Darko Milinović: Priuštio sam obitelji dva dana na brodu za 15.000 kuna

Darko Milinović ovih je dana bez konkurencije najnapadaniji ministar. Reakcije sustižu jedna drugu, što, kaže Milinović, nije neobično, jer je prvo javno predstavljanje prijedloga zdravstvene reforme održao pred čak oko tisuću ljudi.

– Nije lako suočiti se sa svakojakim kritikama i napadima, ali bio sam na to pripremljen. Pa i otvorio sam javnu raspravu jer sam želio čuti dobre prijedloge, ali i kritike. Očekivao sam i niske udarce, a ono što doista želim, što ponavljam otkad sam ušao u ministarski kabinet, jest to da ću učiniti doslovno sve da izdignemo zdravstvo iznad usko stranačkih interesa i da zdravstvenu reformu donesemo uz što širi socijalni i politički konsenzus. Ali ako u SDP-u kažu da će zaposleni s plaćom od 5000 kuna biti najviše na udaru reforme, moram reći da ne govore istinu, da je to obmana i strašenje hrvatske javnosti.

• Jeste li umorni od objašnjavanja reforme?
– Kad sam najumorniji, pomislim na to da radimo opće društveno koristan projekt – a na prijedlogu reforme radilo je stotinjak ljudi osam mjeseci – koji ne može za dva ili tri mjeseca donijeti nešto posebno dobro ni zdravstvu, ni Hrvatskoj, ni pacijentu. Ali, uvjeren sam da će potkraj sljedeće godine pozitivni pomaci biti vidljivi te da ćemo moći razmišljati i o tome koliko će se moći smanjiti zdravstveni doprinos.

A to znači nova radna mjesta, povećanje plaća, veće mirovine i konkurentnije gospodarstvo. To me motivira da ustrajem, ako se naravno u zemlji ne dogodi nešto doista nepredviđeno. Financijska je kriza okrznula i našu zemlju, no Vlada zasad ima odgovore na sva pitanja. I spreman sam pred četiri milijuna ljudi govoriti o prijedlogu reforme.

• Zašto baš četiri milijuna ljudi?
– Zato što se za toliki broj ljudi u Hrvatskoj, što se tiče financijskih izdataka, ne mijenja apsolutno ništa. Naravno, spreman sam predstaviti reformu i pred 450.000 onih koji će financijski neznatno to osjetiti.

• Gdje su, prema vašem mišljenju, najveći otpori prijedlogu reforme?
– Predsjednik Hrvatskoga liječničkog sindikata s kojim sam, inače, obavio desetak sastanaka, u više je navrata istaknuo da se ne vidi kako će se u reformi riješiti nedostatak liječnika. I zato poručujem da je pri kraju dokument o planu poboljšanja broja liječnika i ostalog zdravstvenog kadra, što je također dio reforme.

Na nedavnom sastanku sa 150 predstavnika sindikata nisam ni od koga čuo ‘ministre, ovo ništa ne valja’. Pa prema prijedlogu, za 870.000 umirovljenika zdravstveni doprinos plaća država, a od milijun i 66 tisuća umirovljenika, za samo njih 20.000 poskupjet će dopunsko osiguranje sa 50 na 80 kuna, i to onima kojima je mirovina iznad 5200 kuna. Danas imamo 400.000 umirovljenika u sustavu dopunskog osiguranja HZZO-a i njih ne trebaju ni zanimati participacije, jer im sve participacije pokriva polica dopunskog osiguranja. Bilo je i puno pokvarenih telefona, ali tu sam da objašnjavam.

Slažem se s onima koji prigovaraju da je administrativna pristojba bila ‘porez na bolest’. Ali pristojba koja je ukinuta veze nema s predloženom participacijom na recept ili na liječnički pregled. Jer, i tu participaciju pokriva polica dopunskog.

Najveći je prijepor oko toga da pokušamo dio umirovljenika staviti u sustav doprinosa za zdravstvo. No, i ‘najcrnja’ varijanta uključuje 210.000 umirovljenika koji bi bili u kategoriji za zdravstveni doprinos po visini mirovine.

