Međunarodni tajnik HDZ-a i europarlamentarac Davor Ivo Stier ovih dana, bilo u Bruxellesu, bilo u Strasbourgu, pokušava Europejcima objasniti što se to događa s aktualnom hrvatskom politikom. Čude se Europejci, čudi se i Stier koji također vidi da se Hrvatska našla u čudnoj poziciji mlade, tek primljene članice EU, a već “zaraćene” sa središnjom institucijom Unije, njezinom vladom, Europskom komisijom. Na temelju svog iskustva u EU političkim krugovima, Stier upozorava da bi se arogancija vladajućih krugova u RH mogla osvetiti građanima RH. Očekuje da će se hrvatske vlasti do kraja ovog tjedna ipak urazumiti. No, tvrdi, šteta je već počinjena, Hrvatska je u startu izgubila na svom imidžu kod važnih članica EU.
Hrvate koji su u Bruxellesu i Strasbourgu svi ispituju o “lex Perković” i ponašanju premijera Milanovića, događa li se to i vama?
To je bila nezaobilazna tema ovih dana u Bruxellesu. Kolegama u Europskom parlamentu i Komisiji nije bilo jasno zašto si Vlada zabija takve autogolove umjesto da iskoristi ulazak u EU kao zamašnjak za gospodarski oporavak. Iako sam uvjeren da naši kolege u EU neće promijeniti opće mišljenje o Hrvatskoj, činjenica jest da je Milanovićeva vlada učinila golemu štetu hrvatskom ugledu u Europi. To se mora hitno ispraviti povlačenjem spornih odredbi iz “lex Perković”.
Iz Milanovićeve vlade kažu da su to sve pretjerivanja, da to uopće nije tako ozbiljan problem. Istina?
Ako je problem minoran, zašto se Milanović obratio predsjedniku Europske komisije Barrosu? Zašto je čak i Wall Street Journal napisao izrazito negativni komentar o takvom potezu Vlade? O njemačkim medijima da ne govorim. Više se pisalo o “Perkovićevu zakonu” i zemlji koja štiti komunističke zločince nego o našem ulasku u Europsku uniju. Je li to slika moderne i europske Hrvatske ili slika balkanske zemlje kojoj se ne može vjerovati? “Lex Perković” je vrlo ozbiljan problem i dobro je što je Vlada napokon dala prve signale da će povući sporne odredbe. To sada mora i ispuniti.
Vidimo što kažu službeni EU i EK-a, no kako ovu zavrzlamu komentiraju po kuloarima?
Iznenađeni su i svi bi bili sretni da se to pitanje što prije riješi. Nikome nije u interesu da se aktiviraju sankcije protiv najnovije članice, ali Vlada mora poštovati preuzete obveze.
Kako tumačite da se Milanović u svojim reakcijama odlučio stvar komentirati kao ideološki napad na njega i Vladu aludirajući na pripadnost Viviane Reding “drugoj političkoj opciji”. Funkcioniraju li stvari u EU tako. Istom pribjegava i Pupovac kad kaže da je riječ o “hladnoratovskoj retorici”?
Poznavatelji političke situacije u Europi znaju da je V. Reding bila jednako oštra ili čak oštrija prema vladama desnog centra u Francuskoj ili Mađarskoj. Osim toga, kritike na “lex Perković” su došle sa svih strana, od europskih zelenih i liberala do njemačkih socijaldemokrata. Dakle, Milanovićeve lamentacije nisu nikoga impresionirale. Na kraju postavlja se pitanje zašto je premijer “iznenađen i uvrijeđen”? Zato što je iz Bruxellesa čuo konstataciju da nisu uhićeni bivši agenti Udbe koji su morali biti uhićeni 1. srpnja 2013. no nisu, jer je u zadnji čas u Hrvatskoj izglasan “lex Perković”? Pa to je točna konstatacija. Prema starom zakonu Josip Perković morao je biti uhićen na dan našeg ulaska u EU i mogao je biti izručen Njemačkoj bez obzira na zastaru. Milanović je to znao i imao je izbor: omogućiti uhićenje ili promijeniti zakon i time zaštiti Perkovića. Nažalost, tada nije imao hrabrosti donijeti pravu odluku. Sad se to mora ispraviti.
