Otkako je došao na funkciju, premijer Plenković veliku je pažnju usmjerio na pitanje položaja Hrvata u BiH. Dapače, izuzmemo li krizu u Agrokoru, možemo slobodno reći da je malo pitanja kojima se posvetio tako predano, a nisu izostali ni rezultati.
Na Europskom vijeću nedavno se tako analiziralo stanje nakon listopadskih općih izbora u BiH, na kojima su Bošnjaci ponovo izabrali hrvatskog člana Predsjedništva. Istu je temu Plenković, navodno uspješno, otvorio i u razgovoru s Macronom za službenog posjeta Francuskoj.
Da se o položaju Hrvata u BiH razgovara na tako visokim forumima, donedavno je bilo gotovo nezamislivo. No kako onda protumačiti očiti šlamperaj HDZ-a u donošenju Deklaracije o položaju Hrvata u BiH? Taj su dokument kroz Odbor za Hrvate izvan Hrvatske još u svibnju progurali zastupnici iz BiH.
Deklaracije su proglasi političke naravi kojima parlamenti izriču stajališta o važnim političkim pitanjima pa se u njihovoj pripremi obično jako pazi na postizanje što šireg konsenzusa. Deklaracije bez toga jednostavno nemaju smisla. Ova je, međutim, u proceduru upućena bez međustranačkih konzultacija.
Dapače, čini se da se zastupnici nisu konzultirali ni s Vladom, jer sam je tekst u međuvremenu bitno ublažen, očito na intervenciju iz Banskih dvora. No ni takav nije po volji lijevoj strani sabornice, koja u njemu vidi miješanje u unutarnje stvari BiH.
Na “desnom krilu” procjenjuju, pak, da je konačni tekst zapravo “kamilica” koja ne može popraviti položaj Hrvata u BiH. Očito je, dakle, da se neće moći svima udovoljiti i da konsenzusa oko deklaracije ne može biti.
Posebno je nezgodno što se finalnoj verziji deklaracije usprotivio Milijan Brkić, koji je bez obzira na svoj položaj u stranačkim strukturama formalno drugi čovjek HDZ-a. Jedinstven stav o ovom dokumentu, dakle, nema ni najveća stranka vladajuće koalicije.
Ne dođe li do nekog dogovora do petka, kada je zakazano glasovanje, HDZ-u bi možda najbolje bilo da odustane od ovog dokumenta, jer preglasavanje oko deklaracije zapravo može samo pokazati pukotine u hrvatskoj politici prema BiH, što može biti štetno i za tamošnje Hrvate i za Hrvatsku.
To bi bilo kao da kažeš Hrvatska državnost nema smisla bez konsenzusa jer oko nekih pitanja konsenzusa nikad neće biti. Uvijek će 70-80% biti za a ostatak protiv.