Debela raketa: Pogon koji robote Tesla nosi na Mjesec

Zahuktava se natječaj Google Lunar X PRIZE. U natječaj privatnih istraživačkih raketnih timova koji se trude da do 31. prosinca 2012. na Mjesec spuste robota koji će po njegovoj površini prošetati 500 metara i na Zemlju o tome poslati dokaz, uključio se i ruski tim Selenokhod te njemački tim “c-base Open Moon” Nagrada je najbržem 30 milijuna Googleovih dolara, a pobjedniku su obećani i dodaci od po pet milijuna dolara ako mu robot prijeđe pet kilometara, pa još pet milijuna ako se spusti u blizini neke ranije meko spuštene letjelice sa Zemlje...

Raketa za Teslu i Maka
U timu SYNERGY MOON sudjeluje međunarodna udruga Human Synergy, a u njoj je mnogo pojedinaca i skupina iz naših krajeva. Svoja dva robota imenovana po Nikoli Tesli želi poslati u područje Apolla 17, Taurus-Litrow. Ondje je čovjek posljednji put stajao prije 37 godina. Raketu za to konstruira i gradi tvrtka Interorbital Systems.

U njihovom pogonu u svemirskoj i zrakoplovnoj luci u pustinji Mojave vlasnici tvrtke, znanstvenici Randa i Roderick Milliron, izveli su već toliko pokusa da su ostatku tima objavili novi cilj: od rujna sljedeće godine pripremat će se da postanu prva privatna tvrtka koja će početkom 2011. u orbitu poslati i prvu ljudsku posadu. A u njoj treba biti i vaš novinar!

Sustav raketa čije sastavne dijelove serijski proizvode posve je drukčiji od svih predodžbi koje imamo o raketama, a i od ostatka svemirske industrije. Bit toga je da se uz minimalnu potrebu za posebnim alatima rakete serijski proizvode iz što je moguće više svima dostupnih materijala.

Osnovni članak je tzv. common propulsion module, CPM. To je osnovna raketa s jednim motorom, koja po potrebi sa strane nosi četiri spremnika za gorivo. Umjesto da se višestupanjska raketa “zida”, one se standardnim hvataljkama vežu u svojevrstan propulzijski snop. Tako se raketa Neptune 30, koja u nisku zemaljsku orbitu postavlja jeftine cjevaste satelite tipa TubeSat, sastoji od pet vezanih raketnih članaka. One čine, svakodnevnim raketaškim rječnikom, prvi, ili prva dva stupnja. Uzlijeće se uvijek pomoću vanjskih raketa. Kad se potroše, one se odbacuju, pa teret nastavljaju potiskivati motori iz srednjeg dijela rakete.

Snop od 33 rakete
Raketa Neptune 1000 formalno ima četiri stupnja, a zapravo je “snop” od 33 rakete sa 33 motora. Budući da se ti motori ne pune iz velikog spremnika, nego iz 33 odvojena, nisu potrebne pumpe koje bi motore “hranile”. Dovoljan je tlak iz spremnika. Raketa je time odmah tehnički jednostavnija i pouzdanija. Dakako, taj koncept “debljanja” ne može u beskraj. Raketu, što je deblja, to više muči otpor zraka na visinama do 10 kilometara.

Proračuni ipak pokazuju da takve jeftine rakete bez problema mogu u orbitu izbaciti terete teške barem pet tona.