Demokrati: Ukinite izborni sustav kojim je Trump došao na vlast

Čak tri milijuna glasova. Toliko je manje američki predsjednik Donald Trump osvojio od protukandidatkinje Hillary Clinton 2016. godine. No zbog dobro poznatog sustava glasanja u SAD-u, elektorskog kolegija, koji stavlja težište na glasanje u državama, i to pojedinim, pobijedio je na izborima. Presudilo je oko 70 tisuća glasova koje je osvojio u nekoliko ključnih država. U posljednjih 20 godina čak su dvojica republikanskih kandidata osvojila ulaznicu za Bijelu kuću unatoč manjku u ukupnom broju glasova (osim Trumpa, Bush je 2000. imao pola milijuna glasova manje od Ala Gorea). Demokratski su birači i političari već sad ozbiljno ljuti na taj politički sustav, a ako se nešto slično ponovi i 3. studenog (većina glasova za demokrata Joea Bidena, uz njegov poraz), to će imati velike posljedice za tamošnji politički sustav. Prema nekim analizama, ako Biden osvoji milijun i pol glasova više od Trumpa, ima samo 10 posto šanse da osvoji izbore. Da bi bio siguran, mora osvojiti oko pet milijuna glasova više.

Fokus na ključnim državama

Nije ni čudno da je kolumna urednika New York Timesa (NYT) Jesseja Wegmana prošlog tjedna bila naslovljena “Elektorski kolegij uništit će Ameriku”. Taj stav dijele brojni liberalni komentatori, a čini se da su i republikanci odustali od pomisli da bi Trump mogao osvojiti ukupnu većinu glasova, već su se fokusirali isključivo na ključne države. Američki su predsjednički izbori nešto drugačiji od glasanja u drugim razvijenim državama. Zapravo se radi o izborima u svakoj saveznoj državi posebno, a svaka od njih ima unaprijed zadan broj elektorskih glasova. Države s najmanje stanovnika poput Wyominga ili Delawarea imaju tri, a mastodonti poput Kalifornije (55) i Teksasa (38) nekoliko puta više. Elektorski je kolegij izmišljen zato da bi štitio male države. Primjerice, Kalifornija ima 22 puta više stanovnika od Zapadne Virginije, ali samo 11 puta više elektora.

Sve države, osim Mainea i Nebraske, pobjednika nagrađuju svim elektorskim glasovima. Dakle, kandidat može imati jedan glas više u Coloradu i osvojit će svih devet elektora. Na kraju pobjeđuje kandidat koji osvoji 270 elektorskih glasova, a ne onaj koji osvoji najveći broj glasova birača. Kao što se vidjelo 2000. i 2016., ali i još tri puta u američkoj povijesti, to nije samo teorijska mogućnost. Kada se priči pridodaju i stranačke utvrde, poput južnih država za republikance te zapadne i istočne obale za demokrate, nije ni čudno da milijuni Amerikanaca ne žele glasati. Republikancu u New Yorku ne da se ni razmišljati o glasanju kada zna da će demokrati sigurno osvojiti tu državu. Demokrat se isto osjeća u Mississippiju. Njihovi glasovi isto tako ne mogu pomoći njihovu kandidatu jer ukupan broj glasova ne igra nikakvu ulogu. Umjesto toga, izbori se fokusiraju na nekoliko ključnih država za koje postoji otprilike jednaka šansa da će se prikloniti republikancu ili demokratu.

Florida, Pennsylvania, Wisconsin i Michigan najbolji su primjeri toga. Kako posljednjih godina taj sustav pogoduje republikancima, demokratskim je kandidatima, kao i biračima, ta situacija prilično frustrirajuća. Urednički komentari u već spomenutom NYT-u puno toga govore: 2016. pisali su “Vrijeme je da se ukine elektorski kolegij”, a 2019. “Elektorski kolegij najveća je prijetnja za našu demokraciju”. Gotovo su se svi demokratski predsjednički kandidati tijekom predizbora založili da se on ukine. No zapravo je mala šansa da se to dogodi. Kako bi se promijenilo način izbora predsjednika, bilo bi potrebno promijeniti ustav, a to se pokazalo gotovo nemogućim.

Umjesto toga države u kojima su demokrati na vlasti pridružile su se akciji “National Popular Vote” (NPV). Taj program govori da će elektori koji budu izabrani u tim državama glasati ne za kandidata koji je osvojio najveći broj glasova u toj državi, već za onoga koji je osvojio najveći broj glasova u zemlji. Za sad se akciji pridružilo 15 država koje zajedno imaju 196 elektorskih glasova. Taj dogovor stupa na snagu kad mu se pridruži dovoljan broj država koje će zajedno imati 270 elektora jer bi tad značilo da kandidat koji osvaja većinu glasova postaje predsjednik. Kako se ne čini da će se tom sporazumu pridružiti države u kojima su republikanci na vlasti, pa ni one ključne države koje bi time smanjile svoju važnost, sasvim je upitno kada će doći do njega.

Manje promjene ipak moguće

Umjesto toga, govore analitičari, republikanci bi mogli pristati na drugačiju vrstu promjene: tako da se ukine princip “pobjednik uzima sve”. Ugrubo, to bi značilo da kandidat koji u Minnesoti ili Indiani osvoji 60 posto glasova, dobio šest elektorskih glasova, a onaj drugi s 40 posto njih četiri. Kako bi do te promjene moglo doći? Demografske bi promjene mogle utjecati na to da uskoro, možda već u sljedećem desetljeću, demokrati počnu pobjeđivati u Teksasu. Radi se o drugoj najvećoj državi, s 38 elektorskih glasova, u kojoj je Trump 2016. dobio 4,6 milijuna glasova.

Prije dvije godine, na izborima za Senat, vrlo utjecajni republikanac Ted Cruz imao je samo dva i pol postotna poena prednosti ispred demokratskog protukandidata, a 2012. ta je razlika iznosila 16 posto. Kad bi demokrat jednom osvojio izbore u Teksasu, s minimalnom razlikom, kako joj ne bi propali milijuni glasova, Republikanska stranka mogla bi pristati na proporcionalnu raspodjelu elektorskih glasova te, u dogovoru s demokratima, promijeniti sustav u cijelom SAD-u.

Elektorski kolegij ima i svoje zagovornike, posebno među konzervativnim intelektualcima koji smatraju da bi njegovim ukidanjem sva moć prešla u ruke birača u nekolicini velikih gradova. Pa ipak, daleko najpoznatiji svojedobni protivnik elektorskog kolegija svoju je osudu izrekao 2012. godine. Kada se činilo da bi republikanac Mitt Romney mogao pobijediti predsjednika Baracka Obamu ukupno među Amerikancima, ali je bio na putu da izgubi u broju elektora, na svom je Twitteru napisao: “Elektorski je kolegij katastrofa za demokraciju.” Bio je to Donald Trump, 45. predsjednik SAD-a, koji je pobijedio isključivo zbog elektorskog kolegija.