Ovo je čovjek koji je predvidio izbjegličku krizu

Velika izbjeglička kriza koja posljednjih mjeseci potresa Europu počela je generirati i cijeli niz teorija zavjere. Među njima i onu da je 28 velikih loža slobodnih zidara, među kojima je navodno i Velika loža Hrvatske, potpisalo izjavu kojom se od europskih vlada traži ne samo da prihvate sve useljenike nego i da ih se dugoročno implementira u društvo bez ikakvih ograničenja. “Slobodni zidari zahtijevaju da, radi podrivanja temeljnih elemenata zajednice poput domovine, identiteta ili naroda, vlade daju prednost općim interesima koji zahtijevaju politiku dobrodošlice. Ne budu li granice otvorene, doći će do podjela i konflikata te ponovnog oživljavanja nacionalizama u Europi”, tvrdi u obrazloženju te teorije talijanski medij Corrispondenza Romana. Ipak, možda je još zanimljivija teorija koja se veže uz Davida Milibanda, nekadašnjeg britanskog ministra vanjskih poslova, koji je 2007. tvrdio da Europska unija mora postati nova sila, sila za novi svijet, pri čemu se mora posebno povezati s islamskim zemljama.

“Europska unija se treba otvoriti, premostiti religijske, regionalne i kulturološke podjele, pogotovo s islamskim svijetom. Zemlje Magreba, Bliskog istoka i istočne Europe treba spojiti u jedno tržište”, izjavio je David Miliband u svom govoru na College of Europe tijekom 2007., govoru kojega su se sada sjetili svi koji analiziraju moguće uzroke imigrantskog vala.

Posebnu zanimljivost zagovornicima teorije o Davidu Milibandu kao jednog od moćnih zagovornika novog svjetskog poretka daje i činjenica da je Miliband danas član Rockefellerove Trilateralne komisije koja okuplja neke od najmoćnijih ljudi svijeta, baš kao i činjenica da je Miliband već dvije godine predsjednik IRC-a, Međunarodnog odbora za spašavanje koji poseban utjecaj i ulogu ima u rješavanju izbjegličkih kriza.

Inače, David Miliband je i do odlaska u New York na mjesto predsjednika IRC-a imao prilično impresivnu karijeru. Rođen u Londonu 1965. godine kao sin poljske Židovke koja je proživjela holokaust i oca, belgijskog Židova marksista, David Miliband i njegov brat Ed prvi su “pravi” Britanci u obitelji. Odrastao u radničkom okruženju, uz oca deklariranog marksističkog sociologa, David je od malih nogu usmjeravan prema lijevim idejama, ali i prema vrhunskom školovanju. Nakon završetka srednje škole upisuje prestižni Oxford gdje stječe diplome iz filozofije, politike i ekonomije a potom, 1989. dovršava i magisterij iz političkih znanosti na američkom MIT-u.

David Miliband uskoro dobiva prvi posao kao politički analitičar u Nacionalnom savezu volonterskih organizacija, gdje ga uočava i tadašnje vodstvo Laburističke stranke. Samo nekoliko godina potom, Miliband postaje šef političkog ureda Tonyja Blaira i počinje s pisanjem Laburističkog manifesta za izbore 1997. godine. Kako je na tim izborima Laburistička stranka, procjenjuje se upravo zbog njegova manifesta, postigla dobre rezultate, Blair ga, dolaskom na čelo vlade, imenuje voditeljem ureda za politiku premijera. Koliki je utjecaj i uvažavanje među laburistima David Miliband u tome trenutku imao pokazuje i podatak da ga je Alastair Campbell nazvao njegovim novim nadimkom – Mozak.

Blairov čovjek

David Miliband u tom je trenutku, zajedno sa svojim bratom Edom, koji se također aktivirao u Laburističkoj stranci, bio mlada nada britanske ljevice i bilo je potpuno jasno da mu se na sljedećim izborima sprema ulazak u parlament. Ostvario je to četiri godine kasnije, 2001. kada je predstavljao laburiste u njihovu političkom uporištu, okrugu Južni Shields, mjestu gdje jednostavno nije mogao izgubiti. Ubrzo nakon ulaska u parlament, Blair ga postavlja u britansku vladu. Prvo na relativno malo izloženo mjesto člana kabineta za lokalnu upravu, a potom na mjesto ministra zaštite okoliša. Sve to vrijeme David Miliband i dalje radi na laburističkim platformama kojima ta stranka zadržava vodeću poziciju u Britaniji. Odlaskom Tonyja Blaira iz Downing Streeta i dolaskom Gordona Browna, Milibandova uloga među laburistima 2007. godine dolazi u prvi plan, a sam Miliband dolazi na moćnu i prestižnu poziciju ministra vanjskih poslova Velike Britanije kao jedan od najmlađih ljudi koji su tu dužnost obnašali u povijesti. Uz to, u Brownovu vladu kao ministar energetike ulazi i Davidov brat Ed.

