Danko Končar preuzima Brodotrogir i Kraljevicu, a riječko brodogradilište “3. maj” ostaje u vlasništvu države! Epilog je to višegodišnje političko-poslovno-medijske trakavice.
Vjetroelektrane na pučini
– Jutros smo Čačiću predali našu službenu i konačnu, još povoljniju ponudu za Brodotrogir i Kraljevicu, a Čačić nam je rekao da je on time zadovoljan, ali da će konačnu odluku ipak morati donijeti Vlada, odnosno Milanović i Linić – rekao nam je Danko Končar.
Što se “3. maja” tiče, tamo će, barem zasad, sve ostati po starom. Drugim riječima, niti će škver u privatizaciju, jer se osim Končarove tvrtke Jadranska ulaganja nitko drugi nije javio na natječaj, niti će ga država gurnuti u stečaj. Naime, razloga za stečaj nema jer, kako doznajemo, brodogradilište “3. maj” nije dužno državi, nego je Vlada dužna njima – više od 3,2 milijarde kuna za izvlaštenje dijela zemljišta koje je u međuvremenu postalo pomorsko dobro. Končarovi planovi za Brodotrogir odavno su poznati – tamo će se obavljati remont starih jahti, ali će se graditi i nove luksuzne jahte. No, Končarovi planovi vezani za Kraljevicu još su ambiciozniji.
– Ne da će dio od 470 radnika koliko ih danas radi u Kraljevici biti višak, već će nam za dvije godine trebati ukupno 1700 radnika! Pritom računamo i na suradnju s brodogradilištem “3. maj”, ali i na zapošljavanje riječkih škverana. U riječkom bazenu intenzivno tražimo lokaciju na kojoj ćemo za dvije godine sagraditi pogon za gradnju tornjeva, platformi, pomoćnih brodova i kompletne opreme potrebne za postavljanje pučinskih vjetroelektrana – doznajemo iz Končarova tima. Uz Kraljevicu, najizglednije lokacije su lokacija kod bivše koksare u Bakru te Peškera na otoku Krku. Danko Končar već je našao i poslovnog partnera za spomenute investicije. Končar u posao ulazi s brodogradilištima i najvećim dijelom potrebnog novca, a njemački partner ulaže “know-how”. Njegovo je ime Rüdiger Schaaf i vlasnik je tvrtke SIAG Schaaf Industrie. – Ovo je gospodin Schaaf, otprije deset minuta moj poslovni partner u poslu s hrvatskim brodogradilištima. Slobodno ga pitaj što god želiš – rekao mi je Danko Končar dok smo u srijedu ujutro automobilom jurili prema Kraljevici. “Jest, a ja sam princ od Perzije”, pomislio sam gledajući tog Nijemca u trapericama, šarenoj kravati i crnom sakou. Pristojnosti radi, pitam ga čime se bavi.
– Bavim se gradnjom pučinskih vjetroelektrana i vlasnik sam brodogradilišta u Emdenu, njemačkom gradiću na obali Sjevernog mora blizu nizozemske granice – započeo je Schaaf. Posrnulo brodogradilište praznih knjiga narudžbi sa 1250 zaposlenih preuzeo je 2010. godine od njemačkog industrijskog diva Thyssen Kruppa.
– Kada sam škveranima rekao da više nećemo graditi brodove, da ćemo dio brodogradilišta sravniti sa zemljom i izgraditi nove pogone za proizvodnju opreme potrebne za pučinske vjetroelektrane, oni su poludjeli. Mi gradimo brodove, a ne bezvezarije – žestili su se. Mahali su crvenim zastavama i protestirali. Posla je bilo za samo 700 radnika, a ostalih 550 tada je bilo nepotrebno. U međuvremenu je 250 ljudi otišlo u mirovinu, dvjestotinjak je primalo naknadu od njemačke vlade dok su bili “na čekanju”, a mi smo za dvije godine dovršili restrukturiranje i pokrenuli zdravi biznis. Sada poslujemo s dobiti, svakoga se dana bivši radnici vraćaju na posao i već danas broj radnika u mom brodogradilištu gotovo je isti kao i 2010. kada sam ušao u propali škver – kaže Rüdiger Schaaf. Danko Končar se smješka – očito me pročitao da sam podcijenio njegova novog partnera. I jesam – jer čim smo kročili u brodogradilište Kraljevica, Schaaf je po škveru suvereno “mjerio, zbrajao i oduzimao”, kao da je u svom dvorištu.