• Predsjednik Stranke umirovljenika govorio je i o mogućem izlasku iz vladajuće koalicije i o tome da će umirovljenici izići na cestu?
– Reforma zdravstva neće biti razlog izlaska HSU-a iz koalicije, ali žao mi je što predsjednik stranke Silvano Hrelja nije mogao doći na prezentaciju prijedloga reforme u zatvorenom krugu. Ali mi gotovo svakodnevno razgovaramo kako bismo došli do najboljih konačnih rješenja. S gospodinom Hreljom prije dva-tri dana razgovarao sam tri sata o reformi i detektirali smo stvari o kojima postoji dosta visok konsenzus, ali i neka prijeporna pitanja.

• Stalno ističete da u financijskom smislu reforma donosi veća izdvajanja samo za oko 420.000 ljudi. Ali nisam čula da ste izdvojili da je skuplja polica i doprinos na mirovine ipak novo financijsko opterećenje za ljude koji nisu ni imućni ni bogati.
– Neizdrživo je da 1,5 milijuna ljudi financira zdravstvo za 4,5 milijuna ljudi. I moramo u financiranje uključiti još neke segmente društva. Ali i država će u zdravstveni proračun obvezno godišnje uplaćivati oko 1,3 milijarde kuna na ime participacija za 1,118.000 ljudi. Priznajem da je za 210.000 umirovljenika reforma veće financijsko opterećenje, ali to je godišnje izdvajanje između 400 i 600 kuna. Je li lakše živjeti s mirovinom od 5000 kuna ili s plaćom od 5000 kuna? Reći ću da je jednako teško. Ali ovaj radnik za zdravstvo izdvaja godišnje gotovo 10.000 kuna, a umirovljenik ništa.

• Ipak, je li pametno zdravstvenu reformu počinjati u vrijeme kad se očekuje recesija?
– Smatram da reforme moraju upravo biti uvjetovane težom ekonomskom situacijom u zemlji, a s obzirom na projekcije Vladine politike o rastu BDP-a između 2 i 3 posto, ne očekuje se recesija.

• Na savjetovanju ekonomista u Opatiji predsjednik Mesić vas nije imenovao, ali je rekao kako se trebamo “oduprijeti kvazireformatorima koji žele povećati namete zaposlenicima i umirovljenicima”. Koji je vaš komentar?
– Poštujem instituciju predsjednika države i ne bih komentirao ništa prije sastanka s predsjednikom države u ponedjeljak, ali i sami ste rekli, možda predsjednik nije mislio na mene, jer ova reforma ne mijenja ništa za oko 4 milijuna ljudi, a štiti socijalno ugrožene.

• Jeste li spremni popustiti ili odustati?
– Zašto bih povlačio prijedlog? Pa prijedlog je i inicirao cijelu ovu raspravu. Ali nisam nikada rekao ‘ovo je točka na i’. Na primjer, s tri godine koncesiju za ambulante primarne zaštite produljili smo na najmanje pet godina, jer je to bio dobar, argumentirani prijedlog. Ili, kažu mi medicinske sestre da dio njih ima problema u primarnoj zaštiti zbog liječnika koji ne poštuju kolektivni ugovor pa im smanjuje plaću. Je li ustupak ako uvjet za dobivanje koncesije bude i poštovanje kolektivnog ugovora?

Mislim da je to prihvaćanje dobre ideje. I ne znam što bi se moglo dogoditi da od reforme odustanem u cjelini. To je kao da ste me ‘90. pitali pod kojim uvjetima ne biste otišli u rat za samostalnu Hrvatsku. No, neki konsenzus o reformi već imamo. Sve se stranke u Hrvatskoj slažu da se zdravstvo pod ovim uvjetima više ne može financirati i da nešto treba mijenjati, jer ovakav sustav stvara godišnje od 2,5 do 3 milijarde kuna duga.

• U svakom slučaju, polica dopunskog zdravstvenog osiguranja postaje obvezna da bi se izbjegle skupe participacije?
– Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ne može biti obvezna, već vlastiti izbor, kao što je to već napravilo 700.000 građana Hrvatske. A kako sam siguran da će u prvim mjesecima biti nesnalaženja, spreman sam učiniti ustupak tako da ćemo u prva tri mjeseca prijelaznog razdoblja tolerirati da pacijent umjesto da plati participaciju u roku od tjedan dana uplati policu dopunskog osiguranja. Ali kad se novi sustav uhoda, protuprijedlog pacijentu, umjesto da plati participaciju, može biti samo to da kupi dopunsko, ali za šest mjeseci unatrag po dvostrukoj cijeni.