U to vrijeme David Miliband počinje mijenjati svoje prioritete. Uz vođenje vanjske politike Velike Britanije osnovni prioritet ipak stavlja na potiho preuzimanje vlasti i utjecaja u Laburističkoj stranci Velike Britanije planirajući smijeniti na njezinu čelu Gordona Browna koji nije mogao zauzeti mjesto karizmatičnog Tonyja Blaira. Potiho gradi utjecaj i veze i pokušava se nametnuti kao vođa laburista u sljedećem razdoblju radeći doslovno iza leđa svom neposrednom šefu.

U srpnju 2008., samo godinu dana nakon što ga je Brown uvrstio u prvi ešalon vlade, piše komentar u Guardianu, utjecajnom lijevom britanskom dnevnom listu, u kojemu ističe svoju viziju laburista budućnosti, viziju u kojoj se tada aktualni premijer Brown nigdje i ne spominje. Taj članak protumačen je kao izazov premijeru, ne samo zbog njegova sadržaja već i zbog vremena objave. Članak je tiskan u Guardianu neposredno nakon što je Gordon Brown otišao na odmor, ne dopuštajući mu da na njega reagira u javnosti. Dva su laburistička poslanika odmah tražila da Brown razriješi Davida Milibanda s dužnosti, no Brown to nije učinio budući da nije bio siguran do koje je mjere mladi Miliband stekao naklonost unutar stranke.

Bratska “izdaja”

Kohabitacija dvojice laburističkih čelnika trajala je pune dvije godine dok laburisti nisu 2010. izgubili izbore, a Brown dao ostavku. David Miliband je odmah najavio kako će se na unutarstranačkim izborima kandidirati za vođu laburista. Ipak, za sve, uključujući i Davida, najveće iznenađenje, doslovno grom iz vedra neba, bila je i javna kandidatura Eda Milibanda, rođenog brata mladog laburističkog buntovnika i oportunista koji je sve vrijeme više ili manje bio u sjeni.

Nominalno su braća i dalje bila u dobrim odnosima, no tijekom unutarstranačke predizborne kampanje bilo je očito da njih dvojica više i ne razgovaraju. Njihova majka ispričala je kasnije kako je u to vrijeme atmosfera na njihovim zajedničkim nedjeljnim ručkovima na koje su dolazili roditeljima bila u najmanju ruku ledena.

Ipak, pravi šok za Davida uslijedio je tijekom laburističkih izbora. Iako je bilo jasno da će Miliband pobijediti, nije bilo potpuno jasno koji. Ankete i predviđanja davala su prednost Davidu pred njegovim ipak manje eksponiranim bratom. No nakon što su prebrojeni glasovi pokazalo se da je tijesnu većinu odnio Ed Miliband.

– Za Davida je to bio šok, tek tada se osjetio kao da mu je Ed zabio nož u leđa. Sve mu se srušilo, cijeli svijet – kaže jedan od poznavatelja prilika u Laburističkoj stranci.

Ne mogavši otrpjeti poraz u stranci čiju je politiku i platformu pisao, poraz unutar stranke gdje je veze i položaje strpljivo godinama gradio, David je naprasno otišao iz Laburističke stranke i potpuno napustio politiku. Nadao se da će mu uskoro uslijediti ponuda kakvu je dobio dvije godine prije, 2009., kada su mu u Bruxellesu ponudili da preuzme mjesto Visokog predstavnika EU za vanjsku politiku. Tada je Miliband odbio ponudu računajući kako će uskoro doći na mjesto vođe laburista, a potom i na mjesto premijera Velike Britanije. Visoka povjerenica postala je barunica Cathrin Ashton, a Milibandu su vrata administracije EU čvrsto zatvorena. Ipak, ponuda je stigla, ali ne iz Europe već iz SAD-a, i to dvije godine nakon odlaska iz politike. Ponuđeno mu je potkraj 2013. godine da za plaću od 450 tisuća dolara na godinu postane predsjednik IRC-a, međunarodne organizacije koja prvenstveno radi na zbrinjavanju izbjeglica i imigranata. Vjeruje se kako je ponudi kumovalo i njegovo članstvo u Trilaterali, kao i najave o stvaranju nove Europe otvorene za sve došljake iz islamskih zemalja. Ta predviđanja danas ispunjavaju novinske naslove u Britaniji, a svemu ulje na vatru dodaju i Milibandove najave da bi se sada mogao vratiti iz New Yorka i kandidirati na izborima. “Vrijeme Davida Milibanda je prošlo. Već nekoliko godina nije u britanskoj politici i nema tu više što tražiti. Uostalom, on nikada nije ni izašao na prave izbore. Gdje god se kandidirao bio je na poziciji na kojoj ne može izgubiti. Osim jednom, kada ga je pobijedio vlastiti brat”, tvrde britanski mediji. Ipak, što će se doista događati s Davidom Milibandom nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Kao što gotovo nitko nije mogao ni zamisliti da će Europu zapljusnuti ovakav val imigranata. Kao što je prije osam godina tvrdio baš on.

>> Vegetarijanac u kratkim hlačama na čelu britanskih Laburista