Prinos bi trebao biti odličan, rekordan – pogledavajući prema polju zrelih bundeva posađenih nedaleko od obiteljske kuće zadovoljno kaže Marko Novak-Grgec iz Struge Nartske, malog mjesta u općini Rugvica. Očekuje on da će ove godine imati oko pet tona suhih koštica koje će po svojoj recepturi preraditi u visokokvalitetno ulje, bezglutensko bučino brašno, namaz te zdravi snack – pržene slane i koštice s ljutom paprikom te češnjakom.
Za litru ulja 2,5 kg koštica
– Devedeset posto koštica otići će za ulje. Za jednu litru kvalitetnog bučinog ulja treba oko dva i pol kilograma suhih koštica. Pravo ćete ulje, bez primjesa, prepoznati po lijepoj zelenoj boji, gustoći i bogatstvu mirisa i okusa – podučava nas Novak-Grgec kako razlikovati pravo od ulja sa znatnim udjelom suncokreta i drugih dodataka koje se na nekim etiketama ne navode, već se takvo ulje prodaje pod bučino djevičansko. Iako su se bundeve nekad smatrale prvenstveno stočnom hranom, danas su njezine prerađevine sve traženiji prehrambeni dodatak, prvenstveno ulje koje se osim kao delikatesa koristi i kao lijek kod bolesti prostate, a česta je njegova primjena i kod regulacije tjelesne težine. No te činjenice nisu bile okidači zbog čega je 41-godišnji Marko 2016. osnovao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Ponukali su ga znatiželja i želja da se zemlja ne zapusti, ali i to što su i njemu i obitelji i koštice i ulje bili fini, pa je najprije na jednom hektaru posadio buče golice, u nas najrasprostranjenije uljne tikve sorte Gleisdorfer.
GALERIJA OPG Marko Novak Grgec bavi se uzgojem buča
Taj početak baš i nije bio briljantan niti je okolina bila voljna s njim podijeliti informacije kako uzgajati i prerađivati buču. No znatiželja i upornost te iz godine u godinu povećavanje površina pod bučama rezultirali da Novak-Grgec danas tikve uzgaja na deset hektara zemlje. Vjetar u leđa bilo je i bespovratno dobivenih 15.000 eura iz programa ruralnog razvoja, za potporu razvoja malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Novac je uložen u modernizaciju gospodarstva, čime je znatno olakšan rad. Posljednje četiri godine s međunarodne izložbe bučinih ulja Alpe-Adria obitelj Novak-Grgec vraća se sa srebrnim medaljama. Zlato im izmiče za dlaku, no sasvim je sigurno da će doskora prijeći i taj mali korak jer kvalitetu imaju, što potvrđuju i njihovi kupci koji im redovito dolaze na kućni prag, da se opskrbe proizvodima s ovog gospodarstva ili da nekog razvesele poklon paketima koje OPG također ima u ponudi.
Osim buča za čije su branje kupili i kombajn, Marko i supruga Sanela na još dvadeset hektara zemlje siju kukuruz, soju i pšenicu za koje imaju osiguran otkup. Posao je obiteljski i u njega su uključene kćeri srednjoškolka Leona i osnovnoškolka Katarina dok je najmlađa od nepune četiri godine Hana pravi degustator delikatesa od buče. Velika pomoć su i Markovi roditelji, starosjedioci u ovome kraju, uz koje je on još u ranoj dobi radio na polju, no s obzirom na to da kukuruz i pšenica nisu bili profitabilni, s vremenom se ta proizvodnja počela zapuštati, dok prije osam godina nisu napravili zaokret. Poljoprivreda supružnicima Saneli i Marku nije (još uvijek) jedini posao, ona je zaposlena u tvornici, on je vozač autobusa, no itekako im od nje zarađeno dobro dođe za uvijek potrebno poboljšanje kućnog budžeta. K tome, pouzdano znaju što koriste u svakodnevnoj prehrani. Važniji od novca je terapeutski učinak koji je rad na zemlji imao za Markovo zdravlje. Prije nekoliko godina dijagnosticirana mu je multipla skleroza:
Sve je počelo iz znatiželje
– Rad u polju njemu je terapija, to ga je izvuklo iz depresije – kaže Sanela s kojom je Marko sedamnaest godina u skladnom braku. – Sve je pod kontrolom. Pametni lijekovi u kombinaciji s radom na zemlji i dobro je – dobacuje Marko Novak-Grgec radujući se dobrom urodu buča koje je uzgojio sa svojom obitelji te velikom proizvodnjom cijele palete proizvoda koja je počela prvenstveno iz znatiželje, a prometnula se u čisto zadovoljstvo.