• Koliko planirate ukupno prikupiti novca od novih davanja?
– 1,3 milijarde od države, oko 1,5 milijardi od dopunskoga osiguranja i doprinosa te oko 1,5 milijardi kuna od poreza na duhan, od pet kuna po prodanoj kutiji cigareta. Ukupno je to blizu 4,5 milijardi kuna. Jasno da ćemo dio novca koristiti za sanaciju dugova, ali sigurno je da novac od ‘zdrave kune’ ne može ići na asfaltiranje cesta, već na prevenciju i liječenje malignih bolesti, na novu opremu, posebno skupe lijekove itd. Uza sve to, izdvojit ću HZZO-a iz državne riznice, u koju je ušao za vrijeme koalicijske vlade SDP-a, i tada će HZZO biti ponovno financijski neovisan i samostalno će raspolagati novcem.

• To je puno novca, a mislim da se ipak ne vidi dovoljno što dobiva pacijent.
– Prvo, već do kraja godine vidjet ćemo da su se liste čekanja bitno smanjile i da je usluga dostupnija. Reforma će dodatno zdravstvo učiniti dostupnijim, poboljšat će se uvjeti rada i liječenja, povećat će se ulaganja. Jer, najveći dio novca koji ćemo prihodovati od dopunskog, od participacija, od ‘zdrave kune’ uložit će se u kvalitetniju zdravstvenu zaštitu i na korist pacijenata.

Na primjer, administrativna pristojba u primarnoj zaštiti uplaćivala se u državni proračun, a sada će novcem od participacije ili od dopunskog raspolagati dio tim, a dio županija. Radi jačanja domova zdravlja dobit će i 435 milijuna kuna decentraliziranih sredstva. Bolnice će raspolagati s više od milijardu kuna od participacija, odnosno dopunskog osiguranja. Kontrolirat će se rad i nerad, troškovi, stimulirat se rad, jer će se bolnice plaćati po dijagnostičko-terapijskom postupku, tzv. DTS sustavu, i što više radi, bolnica će imati više novca pa će moći više ulagati u opremu, prostor, kadar. Bit će zadovoljniji i liječnici i pacijenti.

Prvi smo na svijetu koji smo samostalno napravili svoj DTS sustav. Nismo ga, kao što to čine sve zemlje na svijetu, kupili od Australaca pa ne moramo plaćati ni održavanje, već ga sami dorađujemo. I uštedjeli smo dva milijuna kuna.

• Ako bude sve išlo po planu, otkad bi nova zakonska rješenja mogla krenuti u praksu?
– Neki dijelovi, kao što je dopunsko osiguranje, već postoje. Neki dijelovi mogu krenuti početkom godine, a za neke može biti prijelazni period. No sve ovisi o tome kako će teći rasprava.

• Koliki je prijedlog zdravstvenog proračuna za 2009.?
– I mi se moramo uklopiti u nove uvjete štednje državnog proračuna, ali imat ćemo dovoljno novca i neće biti nikakvih potresa. Mogu reći da ćemo za lijekove u sljedećoj godini izdvojiti više novca, bar oko tri milijarde, kako se ne bi gomilao novi dug za lijekove na recept ljekarnama i veledrogerijama.

• Otkada ste došli u Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, već dakle desetak mjeseci, gotovo ste svakodnevno u medijima. Je li i koliko to promijenilo vaš život?
– I meni se ponekad čini da sam previše u medijima, ali to je njihov odabir. Kada sam postao ministar, rekao sam da ću pokušati nešto napraviti. Valjda sam zbog toga više u medijima. Ima i kritičkih osvrta. Dobronamjernu kritiku prihvaćam, ali sam žestoko protiv pogrešnih informacija i želim na to upozoriti, pogotovo ako su zlonamjerne. Život se zapravo najviše promijenio mojoj obitelji, a možda najviše djeci.

