'Dečko je htio da pobacim, a roditelje je brinulo što će selo reći'

Nije to bila neka ozbiljna veza, ali trajala je dvije godine i ona i dečko dobro su se slagali. Sve je promijenio pozitivan test na trudnoću. Uslijedio je "hladan tuš" – preko noći ostala je potpuno sama, svi su joj, kaže, okrenuli leđa. Imala je tada 21 godinu.

– Nije to nikako mogao podnijeti. Nekoliko mi se dana uopće nije javljao niti smo se viđali – počinje svoju ispovijest 22-godišnjakinja iz jednog sela u Slavoniji, majka tromjesečne djevojčice.

'Nemamo što razgovarati!'

A onda je telefon zazvonio.

– Rekao je kako je najbolje da se riješim djeteta pa će među nama biti sve isto kao i prije. Ako sam ga odlučila zadržati, onda nemamo, poručio je, više što razgovarati – nastavlja.

Neočekivana vijest zatekla je i njezine roditelje. Nisu vršili pritisak na nju da abortira, ali jasno su joj dali do znanja da bi tako možda bilo najbolje. Govorili su joj da je mlada, život je pred njom...

– I sama sam bila u šoku kada sam saznala da sam trudna. Razmišljala sam i ja o pobačaju. No nisam očekivala da će mi baš svi okrenuti leđa – priznaje ona tihim glasom.

Mučni su to bili dani. Roditelji su zahladili odnos s njom. Oni joj, rekli su, ne mogu pomoći.

– Bilo im je važno što će selo reći. Ako rodim, ne mogu, kazali su, ostati kod njih – otkriva naša sugovornica.

Završila je srednju školu, nije bila zaposlena. Novca nije imala, ovisila je o obitelji. Činilo se kao da je u potpunom škripcu. Osloniti se mogla tek na prijateljice, a razgovarala je i s časnim sestrama. Što je više razmišljala da u njoj raste novo biće, to je više shvaćala da se ima za što boriti. Na internetu je otkrila Društvo za nerođeni život "Anđeo Gabrijel" iz Osijeka koje pomaže trudnicama i mladim majkama, napuštenima ili odbačenima od obitelji i partnera.

– Na kraju mi više uopće nije bilo važno hoće li tko biti uz mene – prisjeća se. Odlučila je da se ni pod koju cijenu neće odreći svog djeteta. U jednu je torbu spakirala nešto odjeće i ono najnužnije. Nije se skrivala, roditelji su znali da odlazi.

– Pozdravili su se, bili su hladni i suzdržani. Vidjelo se da im nije svejedno, no nisu me pokušali zaustaviti. Nisu pitali ni kamo idem – kaže nam.

Pokucala je ljetos na vrata društva "Anđeo Gabrijel", oni su je smjestili i pružili podršku.

Ne plaši se budućnosti

Bila je tada u šestom mjesecu trudnoće. Nije imala ni kune u džepu.

– Plašila sam se kako ću ja to, ipak je to malo dijete. No u "Anđelu Gabrijelu" čula sam priče drugih majki koje su me ohrabrile – navodi.

Kada je uoči porođaja bila u bolnici, nije razmišljala o tome da je sama. Sve se brzo odigralo. Bilo joj je važno samo da se malena rodi zdrava i da sve prođe u redu.

– Poslala sam poruku roditeljima i dečku kada sam rodila. Nikad nisam dobila odgovor – kaže.

Curica je već očvrsnula, počela se smijati i s njom je sada već lakše. Žive same u stanu koji im je osiguralo društvo pod čijim okriljem mogu biti do treće godine djetetova života.

– Ne plašim se više budućnosti. Važno mi je samo da nađem nekakav posao i da mi ona bude zdrava – zaključuje.