Istovremeno Danko Končar, njegov sin Nenad i najbliži suradnici obilazili su škver i družili se s radnicima i sindikalcima. “Dajem vam 25 posto vlasništva i trebam vas kao partnere”, poručio im je Končar. Rekao im je da će poštovati sve što je napisano u njegovoj ponudi, ali i da neće pristati na dodatne zahtjeve Vlade. Nenad Miškulin, predsjednik sindikata, očito je bio zadovoljan time što je od Končara čuo, ali mu je rekao da će konačni stav moći zauzeti tek nakon što se radnicima obrati vlasnik – Vlada RH – i objasni im svoja stajališta. “Bez škvera ovaj grad je mrtav grad”, poentirao je gradonačelnik.
– Hajdemo svi u auto, imate 15 sekundi! – ozbiljno nam je poručio Končar. “Idemo na Krk, u uvalu Peškera, to je pravi dragulj”, rekao je Schaafu. Čim smo stigli, Nijemac je istrčao iz auta, “premjerio” parcelu i znakovito se nasmiješio. Nema sumnje da je u glavi već nacrtao novi škver u kojemu će uskoro s Končarom i kraljevičkim škveranima graditi pučinske vjetroelektrane. Končar mi je rekao da je Peškera idealna lokacija i da mu nije jasno zašto se već sada ne koristi. Jer, kako nam je ispričao čovjek na kojeg smo tamo nabasali, prije dvadesetak godina na tu je lokaciju već počelo širenje “3. maja”, ali je onda, kaže, 2000. godine tadašnji potpredsjednik Vlade Slavko Linić to zemljište uzeo “3. maju” pod, kako tvrdi, sumnjivim okolnostima. Nije prošlo više od nekoliko minuta, a već smo jurili prema Rijeci. Pitam Končara što misli o Liniću, što o Čačiću i zašto ga je Linić napao.
– S Čačićem sam O.K., a što Linić radi, nije mi najjasnije. Očito se sa svojim riječkim dečkima urotio protiv mene – kaže Končar. Prije posjeta riječkomu škveru, našao je vremena i za kratak susret s izraelskim biznismenom Zevom Kaufmanom.
Upravi se objesila vilica
– Gradim luksuzne jahte, uglavnom dužine od 50 do 60 metara, i tražim partnera. Možete li vi u Hrvatskoj to serijski graditi? – pita Končara. “Da, ali ne po cijeni koja je konkurentna. Ali ako mi isto pitanje postavite za dvije godine, pitat ću vas samo koliko trebate jer bit ćemo konkurentni”, odgovorio mu je Končar. Stisnuli su si ruke i pozdravili se. Za deset minuta ruke su si u riječkome škveru stisnuli Končar i Schaaf s jedne i uprava “3. maja” na čelu sa šefom Edijem Kučanom s druge strane. Kad su čuli izlaganje Končara i njegova njemačkog partnera, objesila im se vilica. Dobili su, naime, kratak tečaj ekonomije za početnike: “Ako i dalje u gradnju broda budete trošili sto nečega, a prodavali po 50 nečega, ne piše vam se dobro.”
Nakon dana provedena s Končarom, skromno zaključujem: Končar vjerojatno ne zna puno o brodogradnji, ali je magnet za one koji znaju.
i onda je svizac zamotao čokoladu.