Nije li Milanović načelno u pravu kada kaže da Hrvatska želi samo ravnopravan položaj, a da bi ovako bila diskriminirana zemlja za koju ne vrijede ista pravila?
Hrvatska nije tražila vremenska ograničenja u primjeni europskog uhidbenog naloga kada je pregovarala s EU, a sada se to više ne može učiniti. Milanović se tada nije bunio već je kao šef oporbe, koja je dala suglasnost za sva pregovaračka stajališta, izglasao zakon koji nije predviđao vremenska ograničenja. Dakle, SDP je prihvatio da Hrvatska preuzme tu obvezu u pregovorima i sada je mora poštovati. Osim toga, svima je jasno da se Milanović samo skriva iza tog principa da bi branio neobranjiv “Perkovićev zakon”. Da je on doista ozbiljan oko načela, tražio bi da se Hrvatskoj da pravo trajnog odbijanja eura ili pravo na rabat iz europskog proračuna. Ta prava ima Velika Britanija, a mi ih nemamo. No, to Milanoviću ne smeta.
Jeste li stekli dojam u vašim kontaktima u euroinstitucijama da su prijetnje sankcijama stvarne? Što mi tu možemo izgubiti, gdje nas se može blokirati? Što je realno očekivati ako se ovaj sukob nastavi?
Potpredsjednica EK-a Viviane Reding ne blefira kada govori o primjeni članka 39. Pristupnog ugovora. Prema mojim informacijama, pravna služba Komisije je također proučila predmet i zaključila da se zbog “lex Perković” mogu pokrenuti sankcije protiv Hrvatske, što bi moglo dovesti do blokade fondova EU. No, nadam se da će ta opasnost biti otklonjena i prije objave ovog intervjua. Da bi se to dogodilo, potrebno je da Vlada dostavi Komisiji hodogram o povlačenju “lex Perković”.
Dakle, nakon pisma Barrosu, Milanović ima još nekoliko dana da odredi datum kada povlači “lex Perković”. Hoće li suspendirati taj zakon ili je i ovo taktička varka? U EK-u ne očekuju da bi netko mogao prevariti Barrosa, čuo sam komentare – pa ipak je riječ o premijeru?
Nakon pismenog obraćanja Barrosu i Viviane Reding jasno je da se Milanovićeva vlada povlači. I to je dobro za Hrvatsku. No, ako Milanović pokuša još jednom izigrati europske partnere, Komisija može samostalno aktivirati sankcije predviđene u članku 39.
Što u ovoj situaciji može i radi HDZ u bruxelleskim kuloarima, imate jaku političku ekipu ovdje. Može li se stvar spasiti? Ili će Hrvatska morati osjetiti posljedice ovakve politike vladajućih?
Mnogo sam puta o tome razgovarao u Bruxellesu ovih dana i stalno sam ponavljao istu poruku: “Treba izolirati Milanovića, a ne Hrvatsku”. Naime, bilo bi za sve porazno da Komisija sankcionira najnoviju članicu i to samo nekoliko mjeseci nakon ulaska u EU. Umjesto toga, politička izolacija Milanovića je najbolja taktika za pokretanje procesa ukidanja “lex Perković”. Jednom kada se sporne odredbe ukinu, neće biti više razloga za sankcije.
Hrvatska si je utvarala da je, nakon ulaska u EU postala “regionalni lider”. Da joj je u zadatak dano da vodi za ruku Srbiju, BiH, Crnu Goru u eurointegracije. Je li ta pozicija sada ugrožena?
