Povjerenstvo za Agrokor – platforma Todorića i Bernardića

Davor Bernardić neočekivano je saveznika i najvećeg zagovornika osnivanja istražnog povjerenstva za Agrokor dobio u samom vlasniku Agrokora Ivici Todoriću.

Premda su ih očigledno spojili različiti, možda čak i suprotstavljeni motivi. Bernardićev motiv je, barem deklarirani, doznati istinu o Agrokoru, dok Todoriću to baš i nije, već eventualno da se dozna selektivna istina samo o onome što je njemu u interesu da se zna. No ono o čemu, osobito nakon što je Todorić objavio rat Plenkovićevoj Vladi, vlasnik Agrokora i šef SDP-a očito mogu naći zajednički jezik to je da im je obojici istražno povjerenstvo idealna platforma za ostvarenje istog cilja iz posve različitih motiva – zagorčavanje života Plenkovićevoj Vladi. Bernardiću je povjerenstvo o Agrokoru trenutačno politička slamka spasa koja bi skrenula fokus s unutarstranačkih problema, dok bi Todorić i preko povjerenstva mogao kreirati “drugu stranu” priče o Agrokoru, koja bi mu mogla zatrebati u građanskim i kaznenim predmetima koji mu prijete. U tom je smislu bio zadnji čas za njegov istup, uoči najavljenog revizorskog izvješća koje bi mu moglo zadati bolan udarac. Todorićev napad stavlja ga psihološki u poziciju žrtve u odnosu na moguće rezultate aktivnosti DORH-a, a prebacivanje odgovornosti za štetu na izvanrednu upravu i Vladu, pod teretom najavljenih tužbi ruske banke i američkih fondova, sigurno će biti ključni argument u obrani imovine obitelji Todorić od odštetnih zahtjeva.

Očekivanja su očigledno usmjerena i na ocjenu ustavnosti “lex Agrokor” pa je Todorić u posljednjem priopćenju uzeo u zaštitu i Ustavni sud od mogućih pritisaka, koje dakako ne nalazi u tomu što Bernardić uvjetuje imenovanje trojice ustavnih sudaca osnivanjem povjerenstva. Stoga, koliko god na prvi pogled izgledalo da je Todorić svojim istupima dao vjetra osnivanju povjerenstva za Agrokor, zapravo tek se sada vidi koliko je to besmisleno i preuranjeno u ovom košmaru dok se već vode brojni politički i pravni procesi.