Deset godina nije se mjenjao samo tečaj

Što je Hrvatska postigla u deset mirnodopskih godina? Za jedan euro danas se plaća oko 7,40 kuna. Da je ta valuta bila u upotrebi prije deset godina, jedan bi euro potkraj 1995. godine koštao 6,76 kuna. U deset mirnodopskih godina, tečaj se mijenjao samo oko 1 posto godišnje i to je gotovo jedina, a po mnogima i presudna konstanta u prvom desetljeću mira. Svi drugi ekonomski parametri mijenjali su se puno brže, što ne znači nužno i nagore. Prisjećajući se 1995. godine, Večernjakov sugovornik navodi da je državni proračun u to doba iznosio oko 34 milijarde kuna.

Prođe deset godina i hop, gledamo proračun od 97 milijardi kuna, ali u međuvremenu dogodile su se brojne druge promjene, uključujući i samu definiciju državne potrošnje.
Gledajući tih deset godina kroz tri mirnodopske vlade što su se u međuvremenu izredale u Banskim dvorima, zaključak je sljedeći. Iako su djelovale u posve različitim unutarnjopolitičkim i vanjskopolitičkim uvjetima, svaka od te tri vlade ostvarila je neki progres na kojem je ona iduća gradila dalje. Bila je to evolucijska, ne revolucionarna dekada, iako iz dnevnopolitičke perspektive nije uvijek izgledalo tako.

Proeuropski premijeri
Sva tri mirnodopska premijera (a u tu skupinu uz Matešu, Račana i Sanadera ne možemo uključiti i vrlo modernog premijera Valentića jer se njegov mandat ugasio ubrzo nakon Oluje) bila su proeuropski orijentirana. Mateša je još kao ministar bez lisnice dogovorio s Europskom komisijom prvu institucionalnu poveznicu Hrvatske i EU, Ugovor o gospodarskoj suradnji, koji je međutim suspendiran tri dana nakon završetka Oluje. U njegovu premijerskom mandatu, a pod palicom potpredsjednice Vlade Ljerke Mintas Hodak, Vlada je poslala prvu garnituru mladih stručnjaka na inozemno školovanje za europske integracije i već je tada napravljena prva inventura usklađenosti hrvatskoga s europskim zakonodavstvom.

Račanov iskorak
Račanova je vlada poslala zahtjev za članstvo u EU, i započevši snažnu demokratizaciju nakon deset godina Tuđmanove autokracije, otvorila vrata prema Europskoj uniji. Sanader je taj iskorak Račanove vlade iskoristio u punom smislu i uspio izboriti pretpristupne pregovore s Bruxellesom.
Mi možemo danas debatirati koliko je to za Hrvatsku dobro ili ne, ali opirati se ulasku u EU, bilo bi kao da ste se svojedobno opirali kršćanstvu, opismenjavanju ili industrijalizaciji, kaže o tome dr. Dražen Kalogjera, jedan od nekoliko sugovornika uvjerenih da će ta Sanaderova zasluga zasjeniti sve njegove mane.

Matešina vlada trajala je od studenog 1995. do kraja 1999. godine.U to vrijeme, autonomnost vlade bila je vrlo ograničena, a glavne odluke donosile su se na Pantovčaku, ne na Markovu trgu. Razlika u političkom okruženju te i idućih vlada gotovo da priječi svaku usporedbu, a počinje od toga da je Matešina ekipa sastavljena i predstavljena u Predsjedničkim dvorima, dok su Račan i Sanader svoje ministarske timove sastavljali sami, kao pobjednici na izborima.

Iako su joj ruke bile vezane polupredsjedničkim sustavom, Matešina je vlada uspjela rehabilitirati bankarski sustav, stabilizirati nacionalnu valutu, uvesti PDV i pripremiti veliku mirovinsku reformu. Sve je te zasade nastavila Račanova ekipa, ali je od Matešine preuzela i velike probleme. U prvom redu, preširoka socijalna prava i prevelike tekuće rashode. Račanova vlada za Matešinom 'čisti’ neplaćena potraživanja, zauzdava socijalne rashode, ali širi kapitalne izdatke.

Vanjski dug
Drugim riječima, okreće se državnim investicijama, zbog kojih će vrtoglavo skočiti i vanjski dug države. Račanova ekipa počinje međutim depolitizaciju vojske i policije te državne uprave. Reformira tajne službe koje su dotad bile potpuno podređene interesima HDZ-a, odnosno jedne stranačke frakcije. Ta ekipa mijenja Ustav i težište političkih odluka prebacuje na parlament. Račanovo vrijeme bilo je vrijeme ponovnog osvajanja medijskih sloboda i napretka nevladina sektora.

Društveni odnosi
Sanaderova ekipa, ustoličena 23. prosinca 2003. godine, nije nastavila te društvene reforme koje je započela prethodna ekipa, ali je transformaciju društvenih odnosa načela u nekim drugim segmentima: kroz odnos prema srpskoj manjini, kroz stav prema ustaštvu, reforme pravosuđa, postupanje prema haaškom bjeguncu, opće proeuropsko usmjerenje, reforme školstva...

– Što se ekonomije tiče, Sanader se nije mogao, poput njegovih prethodnika Mateše i Račana, razigrati ni u socijalnim pravima ni u kapitalnim investicijama. Jednostavno je morao smanjivati fiskalni deficit i usporavati vanjski dug – kaže analitičar Zagrebačke banke Žarko Miljenović.

Svaka je vlada na svoj način grabila naprijed, no desetljeće mira još nije donijelo jednu ključnu promjenu. I danas, naime, kao i na početku tog razdoblja, stanje u društvu i nacionalnoj ekonomiji mijenja se uglavnom na poticaj izvana. Pritisak za reforme ne dolazi “ni odozdo ni odozgo”, kako kaže jedan od Večernjakovih sugovornika, pa je sreća u nesreći što će se reformske baterije puniti barem kroz prilagodbu standardima Europske unije, u čemu će i dalje biti važna potpora MMF-a, te monitoring drugih međunarodnih institucija.

Deset od 19 članova Večernjakova žirija ocijenilo je da je Ivo Sanader najbolji dosadašnji premijer. Kao šef vlade desnog centra, Sanader dobiva glasove i lijevo opredijeljenih sudionika ocjenjivačke skupine jer “ima više odlučnosti i autoriteta od svojih prethodnika”, kako je glasilo karakteristično objašnjenje. Sanaderov je veliki plus što je iskoristio priliku za približavanje Europskoj uniji. U krugovima stručnjaka cijenjeni su Sanaderova inicijativnost te ukupni rezultati na sredini mandata. No sudionici ankete upozorili su također da je trojicu mirnodopskih premijera vrlo teško uspoređivati jer su djelovali u vrlo različitim političkim okolnostima i s različitim ustavnim ovlastima, s obzirom na to da je u međuvremenu promijenjen Ustav