Osim ministrice Pusić, u Vladi nisu bili ni svjesni razmjera štete “Perkovićeva zakona” ne samo za Hrvatsku nego i za vjerodostojnost europske politike prema jugoistočnoj Europi. Hrvatska je trebala biti dokaz da je proces proširenja kredibilan i da se neće ponoviti razočaranja kao u slučaju Bugarske i Rumunjske. A onda je Milanovićeva vlada učinila ovaj katastrofalan potez i sve ugrozila. Zato sam stalno govorio da je nužno povući “lex Perković”, prije svega radi normalnog funkcioniranja u modernoj Europi. Više se ne mogu balkanski izigravati obveze niti se poigravati s temeljnim vrijednostima pravne države i odbacivanja svakog totalitarizma.
Vratimo se malo na ideologiju, prošao je 23. kolovoza, dan sjećanja na žrtve totalitarizama i autoritarnih režima. Koliko su ljudi u nas svjesni da i RH ovdje mora proći katarzu i odrediti se prema zločinima i žrtvama komunizma. Kako komentirate teze u RH da se nacizam/fašizam ne može i ne smije izjednačavati s komunizmom, da su ti sustavi neusporedivi, da su oni prvi izvorno zločinački, a da je ovaj drugi u namjeri bio pravedan?
Antikomunizam je civilizacijska tekovina i u europskoj Hrvatskoj nema mjesta njezinom negiranju. Suočavanje i spoznaja komunizma kao totalitarnog sustava zapravo je i važnija od kažnjavanja konkretnih komunističkih zločina jer je to podloga za istinsku pomirbu. Hrvatski građani prihvatili su politiku pomirbe na temelju formule iz našeg Ustava koji odbacuje fašizam i komunizam, i to u istom paragrafu Preambule. No, neke političke i gospodarske oligarhije i dalje žive u prošlosti i od prošlosti, te time onemogućavaju europski razvoj Hrvatske. Cijeli ovaj slučaj oko “lex Perković” pokazuje da se takve oligarhije moraju iskonski promijeniti ili nestati.
U euroinstitucijama razgovarate i o još jednom velikom problemu – položaju Hrvata u BiH?
To je prioritetno pitanje u mom radu u Europskom parlamentu. Ovaj tjedan imao sam vrlo kvalitetan razgovor s povjerenikom Štefanom Füleom, koji će 1. listopada okupiti u Bruxellesu sve relevantne političke lidere u BiH. Iz tog razgovora mogu zaključiti da Füle jasno shvaća potrebu da Hrvati u BiH osiguraju institucionalnu jednakopravnost jer je to ključno pitanje za europsku budućnost Bosne i Hercegovine. Na tom tragu ćemo i dalje surađivati, ne samo s Komisijom nego i s kolegama iz drugih političkih grupacija u Europskom parlamentu. Naime, BiH ne može ostati crna rupa u jugoistočnoj Europi i u našem je interesu da se pravednijim načinom izbora članova Predsjedništva otvori europska perspektiva Bosni i Hercegovini.
U ovom trenutku, kako je to savjetovala i vaša “centrala”, Europučani, na obzoru se vidi politička koalicija “pučana” i u Hrvatskoj – HDZ-a i HSS-a. HSP tek očekuje pročišćenje i eventualno ujedinjenje. To je nedovoljno jak blok za preuzimanje vlasti? Kako HDZ planira dobiti i glasove centra pa i lijevog centra?
HDZ je konsolidirao svoju bazu, što se pokazalo na europskim i lokalnim izborima. Karamarkov potez s potpisivanjem koalicije s HSS-om jasno otvara put i prema biračima političkog centra. Uspjeh te koalicije “pučana” pokazat će se već u svibnju 2014. na novim europskim izborima. S druge strane, zanimljivo je primijetiti da se liberalne stranke u sadašnjoj vladajućoj koaliciji sve više distanciraju od SDP-a i u svojim stavovima pokazuju sve veću kompatibilnost s nama u brojnim pitanjima, od poreza na nekretnine do europske politike. Sve to govori da HDZ ima veliki koalicijski potencijal i može predvoditi novu politiku europskog razvoja Hrvatske.