Frank Cownie, gradonačelnik Des Moinesa, glavnoga grada američke države Iowe, tog je ponedjeljka poslijepodne već bio prilično napet. Kratko se pozdravio s gostima iz Hrvatske i odmah rekao o čemu je riječ. Čeka ga sjednica gradske vlade, na kojoj će građani tražiti ostavku još jednog od preostalih pet vijećnika, nakon što je jedan već morao otići zbog umiješanosti u lokalnu aferu Do tog trenutka u gradu od oko 200 tisuća stanovnika bilo je ukupno šest vijećnika plus gradonačelnik.
Sjednice Gradskog vijeća otvorene su za građane, ne samo u smislu izravnog prijenosa na lokalnom televizijskom kanalu, nego u Des Moinesu građani dolaze na te sastanke i javljaju se za riječ o svakoj točki dnevnog reda za koju su zainteresirani.
Nema čekanja
Gradski činovnici rade u velikoj prostoriji bez pregradnih zidova, tako da nema čekanja pred vratima ureda. U dvorani za sjednice vijećnici zasjedaju okrenuti prema građanima, koji slobodno ulaze i izlaze, ili pak stoje u redu za nastup pred govornicom. Stanovnici Des Moinesa ne opterećuju se pravilima službenog odijevanja, dolaze u natikačama, trenirkama, kratkim hlačama Neki u vijećnicu dovode i djecu. Na početku sjednice obvezna je zajednička molitva: "Neka naša srca budu iskreno tu za osjećaje i probleme drugih"
Vijećnik Thomas Vlassis, čija se ostavka tražila, tog se dana izvukao jer ga je više govornika branilo nego kritiziralo.
Ali čak i u najvatrenijim nastupima građana, zadržani su vrlo pristojan način izražavanja i puno poštovanje prema vijećnicima. Tih dva i pol sata dinamičnog dijaloga između izabranih vijećnika i njihovih birača, za hrvatske je promatrače bila iznimna demonstracija neposredne demokracije, što se dojmila i dvojice ovdašnjih gradonačelnika, koji imaju određena iskustva sa sjednicama otvorenim za građane. No što bi bilo da se za govornicu prijavilo tisuću građana? Morali bismo ih saslušati sve do posljednjeg i tome prilagoditi radno vrijeme, odgovara gradonačelnik Cownie. Glas građana može se probiti i do viših razina vlasti, ali tu će mu konkurirati moćne lobističke skupine i agilni individualni lobisti.
Najmlađi senator
Tridesetšestogodišnji Jeff Danielson najmlađi je senator u Iowi. Njegov jedini radni prostor u Capitolu Iowe (tamošnjem parlamentu), mjesto je za polukružnim stolom u dvorani u kojoj zasjeda Senat. Uz mjesto za senatora je i mjesto za njegova političkog asistenta, a senatorska klupa opremljena je obveznim telefonom na koji mu se građani mogu izravno obraćati tijekom zasjedanja Senata.
Sjednica traje od siječnja do travnja, ili najkasnije do sredine svibnja. Ostalih sedam mjeseci u godini senatori i zastupnici u Predstavničkom domu bavit će se svojim redovitim profesijama od kojih inače žive. Sa 18 do 20 tisuća dolara godišnje, koliko dobivaju za služenje demokraciji, teško bi, kaže Danielson, prehranili obitelj. S Danielsonom se može kontaktirati i na mobilni telefon, no dok traje zasjedanje Senata, izravno će mu se obraćati i lobisti koji ureduju u predvorju dvorane za sjednice. Ima ih na desetke. Jedan od njih je i Brice Oakley, republikanac čija se supruga Jo Oldsen upravo bori za još jedan zastupnički mandat Demokratske stranke. Lobist živi od novca koji dobiva od svojih klijenata da bi zastupao njihove interese. Svaki lobist mora biti registriran pri zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, a registrirati mora i klijente koje zastupa.
Oakley nam je predao listu svih svojih klijenata, među kojima su udruge liječnika i specijalista patologa, trgovački lanci, gradovi Zapadni Des Moines i Coralville, Microsoft, Baxter Healthcare U tom interesnom lancu sve adrese moraju biti poznate i moraju se poštovati pravila igre. Nema potrebe za nagađanjem o tome zašto je Oakley toga i toga dana razgovarao s nekim senatorom ili dužnosnikom iz izvršne vlasti, jer on će pismeno deklarirati tko su mu klijenti i kod koga je lobirao.
'Prikvačeni' lobisti
Uz lobiste poput Oakleya koji posluje s još dvojicom partnera, samo u Iowi istim se poslom bave deseci lobističkih udruga. Među njima su Udruženje upravnih jedinica države Iowe, Udruženje umirovljenika AARP koje samo u Iowi ima oko 350 tisuća članova, Udruga za gospodarstvo i industriju. Sve te institucije, izrasle na inicijativi tvrtki i pojedinaca, imaju na popisu zaposlenika po nekoliko vrsnih lobista prikvačenih na političare u Iowi , ali i u saveznom Washingtonu. Udruga za gospodarstvo i industriju ABI razradila je elektronički sustav uz pomoć kojega redovito prati kako je koji političar glasovao u parlamentu i kako je pritom zastupao interese poslovne zajednice koju zastupa ABI.
Jesu li političari postali manekeni politike koju zapravo kreiraju lobisti? Ni senator Danielson ni lobist Oakley ne misle tako. Lobisti pomažu političarima da donesu dobru odluku, koja će slijediti interese njihovih birača, a dobar zakonodavac razgovarat će s lobistima obiju strana, kaže Oakley.
Pravila lobiranja precizirana su posebnim zakonom Iowe. No time nisu pokriveni interesi onih koji ne mogu plaćati lobiste, niti su imali sreću susresti se s likom poput Errin Brockovich. Tvrtka State Public Policy Group izradila je vrlo praktičan vodič s jednostavnim uputama za zagovaranje interesa građana pri centralnoj vlasti, bez plaćanja posrednika. No poanta je u sljedećem: biti sistematičan, naoružan podacima i informacijama te ljubazno, ali uporno dodijavati onima koji odlučuju.