Dakako, moji roditelji, sestra i nećak na svoj način proživljavaju sve ovo. Moj sin, kojemu je petnaest godina, zna sve o reformi zdravstvenog sustava. Ili, kada su se dogodila tragična ubojstva Ivane Hodak i Ive Pukanića, prva reakcija moga Marka bila je ‘tata, hoće li Vlada pasti?’ I on i kćeri moj posao proživljavaju na svoj način i sudjeluju u njemu, iako im pokušavam objasniti da ne uzimaju k srcu to što me se proziva i ne želim da prate moje javne istupe.

• Dobivate li preko supruge informacije koje nazivamo ‘glasom naroda’?
– Naravno, ali većinu informacija te vrste “prikupim” i sam, jer nema slobodnog sata kada nisam među ljudima u Gospiću ili u Zagrebu. U slobodno vrijeme ne družim se s ministrima, družim se s istim ljudima, među kojima ima i intelektualaca i običnih radnika, s kojima sam prijateljevao i prije nego što sam ušao u politiku. Osim toga, sebe držim dovoljno ‘narodnim’ da osjećam bilo hrvatskoga naroda i u ovih deset mjeseci nisam doživio neugodnost u susretima s ljudima.

• Kao potpredsjednik Sabora imali ste puno mirniji život, jeste li u ovih deset mjeseci zažalili za njim?
– Život saborskog zastupnika je lagodniji, jer imate posla toliko koliko ga sami sebi zadate. Kao potpredsjednik Sabora nisam imao ovakav tempo, ali sam tada diktirao sam sebi posao i mislim da sam dosta radio. Količinu posla diktira mi danas situacija. Ali nisam zažalio, bio sam počašćen ponudom premijera i rekao sam mu ‘da, želim biti ministar zdravstva, jer želim nešto promijeniti’. Smatram da imam dovoljno energije, odlučnosti i samopouzdanja za ovaj važan posao.



• Osjećate li veću strast prema politici ili prema svom osnovnom liječničkom pozivu?
– Strast prema ginekologiji nikada se nije izgubila i kada god stignem, operiram u svojoj bolnici. Ali strast mi je i reforma. I čini mi se da mi je ovoga trenutka veći izazov provesti promjene u zdravstvenom sustavu nego ginekologija, što je naravno moje životno opredjeljenje.

• Znamo da vam se nije svidio film Kino Lika. Zato što je nerealan ili prerealan?
– Možda bih film drukčije shvatio da ne počinje kadrom autoceste. To znači da film govori o današnjoj Ličko-senjskoj županiji, a ne o županiji prije 150 godina. Ličanin u filmu za vrijeme suše, a ostalo mu je još dvije-tri litre vode, treba odlučiti hoće li preživjeti dijete ili krava. Odlučio se za kravu, a ja to ne mogu staviti u kontekst današnje Ličko-senjske županije. Drugo, ne mogu prihvatiti ponižavanje žene.

Iznenadilo me da na prikazivanje gotovo spolnog odnosa sa svinjom nisu reagirale ženske udruge. Htio sam izići na pola filma, ali nisam želio na promociji filma izazvati eksces. Nadao sam se da će film ipak završiti ljepšom porukom, a film je završio porukom da je i svinja odustala od spolnog odnosa sa ženom iz Ličko-senjske županije. Takvu umjetnost ne razumijem. Ali čestitam glumcima koji su sjajno odradili svoj posao.

• Lika danas?
– Zahvaljujući autocesti možemo reći da smo predgrađe Zagreba. Prije pet godina Ličko-senjska županija bila je po bruto domaćem proizvodu posljednja u Hrvatskoj, danas je na trećem-četvrtom mjestu, ali je i snažna karika u gospodarskom smislu u Hrvatskoj i za Europu. Danas imamo najmanji broj nezaposlenih u povijesti županije. I mi se možemo pohvaliti, a ne samo Istra, da više izvozimo nego uvozimo.

Prvi put u posljednjih desetak godina imamo više rođenih nego umrlih. Ličko-senjska županija danas izgleda poput malih, uređenih austrijskih mjesta. I čim završim s ovim dijelom svoga života, vraćam se živjeti u Gospić gdje je uostalom i moja obitelj. Uvjeren sam da će se u bliskoj budućnosti za život u Ličko-senjskoj županiji tražiti karta više.