Zašto Hrvatska, koja je u katastrofalnoj demografskoj situaciji, nema nikakvu politiku useljavanja i što se može dogoditi ako ad hoc mjerama pribjegne useljavanju stanovništva bez plana i programa? Za razliku od nas, sve razvijene zemlje imaju i vode selektivnu politiku useljavanja.
U zemlji u kojoj se svi političari kunu u nacionalne interese, uključujući i Most kojem je arbitraža Ine nacionalni interes par excellence, nitko od njih ne mari za pronatalitetnu i politiku useljavanja, koje su veći nacionalni interesi od Ine. Dok nas uvjeravaju da je rad do 67. godine nužnost, poslodavci, kad im zatrebaju radnici poput brodomontera, zavarivača i sezonskih radnika, ne posežu za prekvalifikacijom domaćih radnika, nego traže kvote za zapošljavanje stranaca.
Savez samostalnih sindikata Hrvatske, a u povodu 2300 novoodobrenih kvota za zapošljavanje stranaca, upozorio je da poslodavci radije sklapaju ugovore na određeno i svake godine kukaju kako nemaju radnika za sezonu jer im je radnik migrant spreman raditi za nižu plaću, a Vlada uredno otvara granice za jeftiniji i fleksibilniji rad. Državi ne može biti u interesu iseljavanje mladog i obrazovanog stanovništva i useljavanje jeftinije radne snage koja će još spustiti cijenu rada i niskim doprinosima neće puniti mirovinske fondove.
Bili smo pametniji 1996.
Demograf dr. Stjepan Šterc podsjeća da je još 1996. u konceptu Nacionalnog programa demografskog razvitka bilo poglavlje o selektivnom useljavanju jer se već tada pretpostavljalo što bi se moglo događati i znalo se da selektivno useljavanje radne snage imaju sve razvijene zemlje.
– No od tada se ništa nije dogodilo pa mi danas nemamo nikakav koncept useljeničke politike ni selektivnog useljavanja kao druge zemlje. Zna se da se radna snaga može formirati samo useljavanjem ili reprodukcijom domicilnog stanovništva. Hrvatska će morati donijeti program selektivnog useljavanja po dobi, spolu, obrazovanju, ali i prema prostoru u koji se radna snaga upućuje i prema djelatnostima koje se žele razvijati. To mora biti temeljni plan da se zna koliko točno takvih useljenika treba, kojeg obrazovanja i spola i u kojim prostorima. To su strateške stvari jer nikome nije svejedno koje će se stanovništvo useliti u Hrvatsku ili bilo koju drugu zemlju – kaže Šterc. Ističe da nam bez pronatalitetne politike samo useljavanje stanovništva neće pomoći, jer to nije pomoglo ni Njemačkoj, koja je među zemljama s najlošijom demografskom slikom.
Iako dosad nije stvorila uvjete da bi njezino tržište radne snage privlačilo strane radnike, Hrvatska, ističe demograf prof. dr. Anđelko Akrap, mora stvoriti useljeničku politiku.
Spriječiti iseljavanje
– Sve razvijene zemlje vode selektivnu imigracijsku politiku po dobi, spolu, obrazovanju i u skladu s potrebama svog tržišta rada, a mi nemamo nikakvu. Migracijska je politika kod nas prepuštena MUP-u, a toga da MUP regulira migracije, koliko znam, nema ni u jednoj državi. Useljavanje radnika treba biti posljedica koordinacije na razini države, socijalne politike i poslodavaca. U Hrvatskoj, kad poslodavci traže stranu radnu snagu, traže je zbog niskih nadnica pa kažu “idemo tražiti kvote”, ali to se nigdje ne prepušta poslodavcima, a da se ne vidi mogu li se domaći radnici prekvalificirati jer ljudi koji dolaze upadaju u socijalni sustav zemlje. Sve razvijene države mjerama migracijske politike “sprečavaju” iseljavanje kadrova koji su im potrebni i koji su nositelji razvijajućih tehnologija, a provode selektivnu politiku useljavanja u skladu s potrebama svog tržišta rada – govori Akrap.
Iako su danas, kaže Šterc, u Europi kao “slobodne migracije”, ni u jednu zemlju nije moguće doći s koferom i reći “ja ću tu ostati”. Da biste se uselili i prijavili prebivalište, morate imati, navodi, riješeno stambeno pitanje, radni odnos i potvrditi da imate novac kojim ćete se uzdržavati u toj zemlji. Za Šterca jednu od najboljih politika useljavanja ima Irska.
– Irci su jasno rekli da mogu imati 10 posto useljenika (mogu useliti 450.000 ljudi), s tim da su po podacima koje sam vidio 50% useljenici Irci iz dijaspore, a ostali primarno stanovnici iz europskih zemlja. U Irskoj danas završava najobrazovanije mlado stanovništvo za koje se Irska nije pomučila, nije ništa plaćala za njihovo obrazovanje. Ta je zemlja više useljavala obrazovaniji kadar jer se u konceptu razvitka više oslanjala na pamet iseljeništva i razvijala IT tehnologiju. Irci su točno imali koncept djelatnosti za koje im treba radna snaga i koje su komplementarne potencijalu njihova prostora – kaže Šterc.
Manjkovi na tržištu rada
Dr. sc. Snježana Gregurović koja se bavi sociologijom migracija ističe da za donošenje useljeničke politike u nas nema ni sluha, ni volje, osobito na političkoj razini.
– U političkim programima nema vizije ili izrađene strategije useljavanja. O demografskoj slici zemlje i iseljavanju mladih raspravlja se usput i ne poduzima se ništa da se trendovi starenja stanovništva i negativni migracijski saldo ublaže. Rasprave koje se oko ovih tema vode na znanstvenoj i stručnoj razini ne dopiru do donosioca i kreatora politika i ostavlja se dojam da su nevažne. S obzirom na iseljavanje mladih i visokoobrazovanih stručnjaka, realno je očekivati manjkove na tržištu rada i probleme s nadomještanjem radnika u pojedinim sektorima. Prema riječima zdravstvenih djelatnika u medicinskom sektoru taj je manjak već prisutan. Zbog odlaska velikog broja radno sposobnog stanovništva, visokoobrazovanog i onog sa srednjom stručnom spremom, moglo bi se dogoditi da će se raznim ad hoc mjerama poticati useljavanje pojedinog kadra, a bez donošenja sveobuhvatne i programski usmjerene useljeničke politike – kaže Gregurović.
Za razliku od nas, Češka je još 2003. počela poticati useljavanje visokoobrazovanih kadrova, a i Kanada, koja je primjer dobre integracije useljenika, favorizira useljavanje obrazovanih kadrova.
Plan masovne imigracije može samo ako se radi o hrvatskoj dijaspori. Inače masovna, naglašavam masovna imigracija pogotovo imigracija raketnih inženjera iz Afrike i Azije ne dolazi u obzir.