Lika, Banovina, Gorski kotar, Baranja, Slavonija demografski su opustošene krivnjom politike koja godinama ništa ne čini ili čini vrlo malo za njihovo oživljavanje i razvoj.
Među 36 općina i gradova u kojima je najkritičnije stanje, odnosno najmanje tri puta više umrlih nego rođenih, prednjači općina Vrhovine u kojoj je 2014. bilo čak 15 puta više umrlih nego rođenih. Ni bivši načelnik Tompojevaca, ministar gospodarstva Tomislav Panenić ne može se pohvaliti dobrom demografskom slikom svoje općine u kojoj je bilo tri i pol puta više umrlih nego rođenih. Maćehinski odnos prema mladima i ruralnim prostorima za koje država nije osmislila nikakav razvoj mlade tjera na iseljavanje.
Neiskorišteno bogatstvo
– Sve vlade dosad nisu vidjele dalje od Markova trga. Hrvatska se mora razvijati u prostoru, mora se donijeti strategija dugoročnog gospodarskog razvoja i u nju uklopljena demografska politika. Različitim poreznim i investicijskim politikama treba provesti redistribuciju stanovnika u prostoru. U Zagrebu živi 27 posto stanovništva Hrvatske, a veliki prostori su prazni i izumiru, ogromno prirodno bogatstvo ostaje neiskorišteno i veliki broj škola se zatvara. Pogledajmo samo kontinentalni dio Dalmacije, Liku, Gorski kotar, zapadnu Slavoniju – govori demograf prof. dr. Anđelko Akrap. Demograf prof. dr. Nenad Pokos koji je, služeći se podacima Državnog zavoda za statistiku, analizirao depopulacijom najugroženija područja i unutar njih gradove i općine u razdoblju od 2011. do 2014. u najugroženija područja ubraja Liku, Banovinu, Gorski kotar, Baranju te Bjelovarsko- bilogorsku, Virovitičko-podravsku i Koprivničko-križevačku županiju.
Nekad plodna područja
– Kod ovih županija zabrinjavajuće je što se radi uglavnom o ravničarskim, poljoprivredno potencijalno plodnim područjima, koja nisu adekvatno prometno povezana sa Zagrebom ili Osijekom i nemaju pravi regionalni centar koji bi okupljao stanovništvo – kaže Pokos. Posljednjih godina najviše stanovnika prirodnim padom gube Lika, Banovina, Gorski kotar, Baranja... U Hrvatskoj je od 2011. do 2014. vitalni indeks (broj živorođenih na 100 umrlih ) iznosio 67,3, a u Baranji su, primjerice, bila 56,2 rođena na 100 umrlih.
– To što se danas događa sa Slavonijom koja je bila razvijena regija s razvijenom poljoprivredom je katastrofa. Imamo ministarstva regionalnog razvoja i poljoprivrede, a mi stojimo i čekamo. Ministarstvo regionalnog razvoja mora definirati temeljne djelatnosti u nekom prostoru, napraviti programe na koje se mlade obitelji mogu pozivati i natjecati. Poticaji se mogu povući iz sredstava EU, no u nas se ništa ne događa jer je ljudima koji rade u ministarstvima najjednostavnije pustiti druge da sve naprave pa da onda oni eventualno puste poticaje – rezignirano kaže demograf dr. Stjepan Šterc o dugogodišnjem lošem odnosu prema opustjelim područjima.
(Sutra donosimo zašto se demografski problem može samo dijelom riješiti selektivnom imigracijom) •
>>U Slavoniji na dvoje rođenih dođe troje umrlih
>>Demografska slika Slavonije iz dana u dan sve je lošija i crnja
Nitko tamo vise nikoga ne vraca.... Trebalo bi nesto radikalno uciniti, ako se zeli, a novca nema. Odu Slavonci van, Todoric ce kupiti zemlju i lijepo uzivati prodavajuci skupo hranu. Slavoniju je poharao rat i podnijela je najveci teret. Umjesto da se pomoglo, samo se okretalo ledja. I sada kada je vrag odnio salu, sada je problem. Nisu poticaji unistili Slavoniju, jer od njih se ionako ne moze zivjeti, a i sluze da cijena hrane bude niza. A i takvi poticaji nisu konkrentni razvijenim drzavama, jer nema komasacije (koja i nije toliki problem), gnojivo je daleko skuplje, krediti su daleko skuplji..., a poticaji kasne, jer drzava nema novca. Pa cak i oni koje EU uplati.... Malo to drzava provrti. Isplati mirovine, pa onda sto se skupi preko PDVa malo za place, pa opet malo preko PDVa i ostaloga pa za poticaje sto ostane...