gotovo beznačajna, u budućnosti bi mogla pomoći u čišćenju zaostalih mina, a upravo će se u Hrvatskoj, uz Tanzaniju i Keniju, među prvima ispitati njezina učinkovitost. Otkriće danskog znanstvenika Carstena Meiera i njegove tvrtke Aresa ubrzo je putem danskog veleposlanstva pronašlo put do Hrvatskog centra za razminiranje (HCR) i Centra za testiranje, razvoj i obuku, gdje je potpisan ugovor i uročnjak uzet u razmatranje.
Doc. dr. Srećko Jelenić, u ulozi dopredsjednika Hrvatske udruge genetičkih inženjera (HUGI), prihvatio je poziv tvrtke Aresa i prije mjeseca dana bio na prezentaciji, kao znanstvenik koji se bavi genetičkim istraživanjima na uročnjaku i kao poznavatelj europske i hrvatske regulative vezane uz namjerno uvođenje genetički preinačenih biljaka u okoliš.
– Naime, u Aresu su, u sklopu projekta “Biljke za otkrivanje eksplozivnih sredstava u tlu”, genetičkim inženjerstvom promijenili regulaciju sinteze antocijanina u stanicama uročnjaka, pa takve biljke proizvode antocijanin kad je u tlu prisutan eksploziv – kaže dr. Jelenić i napominje kako su stručnjake u Aresu zanimale razlike u zakonodavstvu te kakva bi još istraživanja trebali provesti na genetički modificiranom uročnjaku kako bi mogli zatražiti dozvolu za pokusno polje u Hrvatskoj, u skladu s našim zakonom. U prirodi, objašnjava dr. Jelenić, većina biljaka proizvodi antocijanin u različitim stresnim uvjetima. Antocijanin je biljni pigment koji u prirodi najčešće dolazi u različitim nijansama crvene boje. Također, poznate su ukrasne šljive i javori čiji su listovi stalno crveni zbog antocijanina.
– Upravo takve boje postaje Aresin uročnjak kad raste iznad eksploziva ukopana u tlu te na taj način pokazuje gdje se nalazi mina. Tamo gdje nema mina, uročnjak je zelene boje – kaže dr. Jelenić te dodaje da se gotovo svaka biljna vrsta može genetičkim inženjerstvom promijeniti tako da bojom upozorava na postojanje eksploziva u tlu.
Strojna obrada
Kad se, primjerice, odredi jedno područje za koje se pretpostavlja da je zagađeno minsko-eksplozivnim sredstvima (MES), ono se podijeli u kvadrante. Kvadranti se odijele razminiranim stazama. Nakon strojne obrade uz pomoć tzv. drobilica (koje unište većinu mina), tlo je pogodno za sijanje uročnjaka. To se radi uz pomoć vodenih sijaćica koje, pomiješane s vodom i celulozom, izbacuju sjeme uročnjaka na teren. Da bismo bili sigurni da je polje i svaki njegov dio ravnomjerno zasut sjemenom, pomaže celuloza, kao prirodna tvar koja na zemljištu ostavlja trag zelene boje, a razgradi se već za koji dan. Uročnjak brzo nikne i naraste za tri tjedna, a biljčice, koje rastu iznad minsko-eksplozivnog sredstva, već su pri klijanju crvene boje.
Aresa je dobila dozvolu za pokusno polje u Danskoj u skladu s europskim pravilima. Ove je godine provela istraživanje tako da je na različitim dubinama pokopano eksplozivnih sredstava različite starosti i tipova mina, kako bi se utvrdila preciznost, koja mora biti stopostotna.
– HCR-Centar za testiranje, razvoj i obuku potpisao je ugovor s danskom tvrtkom Aresa i trenutačno se u Hrvatskoj na poligonu ispituje rast i razvoj nemodificiranog uročnjaka – kaže Nikola Pavković, direktor HCR-CTRO-a. Daljnja suradnja s tvrtkom Aresa ovisit će o odlukama Vlade RH te resornih ministarstava nakon donošenja podzakonskih akata vezanih uz namjerno uvođenje genetički preinačenih organizama u okoliš. Prva faza ispitivanja završena je uništavanjem nemodificiranog uročnjaka upravo ovog tjedna, a podrazumijevala je promatranje biljke, brzinu klijanja u našim klimatološkim i pedološkim uvjetima s obzirom na to da je uročnjak raširen u prirodi, ali nikad nije kontrolirano sijan na jednom mjestu.
Nadzor inspektora
Potrebno je napomenuti, tvrdi N. Pavković, da je o svim dosadašnjim aktivnostima HCR-CTRO pismeno upoznao Ministarstvo kulture (Upravu za zaštitu prirode) te Državni zavod za zaštitu prirode (odjel za zaštićena područja). Isto tako, ističe, inspektori Uprave za zaštitu prirode nadzirali su sijanje te posjećivali poligon u vrijeme rasta biljke.
Zbog rigorozne europske regulative vezane uz uvođenje genetički preinačenih biljaka u okoliš treba napomenuti, tvrdi dr. Jelenić, da je Aresa vodila računa o sprječavanju nepoželjnog opstanka ili širenja genetički izmijenjena uročnjaka iz minskog polja u okoliš, pa je uročnjak za otkrivanje mina promijenjen i tako da njegovo sjeme ne može klijati.
Što se tiče širenja posredstvom peluda, uročnjak je tzv. samooplodna biljka, a to u ovom slučaju znači da se oplodnja događa u cvijetu prije nego što se cvijet otvori, pa je vjerojatnost oprašivanja susjedne biljke vrlo mala. Osim toga, ako dođe do oprašivanja nemodificiranog uročnjaka u okolišu, svi križanci bit će crvene boje, pa se na pokusnim poljima može izravno odrediti učestalost tog procesa te na temelju toga odrediti sigurnosne mjere. Ono što uvijek slijedi nakon što znanost dođe do nekog otkrića jest komercijalizacija i isplativost cijelog projekta. Danski stručnjaci trenutačno se bave ekonomikom projekta, hrvatski podaci govore kako je prosječna cijena ugovorenih radova pretraživanja u 2005. godini iznosila 7,4 kune po metru četvornom te razminiranja 10,7 kuna (bez PDV-a). Cijena ovisi o više čimbenika, konfiguraciji terena, pristupu površini, gustoći minskog polja...
Hrvatska se, podsjetimo, sukladno Otawskoj konvenciji, obvezala da će do 2009. godine ukloniti minsku opasnost, premda to ne znači da će iz zemlje biti uklonjeno gotovo 240 tisuća mina, koliko se pretpostavlja da je zaostalo u 12 županija, već da će cijelo područje biti obilježeno kako bi se uklonila opasnost od ljudskog stradavanja. U suradnji s brojnim svjetskim institucijama koje se bave problemom mina, Hrvatska se pokazala dobrom u svim oblicima razmjene iskustava, posebno znanstvenih.