Kolumna

Treba li hrvatska kultura stečajnog upravitelja?

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Treba li hrvatska kultura stečajnog upravitelja?
15.02.2016.
u 10:47
Jesu li kulturne institucije za koje ovo društvo plaća najvišu cijenu u financijskom plusu ili minusu? U umjetničkom naletu ili uzmaku? Poštuju li vlastite statute i poslovnike? Rade li po zakonu? Imaju li previše ili premalo zaposlenih? Bave li se uopće poslom zbog kojeg postoje?
Pogledaj originalni članak

U kakvom je stanju bivša kulturna administracija ostavila sektor kulture? Jesu li kulturne institucije za koje ovo društvo plaća najvišu cijenu u financijskom plusu ili minusu? U umjetničkom naletu ili uzmaku? Poštuju li vlastite statute i poslovnike? Rade li po zakonu? Imaju li previše ili premalo zaposlenih? Bave li se uopće poslom zbog kojeg postoje? Imaju li hrvatska kazališta s nacionalnim statusom programe dostojne tog statusa i zapošljavaju li brojni i raznorodni umjetnički korpus na svojim velikim scenama zbog kojih i postoje?

Zašto državna revizija gotovo većini kulturnih institucija čije poslovanje češlja i kontrolira daje uvjetno mišljenje? Tko će uopće promijeniti takvo stanje? Kako se to u vremenu u kojem je zapošljavanje zbog krize navodno zabranjeno u nekim kazalištima masovno zapošljavaju umjetnici? Vlada li to u hrvatskoj kulturi kaos? Ovih sam dana pisao o članovima Savjeta Spomen-područja Jasenovac i naveo neke njegove članove koje sam našao na internetskoj stranici ove itekako osjetljive institucije oko čijeg je Savjeta u ne tako daljoj prošlosti frcalo medijsko perje.

I premda na webu Spomen-područja Jasenovac lijepo piše da su članovi Savjeta i Tvrtko Jakovina, i Saša Milošević, i Ivan Fumić..., čujem da je tom Savjetu mandat istekao prije više od godinu dana, ali da novi nije izabran zbog formalnih nejasnoća. Stoga to tijelo ne postoji do daljnjeg pa je pitanje zašto su imena njegovih bivših članova i dalje na webu? I tko sada, dok Savjeta nema, radi njegov posao? Nazire li se tu nova afera za koju će biti okrivljena nova, a ne bivša administracija koja je trebala omogućiti izbor novog Savjeta, ali to nije učinila.

Slična bura u istoj režiji već se odvija u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Zbog provedbe novog Pravilnika o ustroju Knjižnice (koja hrvatske porezne obveznike godišnje stoji oko 50 milijuna kuna), a koji je na brzinu promijenjen u posljednjim sekundama vlasti Milanovićeve administracije, glavnoj ravnateljici Tatijani Petrić ovih je dana pismo upozorenja morao poslati i predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić.

Frka je izbila i zbog načina potpisivanja novih ugovora o radu. Pravilnik ne bi mogao biti izmijenjen bez članova Upravnog vijeća koje su izabrali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Ministarstvo kulture. 

Ministri Vedran Mornar i Berislav Šipuš sada su bivši, a nova administracija mora razriješiti sukobe u NSK, središnjoj hrvatskoj knjižnici u kojoj se zaposlenike pisanim putem optužuje da za radnog vremena “leže” po stolovima i zabušavaju. 

Treba li stoga hrvatska kultura jednog stečajnog upravitelja kakvog je svojedobno dobio posrnuli Pevec? Ili ćemo se svi pretvarati da su nam do nove Vlade cvale ruže i da nije bilo razloga za peticije i proteste?•

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.